Bhagavad-gita-Poglavlje 2-Stih 6

na caitad vidmah kataran no gariyo
yad va jayema yadi va no jayeyuh
yan eva hatva na jijivisamas
te 'vasthitah pramukhe dhartarastrah

na - niti;
ca - također;
etat - ovo;
vidmah - mi znamo;
katarat - što;
nah - za nas;
gariyah - bolje;
yat va - da li;
jayema - možemo pobijediti;
yadi - ako;
va - ili;
nah - nas;
jayeyuh - oni pobijede;
yan - oni koje;
eva - svakako;
hatva - ubijajući;
na - nikada;
jijivisamah - htjeli bismo živjeti;
te - svi oni;
avasthitah - nalaze se;
pramukhe - ispred;
dhartarastrah - Dhritaraštrini sinovi

SMISAO: Arjuna nije znao da li se treba boriti i izložiti se opasnosti da počini nepotrebno nasilje, iako je borba dužnost ksatriya, ili se treba povući i živjeti od prošenja. Ako ne bi pobijedio neprijatelja, mogao bi se izdržavati samo prošenjem. Niti je postojala sigurnost u pobjedu, jer je i jedna i druga strana mogla izaći kao pobjednik. Čak i ako ih je očekivala pobjeda (njihov cilj je bio opravdan), kad bi Dhrtarastrini sinovi poginuli u bici, bilo bi vrlo teško živjeti u njihovom odsustvu. Pod tim okolnostima, to bi za njih bila još jedna vrsta poraza. Ove Arjunine misli nepobitno dokazuju da je Arjuna bio ne samo Gospodinov veliki bhakta, već i vrlo napredna osoba koja je potpuno vladala umom i osjetilima. Njegova želja da živi od prošenja, iako se rodio u kraljevskoj obitelji, predstavlja još jedan znak odvojenosti. Bio je pun vrlina, kao što ukazuju ove odlike i njegova vjera u upute Sri Krsne (njegovog duhovnog učitelja). Možemo zaključiti da je Arjuna bio dostojan oslobođenja. Ako osjetila nisu ovladana, osoba se ne može uzdići na nivo znanja, a bez znanja i devocije ne može dostići oslobođenje. Arjuna je posjedovao sve te odlike, pored njegovih brojnih odlika u materijalnim odnosima.