Bhagavad-gita-Poglavlje 2-Stih 1

sanjaya uvaca
tam tatha krpayavistam asru-purnakuleksanam
visidantam idam vakyam uvaca madhusudanah

sanjayah uvaca - Sanđaja reče;
tam - Arđuni;
tatha - tako;
krpaya - samilošću;
avistam - obuzetom;
acru-purna-akula - punih suza;
iksanam - očiju;
visidantam - žalosnom;
idam - ove:
vakyam - riječi;
uvaca - rekao;
madhu-sudanah - ubojica Madhua

SMISAO: Materijalna samilost, jadikovanje i suze su znaci nepoznavanja pravog jastva. Samilost prema vječnoj duši je samospoznaja. U ovom stihu je značajna riječ "Madhusudana". Gospodin Krsna je ubio demona Madhua i Arjuna je sada htio da Krsna ubije demona pogrešnog razumijevanja koji ga je napao u izvršavanju njegove dužnosti. Nitko ne zna prema čemu treba pokazati samilost. Samilost prema odjeći davljenika je nerazumna. Čovjek koji je pao u ocean neznanja ne može biti spašen jednostavno spašavanjem njegove vanjske odjeće - grubog materijalnog tijela. Onaj tko to ne zna i jadikuje za vanjskom odjećom se naziva sudra ili onaj tko nepotrebno jadikuje. Arjuna je bio ksatriya i nije se očekivalo da se tako ponaša. Međutim, Gospodin Krsna može otjerati žalost čovjeka koji nema znanje i zato je izgovorio Bhagavad-gitu. Ovo poglavlje nas poučava samospoznaji kroz analitičku studiju materijalnog tijela i duhovne duše, koje objašnjava vrhovni autoritet, Gospodin Sri Krsna. Takva spoznaja je moguća kada osoba djeluje bez vezanosti za plodonosne rezultate, utemeljena u nepromjenjivom shvaćanju pravog jastva.