Bhagavad-gita-Poglavlje 4-Stih 34

tad viddhi pranipatena pariprasnena sevaya
upadeksyanti te jnanam jnaninas tattva-darsinah

tat - to znanje o različitim žrtvovanjima;
viddhi - pokušaj shvatiti;
pranipatena - prilazeći duhovnom učitelju;
pariprasnena - ponizno postavljajući pitanja;
sevaya - služeći;
upadeksyanti - oni će inicirati;
te - tebe;
jnanam - u znanje;
jnaninah - samospoznati;
tattva - istinu;
darsinah - koji su vidjeli

SMISAO: Put duhovne spoznaje je bez sumnje težak. Gospodin nam zato savjetuje da priđemo vjerodostojnom duhovnom učitelju u učeničkom nasljeđu koje potječe od samog Gospodina. Nitko ne može biti vjerodostojan duhovni učitelj, ako ne slijedi ovaj princip učeničkog nasljeđa. Gospodin je izvorni duhovni učitelj, a osoba u učeničkom nasljeđu može prenijeti svom učeniku Gospodinovu poruku takva kakva jest. Nitko ne može postati duhovno spoznat izmišljanjem vlastitog procesa, kao što to obično čine budalasti varalice. Bhagavatam (6.3.19) kaže - dharmam tu saksad bhagavat-pranitam: put religije neposredno objavljuje Gospodin. Stoga, umna špekulacija ili suhoparne rasprave ne mogu odvesti osobu do pravog puta. Nezavisnim proučavanjem knjiga znanja se ne može napredovati u duhovnom životu. Moramo prići vjerodostojnom duhovnom učitelju da bismo primili znanje. Takvog duhovnog učitelja moramo prihvatiti sa stavom potpunog predavanja i služiti ga kao osobni sluga, bez lažnog ugleda. Zadovoljstvo samospoznatog duhovnog učitelja je tajna uspjeha u duhovnom životu. Pitanja i pokoravanje predstavljaju pravu kombinaciju za duhovno razumijevanje. Bez poniznosti i služenja, postavljanje pitanja učenom duhovnom učitelju neće donijeti rezultat. Učenik mora biti sposoban položiti test koji mu postavi duhovni učitelj i kada duhovni učitelj vidi iskrenu želju učenika, automatski blagoslivlja učenika pravim duhovnim razumijevanjem. U ovom stihu se osuđuju i slijepo slijeđenje i besmislena pitanja. Učenik treba ne samo ponizno slušati duhovnog učitelja, već i steći od njega jasno razumijevanje, ponizno služeći i postavljajući pitanja. Vjerodostojni duhovni učitelj je po prirodi veoma ljubazan prema učeniku. Zato, kada je učenik ponizan i uvijek spreman služiti ga, razmjena znanja i pitanja postaje savršena.