Uvod

vande 'ham sri-guroh sri-yuta-pada-kamalam sri-gurun vaisnavams ca
sri-rupam sagrajatam saha-gana-raghunathanvitam tam sa-jivam
sadvaitam savadhutam parijana-sahitam krsna-caitanya-devam
sri-radha-krsna-padan saha-gana-lalita-sri-visakhanvitams ca

"Odajem svoje ponizno poštovanje lotosovim stopalima mog duhovnog učitelja i stopalima svih vaisnava. Odajem svoje ponizno poštovanje lotosovim stopalima Srila Rupa Goswamija, njegovog starijeg brata Sanatane Goswamija, Raghunathe Dase, Raghunathe Bhatte, Gopale Bhatte i Srila Jive Goswamija. Odajem svoje ponizno poštovanje Gospodinu Krsni Caitanyi, Gospodinu Nityanandi, Advaiti Acaryi, Gadadhari, Srivasi i drugim pratiocima. Odajem svoje ponizno poštovanje Srimati Radharani i Sri Krsni i njihovim pratiljama Sri Laliti i Visakhi."

he krsna karuna-sindho dina-bandho jagat-pate
gopesa gopika-kanta radha-kanta namo 'stu te

"O dragi moj Krsna, Ti si prijatelj nesretnih i izvor kreacije. Gospodar si gopija i ljubavnik Radharani. Odajem svoje ponizno poštovanje."

tapta-kancana-gauraggi radhe vrndavanesvari
vrsabhanu-sute devi pranamami hari-priye

"Odajem svoje ponizno poštovanje Radharani, kraljici Vrndavane, čija put nalikuje rastopljenom zlatu. Ti si kćer kralja Vrsabhanua i veoma si draga Gospodinu Krsni."

vancha-kalpatarubhyas ca krpa-sindhubhya eva ca
patitanam pavanebhyo vaisnavebhyo namo namah

"Odajem svoje ponizno poštovanje svim vaisnavama, Gospodinovim bhaktama. Oni mogu ispuniti želje svakoga, baš kao drveće želja i puni su samilosti prema palim dušama."

sri-krsna-caitanya prabhu-nityananda
sri-advaita gadadhara srivasadi-gaura-bhakti-vrnda

"Odajem svoje ponizno poštovanje Sri Krsni Caitanyi, Prabhuu Nityanandi, Sri Advaiti, Gadadhari, Srivasi i svima drugima u devocijskom naslijeđu."

hare krsna hare krsna krsna krsna hare hare
hare rama hare rama rama rama hare hare

Bhagavad-gita je poznata i kao Gitopanisada. Suština je vedskog znanja i jedna od najvažnijih Upanisada u vedskoj literaturi. Naravno, na engleskom postoji mnogo komentara na Bhagavad-gitu i netko može upitati kakva je potreba za još jednim. To možemo objasniti na sljedeći način. Nedavno me jedna gospođa iz Amerike zamolila da joj preporučim neki engleski prijevod Bhagavad-gite. Naravno, u Americi ima mnogo izdanja Bhagavad-gite na engleskom, ali koliko sam vidio, ni za jedno od njih, ne samo u Americi, već ni u Indiji, ne može se pouzdano reći da je autoritativno, jer je u svakom od njih komentator iznio vlastito mišljenje, ne dodirujući duh Bhagavad-gite kakva jest.
Duh Bhagavad-gite je opisan u samoj Bhagavad-giti. Ako hoćemo uzeti neki lijek, moramo slijediti upute priložene uz lijek. Ne možemo uzeti lijek prema vlastitom hiru ili prema uputi prijatelja. Moramo ga uzeti prema uputi priloženoj uz lijek ili uputi liječnika. Slično tome, Bhagavad-gitu trebamo shvatiti ili prihvatiti u skladu s uputama samog govornika. Bhagavad-gitu je izgovorio Gospodin Sri Krsna. Na svakoj stranici Bhagavad-gite se spominje da je On Svevišnja Božanska Osoba, Bhagavan. Naravno, riječ bhagavan se ponekad odnosi na bilo koju moćnu osobu ili moćnog poluboga. Ovdje riječ bhagavan nesumnjivo ukazuje da je Gospodin Cri Krsna velika osoba, ali u isto vrijeme trebamo znati da je Gospodin Sri Krsna Svevišnja Božanska Osoba. To su potvrdili svi veliki acarye (duhovni učitelji) poput Sankaracarye, Ramanujacarye, Madhvacarye, Nimbarke Swamija, Sri Caitanye Mahaprabhua i mnogih drugih autoriteta vedskog znanja u Indiji. U Bhagavad-giti sam Gospodin također izjavljuje da je Svevišnja Božanska Osoba i kao takav je prihvaćen u Brahma-samhiti i svim Puranama, a posebno u Srimad-Bhagavatamu, poznatom kao Bhagavata Purana (krsnas tu bhagavan svayam). Stoga, Bhagavad-gitu trebamo prihvatiti u skladu s uputom same Božanske Osobe.
U četvrtom poglavlju Gite (4.1-3) Gospodin kaže:

imam vivasvate yogam proktavan aham avyayam
vivasvan manave praha manur iksvakave 'bravit

evam parampara-praptam imam rajarsayo viduh
sa kaleneha mahata yogo nastah parantapa

sa evayam maya te 'dya yogah proktah puratanah
bhakto 'si me sakha ceti rahasyam hy etad uttamam

U ovim stihovima Gospodin objašnjava Arjuni da je ovaj sistem yoge, Bhagavad-gitu, prvo objasnio bogu Sunca. Bog Sunca ga je objasnio Manuu, a Manu Iksvakuu. Tako je ovaj sistem yoge bio prenošen učeničkim naslijeđem od jednog govornika do drugog, ali je tijekom vremena bio izgubljen. Zato ga je Gospodin morao ponovo objasniti, ovog puta Arjuni na bojnom polju Kuruksetre.
Gospodin kaže Arjuni da mu prenosi ovu najvišu tajnu, jer je Njegov bhakta i prijatelj. To znači da je Bhagavad-gita posebno namijenjena Gospodinovim bhaktama. Postoje tri vrste transendentalista: jnaniji, yogiji i bhakte (impersonalisti, meditatori i bhakte). Gospodin ovdje jasno kaže Arjuni da ga je učinio prvim primaocem novog učeničkog naslijeđa (parampara) jer je staro naslijeđe bilo prekinuto. Gospodin je želio uspostaviti drugo učeničko naslijeđe u istom slijedu misli koje su bile prenošene od boga Sunca do drugih i da Arjuna ponovo raširi Njegovo učenje. Htio je da Arjuna postane autoritet za razumijevanje Bhagavad-gite. Tako vidimo da je Bhagavad-gita bila prenijeta Arjuni posebno zato što je bio bhakta Gospodina Krsne i Njegov neposredni učenik i bliski prijatelj. Stoga, Bhagavad-gitu najbolje može shvatiti osoba koja ima odlike slične Arjuninim. To znači da mora biti bhakta u neposrednom odnosu s Gospodinom. Čim netko postane Gospodinov bhakta, također ima neposredan odnos s Gospodinom. To je vrlo opširna tema, ali ukratko možemo reći da se bhakta može odnositi prema Svevišnjoj Božanskoj Osobi na jedan od pet različitih načina:
1.može se ophoditi prema Gospodinu u pasivnom odnosu;
2.može se ophoditi prema Gospodinu u aktivnom odnosu;
3.može se ophoditi prema Gospodinu kao prijatelj;
4.može se ophoditi prema Gospodinu kao roditelj;
5.može se ophoditi prema Gospodinu kao ljubavnica.
Arjuna je imao prijateljski odnos s Gospodinom. Naravno, postoji jaz razlike između ovog prijateljstva i prijateljstva u materijalnom svijetu. Prijateljstvo između Gospodina i Arjune je transcendentalno prijateljstvo, koje ne može svatko imati. Naravno, svatko ima određeni odnos s Gospodinom i taj odnos se oživljava savršenim predanim služenjem, ali u sadašnjem stanju našeg života zaboravili smo ne samo Svevišnjeg Gospodina, već i naš vječni odnos s Gospodinom. Svako živo biće, među milijardama i trilijunima živih bića, ima vječno određeni odnos s Gospodinom. Taj odnos se zove svarupa i može se oživjeti procesom predanog služenja. Taj nivo se naziva svarupa-siddhi - savršenstvo prirodnog položaja. Arjuna je bio bhakta i bio je u dodiru sa Svevišnjim Gospodinom kao prijatelj.
Trebamo obratiti pažnju na to kako je Arjuna prihvatio Bhagavad-gitu. Njegov način prihvaćanja je opisan u desetom poglavlju (10.12-14):

arjuna uvaca
param brahma param dhama pavitram paramam bhavan
purusam sasvatam divyam adi-devam ajam vibhum

ahus tvam rsayah sarve devarsir naradas tatha
asito devalo vyasah svayam caiva bravisi me

sarvam etad rtam manye yan mam vadasi kesava
na hi te bhagavan vyaktim vidur deva danavah

"Arjuna reče: Ti si Svevišnja Božanska Osoba, vrhovno prebivalište, potpuno čist i Apsolutna Istina. Ti si prvobitna osoba, vječna, transcendentalna, nerođena i najveća. Svi veliki mudraci kao što su Narada, Asita, Devala i Vyasa potvrđuju tu istinu o Tebi i sada mi je Ti sam objašnjavaš. O Krsna, potpuno prihvaćam kao istinu sve što si mi rekao. Ni polubogovi ni demoni, o Gospodine, ne mogu shvatiti Tvoju ličnost."
Nakon što je čuo Bhagavad-gitu od Svevišnje Božanske Osobe, Arjuna je prihvatio Krsnu kao param brahmu, Vrhovni Brahman. Svako živo biće je Brahman, ali vrhovno živo biće ili Svevišnja Božanska Osoba je Vrhovni Brahman. Param dhama znači da je vrhovno prebivalište ili počivalište svega; pavitram znači da je čist, neokaljan materijalnom zagađenošću; purusam znači da je vrhovni uživalac; sasvatam da je prvobitan; divyam da je transcendentalan; adi-devam da je Svevišnja Božanska Osoba; ajam da je nerođen, a vibhum da je najveći.
Netko može pomisliti da je Arjuna sve to rekao Krsni laskajući Mu, pošto je Krsna bio njegov prijatelj. Da bi otklonio takvu sumnju iz umova čitatelja Bhagavad-gite, Arjuna u sljedećem stihu potkrjepljuje te pohvale izjavljujući da nije samo on prihvatio Krsnu kao Svevišnju Božansku Osobu, već i autoriteti poput Narade, Asite, Devale i Vyasadeve. Ove velike osobe šire vedsko znanje, onakvo kakvo ga prihvaćaju svi acarye. Zato Arjuna kaže Krsni da sve što On kaže prihvaća kao potpuno savršeno. Sarvam etad rtam manye: "Sve što Ti kažeš prihvaćam kao istinu." Arjuna također kaže da je veoma teško shvatiti Gospodinovu osobu i da čak ni veliki polubogovi ne mogu shvatiti Gospodina. To znači da Gospodina ne mogu shvatiti čak ni osobe više od ljudskih bića. Kako onda ljudsko biće može shvatiti Gospodina Sri Krsnu ako ne postane Njegov bhakta?
Bhagavad-gitu stoga trebamo prihvatiti u duhu devocije. Ne bismo trebali misliti da smo jednaki Krsni ili da je Krsna obična osoba, pa čak ni vrlo velika osoba. Gospodin Cri Krsna je Svevišnja Božanska Osoba. Tako, prema izjavama Bhagavad-gite ili izjavama Arjune, koji pokušava shvatiti Bhagavad-gitu, trebamo barem teoretski prihvatiti Sri Krsnu kao Svevišnju Božansku Osobu. U tom poniznom duhu možemo shvatiti Bhagavad-gitu. Ako ne čitamo Bhagavad-gitu u poniznom duhu, teško ćemo je moći shvatiti, jer predstavlja veliku misteriju. Što je zapravo Bhagavad-gita? Svrha Bhagavad-gite je izbaviti čovječanstvo iz neznanja materijalnog postojanja. Svaki čovjek se suočava sa toliko mnogo neprilika, kao Arjuna kada se morao boriti u bitci na Kuruksetri. Arjuna se predao Krsni i tako je bila izgovorena Bhagavad-gita. Svatko od nas je pun tjeskoba zbog materijalnog postojanja, ne samo Arjuna. Samo naše postojanje je u atmosferi nepostojanja. U stvari, mi nismo stvoreni za to da budemo izloženi prijetnji nepostojanja. Naše postojanje je vječno, ali smo na neki način stavljeni u asat. Asat se odnosi na ono što ne postoji.
Od toliko mnogo ljudskih bića koja pate, mali broj se zaista raspituje o svom položaju, o tome što su, zašto su stavljeni u ovaj neugodni položaj itd. Ako se čovjek ne osvijesti i ne zapita zašto pati, ako ne spozna da ne želi patnju, već oslobođenje od sve patnje, ne treba se smatrati savršenim ljudskim bićem. Ljudski život počinje kada se takva pitanja pojave u umu. U Brahma-sutri se takvo raspitivanje naziva brahma-jijnasa. Athato brahma-jijnasa. Svaka aktivnost ljudskog bića koje se ne raspituje o prirodi Apsoluta se treba smatrati neuspjehom. Oni koji se počnu pitati zašto pate, odakle su došli i gdje će otići nakon smrti, su pravi studenti koji mogu razumjeti Bhagavad-gitu. Iskreni student treba osjećati veliko poštovanje prema Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Takav student je bio Arjuna.
Gospodin Krsna silazi posebno zato da bi ponovo pokazao što je pravi cilj života, kada ga čovjek zaboravi. Čak i onda, od mnogo, mnogo ljudskih bića koja se probude, jedno može shvatiti svoj položaj i radi njega je izgovorena ova Bhagavad-gita. U stvari, sve nas guta tigar neznanja, ali Gospodin je vrlo milostiv prema živim bićima, a posebno prema ljudskim bićima. Zato je izgovorio Bhagavad-gitu, prihvativši Svog prijatelja Arjunu za Svog učenika. Kao pratilac Gospodina Krsne, Arjuna je iznad sveg neznanja, ali je na bojnom polju Kuruksetre bio stavljen u neznanje samo da bi postavio Gospodinu Krsni pitanja o problemima života tako da ih Gospodin može objasniti za dobrobit budućih generacija ljudskih bića i zacrtati plan života. Čovjek bi onda mogao djelovati u skladu s tim i dostići savršenstvo u ostvarivanju misije ljudskog života.
U Bhagavad-giti se objašnjava pet osnovnih istina. Prvo se objašnjava nauka o Bogu, a potom prirodni položaj živih bića, jiva. Postoji isvara, upravitelj, i jive, živa bića koja su pod kontrolom. Živo biće koje tvrdi da je slobodno i da nije pod kontrolom je ludo. Ono je pod kontrolom u svakom pogledu, barem u svom uslovljenom životu. Tako Bhagavad-gita govori o isvari, vrhovnom upravitelju, i jivama, živim bićima koja su pod kontrolom. Također se objašnjava prakrti (materijalna priroda), vrijeme (trajanje postojanja čitavog univerzuma ili manifestacije materijalne prirode) i karma (aktivnosti). Kozmička manifestacija je puna različitih aktivnosti. Iz Bhagavad-gite moramo naučiti tko je Bog, tko su živa bića, što je prakrti, što je kozmička manifestacija, kako vrijeme upravlja njome i koje su aktivnosti živih bića.
Kroz tih pet tema Bhagavad-gite se potvrđuje da je vrhovni Bog ili Krsna ili Brahman ili vrhovni upravitelj ili Paramatma - možemo upotrijebiti koje god ime hoćete - najveći od svih. Živa bića su kvalitativno jednaka vrhovnom upravitelju. Na primjer, Gospodin upravlja kozmičkim zbivanjima u materijalnoj prirodi, kao što će biti objašnjeno u narednim poglavljima Bhagavad-gite. Materijalna priroda nije nezavisna, već djeluje pod kontrolom Svevišnjeg Gospodina. Kao što Gospodin Krsna kaže - mayadhyaksena prakrtih suyate sa-caracaram: "Ova materijalna priroda djeluje pod mojom kontrolom". Kada vidimo čudesna zbivanja u kozmičkoj prirodi, trebamo znati da iza ove kozmičke manifestacije stoji upravitelj. Sve se manifestira pod kontrolom. Djetinjasto je ne obazirati se na upravitelja.
Na primjer, dijete može misliti da je automobil čudesan zato što može juriti iako ga ne vuče konj ili neka druga životinja, ali čovjek zdravog razuma zna prirodu mašinerije automobila. On uvijek zna da iza mašinerije stoji čovjek, vozač. Slično tome, Svevišnji Gospodin je vozač pod čijom se kontrolom sve odvija. Kao što ćemo vidjeti u narednim poglavljima, Gospodin je prihvatio jive ili živa bića, kao Svoje dijelove ili čestice. Dio zlata je također zlato, a kap vode iz oceana je također slana. Slično tome, mi, živa bića, kao dijelovi i čestice vrhovnog upravitelja, isvare ili Bhagavana, Gospodina Sri Krsne, imamo sve odlike Svevišnjeg Gospodina u sićušnoj mjeri, jer smo sićušni, podređeni isvare. Pokušavamo upravljati prirodom, kao što sada pokušavamo upravljati prostorom ili planetima i ta težnja ka upravljanju je prisutna, jer postoji u Krsni. Ali iako smo skloni vladanju nad materijalnom prirodom, trebamo znati da nismo vrhovni upravitelji. To je objašnjeno u Bhagavad-giti.
Što je materijalna priroda? Ona je također objašnjena u Bhagavad-giti kao niža prakrti, niža priroda. Objašnjeno je da je živo biće viša prakrti. Prakrti je uvijek pod kontrolom, bilo da je niža ili viša. Prakrti je žensko i pod kontrolom je Gospodina, kao što žena djeluje pod kontrolom muža. Prakrti je uvijek podređena, pod kontrolom Gospodina, koji je upravitelj. I živa bića i materijalna priroda su pod kontrolom Svevišnjeg Gospodina. Prema Giti, iako su živa bića dijelovi i čestice Svevišnjeg Gospodina, smatra se da su prakrti. To je jasno objašnjeno u sedmom poglavlju Bhagavad-gite. Apareyam itas tv anyam prakrtim viddhi me param / jiva bhutam: "Ova materijalna priroda je Moja niža prakrti, ali iznad nje postoji druga prakrti - jiva-bhutam, živo biće".
Materijalna priroda se sastoji od tri odlike: gune vrline, gune strasti i gune neznanja. Iznad tih guna je vječno vrijeme, a interakcijom guna prirode, pod kontrolom i u granicama vječnog vremena, nastaju aktivnosti koje se nazivaju karma. Te aktivnosti se odvijaju od pamtivijeka, a mi uživamo ili ispaštamo plodove naših aktivnosti. Na primjer, ako poslovan čovjek radi vrlo teško, s inteligencijom, i nagomila velik novac na bankovnom računu, onda uživa. Ali ako u poslovima izgubi sav svoj novac, onda ispašta. Slično tome, na svakom polju života mi ispaštamo ili uživamo rezultate naših aktivnosti. To se zove karma.
U Bhagavad-giti su objašnjeni isvara (Svevišnji Gospodin), jiva (živo biće), prakrti (priroda), kala (vječno vrijeme) i karma (aktivnosti). Gospodin, živa bića, materijalna priroda i vrijeme su vječni. Manifestacija prakrti može biti privremena, ali nije nestvarna. Neki filozofi kažu da je manifestacija materijalne prirode nestvarna, ali prema filozofiji Bhagavad-gite ili prema filozofiji vaisnava, to nije točno. Manifestacija svijeta se ne smatra nestvarnom; smatra se stvarnom, ali privremenom. Uspoređuje se s oblakom koji putuje nebom ili dolaskom kišnog doba koje natapa polja žitarica. Čim se kišno doba završi i oblak ode, svi usjevi se osuše. Slično tome, ova materijalna manifestacija nastaje u određenom vremenskom intervalu, postoji neko vrijeme i zatim iščezava. Tako djeluje prakrti. Ali taj ciklus se odvija vječno. Prema tome, prakrti je vječna; nije nestvarna. Gospodin je opisuje kao "Moja prakrti". Ova materijalna priroda je odvojena energija Svevišnjeg Gospodina. Živa bića su također energija Svevišnjeg Gospodina, ali nisu odvojena već vječno povezana s Njim. Tako su Gospodin, živo biće, materijalna priroda i vrijeme međusobno povezani i vječni. Međutim, karma nije vječna. Posljedice karme mogu biti vrlo stare. Mi od pamtivijeka ispaštamo ili uživamo u rezultatima naših aktivnosti, ali možemo promijeniti rezultate naše karme ili aktivnosti, i ta promjena ovisi o savršenstvu našeg znanja. Mi vršimo različite aktivnosti, ali ne znamo kakve aktivnosti trebamo vršiti da bismo se oslobodili akcija i reakcija svih tih aktivnosti. To je također objašnjeno u Bhagavad-giti.
Položaj isvare - Svevišnjeg Gospodina - je položaj vrhovne svjesnosti. Kao dijelovi i čestice Svevišnjeg Gospodina, živa bića (jive) su također svjesna. I živo biće i materijalna priroda su opisani kao prakrti, energija Svevišnjeg Gospodina, ali jedna od njih - jiva - je svjesna. Druga prakrti nije svjesna. To je razlika. Zato se jiva prakrti naziva višom energijom, jer ima svjesnost sličnu Gospodinovoj. Međutim, Gospodin je vrhovna svjesnost. Ne bismo trebali tvrditi da je živo biće, jiva, također vrhovno svjesno. Živo biće ne može biti vrhovno svjesno ni u jednom stadiju svog savršenstva. Teorija koja tvrdi da je to moguće zavodi ljude. Živo biće može biti svjesno, ali nije savršeno ili vrhovno svjesno.
Razlika između jive i isvare će biti objašnjena u trinaestom poglavlju Bhagavad-gite. Gospodin je ksetra-jna, svjestan, kao što je svjesno i živo biće, ali živo biće je svjesno samo svog tijela, dok je Gospodin svjestan svih tijela. Kako živi u srcu svakog živog bića, svjestan je psihičkih promjena svake jive. To ne bismo trebali zaboraviti. Također je objašnjeno da Paramatma, Svevišnja Božanska Osoba, živi u svačijem srcu kao isvara, upravitelj, i upućuje živo biće kako da djeluje po svojoj želji. Živo biće zaboravlja što treba raditi. Prvo odluči djelovati na određeni način, a onda se zaplete u posljedice vlastite karme. Nakon što napusti jednu vrstu tijela, ulazi u drugu vrstu tijela, kao što odijeva i svlači odjeću. Dok se duša tako seli, ispašta posljedice aktivnosti koje je izvršila u prošlosti. Te aktivnosti se mogu promijeniti kada živo biće postane razborito i utemelji se u guni vrline, shvaćajući kakve aktivnosti treba vršiti. Ako to učini, sve posljedice njegovih prošlih aktivnosti se mogu promijeniti. Prema tome, karma nije vječna. Zato je rečeno da su od pet činilaca (isvara, jive, prakrti, vrijeme i karma), četiri vječna, a jedan privremen (karma).
Vrhovno svjesni isvara je sličan živom biću po Svojoj svjesnosti, jer su i svjesnost Gospodina i svjesnost živog bića transcendentalne. Svjesnost ne nastaje spajanjem materije. To je pogrešna ideja. Teorija da se svjesnost razvija u određenim uvjetima spajanja materije nije prihvaćena u Bhagavad-giti. Svjesnost se može iskrivljeno odražavati kroz prekrivač materijalnih okolnosti, kao što može izgledati da svjetlost koja prolazi kroz obojano staklo ima određenu boju, ali Gospodinova svjesnost ne podliježe materijalnom utjecaju. Gospodin Krsna kaže - mayadhyaksena prakrtih. Kada Gospodin siđe u materijalni univerzum, Njegova svjesnost ne podliježe materijalnom utjecaju. Gospodin Krsna kaže - mayadhyaksena prakrtih. Kada Gospodin siđe u materijalni univerzum, Njegova svjesnost ne podliježe materijalnom utjecaju. Kada bi bilo tako, ne bi mogao govoriti o transendentalnim temama, kao što to čini u Bhagavad-giti. Nitko ne može ništa reći o transendentalnom svijetu, ako je njegova svjesnost materijalno zagađena. Prema tome, Gospodin nije materijalno zagađen. Međutim, naša svjesnost je u sadašnjem trenutku materijalno zagađena. Bhagavad-gita nas poučava da moramo pročistiti tu materijalno zagađenu svjesnost. U čistoj svjesnosti, naše aktivnosti će biti povezane s voljom isvare i to će nas usrećiti. Ne trebamo prestati sa svim aktivnostima, već ih pročistiti. Pročišćene aktivnosti se nazivaju bhakti. Takve aktivnosti izgledaju kao obične, ali nisu zagađene. Osoba u neznanju može vidjeti da bhakta djeluje ili radi kao običan čovjek, ali takva osoba siromašnog znanja ne zna da aktivnosti Gospodinovog bhakte nisu zagađene nečistom svjesnošću ili materijom. Transcendentalne su prema tri gune prirode. Međutim, trebamo znati da je u ovom trenutku naša svjesnost zagađena.
Kada smo materijalno zagađeni, nazivamo se uslovljenima. Lažna svjesnost se ispoljava pod utiskom "ja sam proizvod materijalne prirode". To se zove lažni ja. Onaj tko je obuzet mislima o tjelesnim shvaćanjima ne može shvatiti svoju situaciju. Bhagavad-gita je izgovorena da bi oslobodila osobu tjelesnog shvaćanja života, a Arjuna je prihvatio takav položaj da bi primio to znanje od Gospodina. Osoba se mora osloboditi tjelesnog shvaćanja života; to je pripremna aktivnost za transcendentalistu. Onaj tko želi biti slobodan, oslobođen, mora prvo shvatiti da nije materijalno tijelo. Mukti (oslobođenje) je sloboda od materijalne svjesnosti. U Srimad-Bhagavatamu nalazimo definiciju oslobođenja. Muktir hitvanyatha-rupam svarupena vyavasthitih: mukti je oslobođenje od zagađene svjesnosti ovog materijalnog svijeta i utemeljenost u čistoj svjesnosti. Sve upute Bhagavad-gite su namijenjene buđenju te čiste svjesnosti i zato vidimo da, dok mu daje posljednje upute u Giti, Krsna pita Arjunu da li je njegova svjesnost sada pročišćena. Pročišćena svjesnost znači djelovati u skladu s Gospodinovim uputama. To je bit pročišćene svjesnosti. Svjesnost već postoji zato što smo dijelovi i čestice Gospodina, ali mi smo skloni tome da dođemo pod utjecaj nižih guna. Gospodin, pošto je Svevišnji, nikad ne podliježe takvom utjecaju. To je razlika između Svevišnjeg Gospodina i malih osobnih duša.
Što je to svjesnost? To je svijest "ja sam". Ali što sam ja? U zagađenoj svjesnosti "ja sam" znači "ja sam gospodar svega što me okružuje, ja sam uživalac". Svijet se okreće zato što svako živo biće misli da je gospodar i stvaralac materijalnog svijeta. Materijalna svjesnost ima dva psihička aspekta. Jedan je mišljenje "ja sam stvaralac", a drugi mišljenje "ja sam uživalac". U stvari, Svevišnji Gospodin je i stvaralac i uživalac, a živo biće, kao dio i čestica Svevišnjeg Gospodina, nije ni stvaralac niti uživalac, već suradnik. Ono je stvoreno i uživano. Na primjer, dio mašine surađuje s čitavom mašinom; dio tijela surađuje s čitavim tijelom. Ruke, noge i oči su dijelovi tijela, ali nisu uživaoci. Želudac je uživalac. Noge se kreću, ruke osiguravaju hranu, zubi žvaču. Svi dijelovi tijela zadovoljavaju želudac, jer je on glavni činilac koji hrani tijelo. Stoga se sve daje želucu. Drvetu dajemo vodu zalijevajući njegov korijen, a tijelo hranimo hraneći trbuh, jer ako želimo održavati tijelo u zdravom stanju, dijelovi tijela moraju surađivati da bi nahranili trbuh. Slično tome, Svevišnji Gospodin je uživalac i stvaralac, a mi smo, kao podčinjena živa bića, stvoreni za to da surađujemo s Njim da bismo Ga zadovoljili. Ta suradnja će nam pomoći, kao što će hrana koju primi želudac pomoći svim drugim dijelovima tijela. Ako prsti na rukama misle da sami trebaju jesti hranu umjesto da je daju želucu, bit će frustrirani. Središnji lik stvaranja i uživanja je Svevišnji Gospodin, a živa bića su suradnici. Ona uživaju surađujući. Taj odnos nalikuje odnosu gospodara i sluge. Ako je gospodar potpuno zadovoljan, sluga je također zadovoljan. Zato trebamo zadovoljiti Svevišnjeg Gospodina, iako težnja za stvaranjem i uživanjem u materijalnom svijetu postoji i u živim bićima, jer postoji u Svevišnjem Gospodinu koji je stvorio manifestirani kozmički svijet.
U Bhagavad-giti se stoga objašnjava da se potpuna cjelina sastoji od vrhovnog upravitelja, živih bića koja su pod kontrolom, kozmičke manifestacije, vječnog vremena i karme ili aktivnosti, koji su objašnjeni u ovom tekstu. Svi oni zajedno čine potpunu cjelinu, koja se naziva Vrhovna Apsolutna Istina. Sve manifestacije su tvorevine Njegovih različitih energija. On je potpuna cjelina.
U Giti je također objašnjeno da je neosobni Brahman podređen potpunoj Vrhovnoj Osobi (brahmano hi pratisthaham). U Brahma-sutri je još jasnije objašnjeno da Brahman nalikuje sunčevim zracima. Neosobni Brahman predstavlja sjajne zrake Svevišnje Božanske Osobe. Neosobni Brahman je nepotpuna spoznaja apsolutne cjeline, kao i shvaćanje Paramatme. U petnaestom poglavlju ćemo vidjeti da je Svevišnja Božanska Osoba iznad neosobnog Brahmana i djelomične spoznaje Paramatme. Svevišnja Božanska Osoba se naziva sac-cid-ananda-vigraha. Brahma-samhita počinje sljedećim riječima: isvarah paramah krsnah sac-cid-
-ananda-vigrahah / anadir adir govindah sarva-karana-karanam. "Govinda, Krsna je uzrok svih uzroka. On je prvobitni uzrok i oblik vječnosti, znanja i blaženstva." Spoznaja neosobnog Brahmana je spoznaja Njegovog sat obilježja (vječnosti). Spoznaja Paramatme je spoznaja sat-cit obilježja (vječnog znanja). Ali spoznaja Božanske Osobe Krsne je spoznaja svih transcendentalnih obilježja: sat, cit i anande (vječnosti, znanja i blaženstva) u potpunoj vigrahi (obliku).
Manje inteligentni ljudi smatraju Vrhovnu Istinu neosobnom, ali Ona je transcendentalna osoba i to je potvrđeno u svim vedskim spisima. Nityo nityanam cetanas cetananam. (Katha Upanisada 2.2.13) Kao što smo svi mi živa bića i imamo svoju individualnost, tako je i Vrhovna Apsolutna Istina osoba, a spoznaja Božanske Osobe predstavlja spoznaju svih transendentalnih obilježja u Njegovom potpunom obliku. Potpuna cjelina nije neosobna. Ako je Gospodin neosoban ili ako je manji od bilo čega drugog, ne može biti potpuna cjelina. Potpuna cjelina mora imati sve što je u okviru i izvan okvira našeg iskustva, inače ne može biti potpuna.
Potpuna cjelina, Božanska Osoba, posjeduje neizmjerne moći (parasya saktir vividhaiva sruyate). Kako Krsna djeluje u različitim moćima je također objašnjeno u Bhagavad-giti. Ovaj pojavni ili materijalni svijet u koji smo stavljeni je također potpun u sebi, jer su prema sankhya filozofiji, dvadeset četiri elementa, koja privremeno manifestiraju ovaj materijalni univerzum, savršeno uređena za proizvodnju svih izvora neophodnih za održavanje ovog univerzuma. Ničega nema previše niti premalo. Vrijeme trajanja ove manifestacije je određeno energijom vrhovne cjeline i kada vrijeme istekne, ova privremena manifestacija će biti uništena po potpunom uređenju potpunog. Malim potpunim jedinkama, živim bićima, pruža se potpuna pogodnost da spoznaju potpunog, a sve vrste nepotpunosti se doživljavaju zbog nepotpunog znanja o potpunom. Tako Bhagavad-gita sadrži potpuno znanje o vedskoj mudrosti.
Svo vedsko znanje je nepogrešivo i hindusi ga prihvaćaju kao potpuno i nepogrešivo. Na primjer, kravlja balega je izmet životinje i prema smrti ili vedskoj izjavi, ako osoba dodirne izmet životinje, mora se okupati da bi se pročistila. Ali u vedskim spisima se smatra da je kravlja balega pročišćavajuće sredstvo. To može izgledati proturječno, ali se prihvaća zato što je vedska izjava. Prihvaćajući to, osoba neće počiniti grešku. Kasnije je suvremena znanost dokazala da kravlja balega sadrži sva antiseptična svojstva. Tako je vedsko znanje potpuno, jer je iznad svih sumnji i grešaka, a Bhagavad-gita je bit sveg vedskog znanja.
Vedsko znanje nije rezultat istraživanja. Naš istraživački rad je nesavršen zato što istražujemo stvari nesavršenim osjetilima. Moramo prihvatiti savršeno znanje koje se prenosi, kao što je rečeno u Bhagavad-giti, putem parampara sistema (učeničkim naslijeđem). Znanje moramo primiti iz pravog izvora u učeničkom naslijeđu koje potječe od vrhovnog duhovnog učitelja, samog Gospodina i koje se prenosi putem niza duhovnih učitelja. Arjuna, učenik koga je poučio Gospodin Sri Krsna, prihvaća sve što On kaže bez protivljenja. Ne možemo prihvatiti jedan dio Bhagavad-gite, a drugi ne. To nije dozvoljeno. Bhagavad-gitu moramo prihvatiti bez interpretacija, izbacivanja njenih dijelova i našeg hirovitog uplitanja u njenu materiju. Gita se treba prihvatiti kao najsavršenija prezentacija vedskog znanja. Vedsko znanje se prima iz transcendentalnih izvora, a prve riječi je izgovorio sam Gospodin. Riječi koje je izgovorio Gospodin se nazivaju apauruseya, što znači da se razlikuju od riječi svjetovne osobe koja posjeduje četiri nedostatka. Svjetovna osoba (1) sigurno čini greške, (2) uvijek je u iluziji, (3) sklona je varanju drugih i (4) ograničena je nesavršenim osjetilima. Kako posjeduje ta četiri nesavršenstva, ne može dati savršeno obavještenje o sveprožimajućem znanju.
Vedsko znanje ne prenose takva živa bića sa nedostacima. Gospodin ga je prenio prvom stvorenom živom biću, Brahmi, kroz srce, a Brahma ga je zauzvrat prenio svojim sinovima i učenicima, kao što ga je izvorno primio od Gospodina. Gospodin je puranam, svesavršen, i ne može postati podložan zakonima materijalne prirode. Zato trebamo biti dovoljno inteligentni da bismo shvatili da je Gospodin jedini vlasnik svega u univerzumu i izvorni stvaralac, stvaralac Brahme. U jedanaestom poglavlju Gospodin je oslovljen kao prapitamaha, pradjed, pošto je stvaralac Brahme koji je oslovljen kao pitamaha, djed. Stoga nitko ne bi trebao tvrditi da je vlasnik bilo čega; treba prihvatiti samo stvari koje mu je Gospodin dodijelio za njegovo izdržavanje.
Postoji mnogo primjera koji pokazuju kako trebamo iskoristiti stvari koje nam je Gospodin dodijelio. To je također objašnjeno u Bhagavad-giti. Arjuna je na početku odlučio da se ne bori u bici na Kuruksetri. To je bila njegova vlastita odluka. Arjuna je rekao Gospodinu da ne može uživati u kraljevstvu nakon što ubije svoje rođake. Ta odluka je bila zasnovana na tijelu, jer je mislio da je tijelo i da su njegovi tjelesni srodnici ili ekspanzije bili njegova braća, rođaci, zetovi, djedovi, itd. Prema tome, htio je zadovoljiti svoje tjelesne prohtjeve. Gospodin je izgovorio Bhagavad-gitu samo da bi promijenio to gledište i Arjuna je na kraju odlučio boriti se pod vodstvom Gospodina, rekavši - karisye vacanam tava: "Djelovat ću po Tvojim riječima."
U ovom svijetu ljudi nisu stvoreni za to da se svađaju poput mačaka i pasa. Čovjek mora biti inteligentan da bi spoznao važnost ljudskog života i odbio djelovati poput običnih životinja. Ljudsko biće treba spoznati cilj svog života. To je poruka svih vedskih spisa, a njegova suština je iznesena u Bhagavad-giti. Vedska literatura je namijenjena ljudskim bićima, a ne životinjama. Životinje mogu ubijati druga živa bića i nema niti govora o tome da čine grijeh, ali ako čovjek ubije životinju da bi zadovoljio svoje neobuzdano osjetilo ukusa, mora biti odgovoran za kršenje zakona prirode. U Bhagavad-giti je jasno objašnjeno da postoje tri vrste aktivnosti u skladu s različitim gunama prirode: aktivnosti u vrlini, strasti i neznanju. Slično tome, postoje tri vrste hrane: hrana u vrlini, strasti i neznanju. Sve je to jasno opisano i ako pravilno iskoristimo upute Bhagavad-gite, čitav naš život će postati pročišćen i na kraju ćemo dostići odredište iznad ovog materijalnog neba (yad gatva na nivartante tad dhama paramam mama).
To odredište se zove sanatana nebo, vječno duhovno nebo. U ovom materijalnom svijetu vidimo da je sve privremeno. Sve nastaje, ostaje neko vrijeme, stvara popratne proizvode, smanjuje se i zatim nestaje. To je zakon materijalnog svijeta, koji vrijedi za sve primjere koje možemo navesti, poput tijela, voća ili bilo čega drugog. Ali iznad ovog privremenog svijeta postoji drugi svijet o kome imamo obavještenje. Taj svijet je drugačije prirode, jer je sanatana, vječan. Jiva je opisana kao sanatana, vječna, a Gospodin je također u jedanaestom poglavlju opisan kao sanatana. Mi imamo prisan odnos sa Gospodinom i pošto smo svi kvalitativno istovjetni - sanatana-dhama ili nebo, sanatana Vrhovna Osoba i sanatana živa bića - čitava svrha Bhagavad-gite je da oživi naše sanatana zanimanje ili sanatana-dharmu, vječno zanimanje živog bića. Mi smo privremeno zaokupljeni raznim aktivnostima, ali sve se one mogu pročistiti kada ostavimo sve te privremene aktivnosti i prihvatimo aktivnosti koje je propisao Svevišnji Gospodin. To se naziva našim čistim životom.
Svevišnji Gospodin i Njegovo transcendentalno prebivalište su sanatana, kao i živa bića, i druženje živih bića sa Gospodinom u sanatana prebivalištu predstavlja savršenstvo ljudskog života. Gospodin je vrlo ljubazan prema živim bićima, jer su Njegovi sinovi. Gospodin Krsna izjavljuje u Bhagavad-giti - sarva-yonisu...aham bija-pradah pita: "Ja sam otac svih živih bića". Naravno, postoje različite vrste živih bića, ovisno o njihovim različitim karmama, ali Gospodin ovdje tvrdi da je otac svih njih. Zato Gospodin silazi da bi vratio sve pale uslovljene duše, da bi ih pozvao da se vrate u vječno sanatana nebo tako da se sanatana živa bića mogu vratiti na svoje vječne sanatana položaje u vječnom društvu Gospodina. Sam Gospodin dolazi u različitim inkarnacijama ili šalje Svoje povjerljive sluge kao sinove, pratioce ili acarye da bi izbavili uslovljene duše.
Prema tome, sanatana-dharma nije sektaški proces religije. Ona je vječna funkcija vječnih živih bića u odnosu sa Svevišnjim Gospodinom. Kao što je prethodno bilo rečeno, sanatana-dharma se odnosi na vječno zanimanje živog bića. Sripada Ramanujacarya je objasnio riječ sanatana kao "ono što nema niti početka niti kraja". Tako kada govorimo o sanatana-dharmi moramo na osnovi autoriteta Sripada Ramanujacarye prihvatiti da ona nema niti početak niti kraj.
Naša riječ religija se nešto neznatno razlikuje od sanatana-dharme. Religija sadrži u sebi pojam vjere, a vjera se može promijeniti. Netko može imati vjeru u određeni proces i zatim ga promijeniti i prihvatiti drugi, ali sanatana-dharma se odnosi na aktivnost koja se ne može promijeniti. Na primjer, vodi ne možemo oduzeti tečnost, niti vatri toplinu. Slično tome, vječnom živom biću ne možemo oduzeti njegovu vječnu funkciju. Sanatana-dharma je vječno neodvojiva od živog bića. Zato, kada govorimo o sanatana-dharmi, moramo na osnovi autoriteta Sripada Ramanujacarya prihvatiti kao činjenicu da sanatana-dharma nema niti početak niti kraj. Ono što nema ni početak ni kraj ne može biti sektaško, jer ne može biti ograničeno nikakvim granicama. Oni koji pripadaju nekoj sektaškoj vjeri će pogrešno smatrati da je sanatana-dharma također sektaška, ali ako duboko proučimo materiju i razmotrimo je u svjetlu suvremene znanosti, moći ćemo shvatiti da sanatana-dharma nije samo funkcija svih ljudi ovog svijeta, već svih živih bića u univerzumu.
Nesavršena religiozna vjera može imati početak u analima ljudske povijesti, ali sanatana-dharma nema početak, jer vječno ostaje sa živim bićima. Što se tiče živih bića, autoritativni spisi izjavljuju da se živo biće nikada ne rađa niti umire. U Giti je rečeno da se živo biće nikada ne rađa i nikada ne umire. Vječno je i neuništivo i nastavlja živjeti nakon uništenja privremenog materijalnog tijela. Što se tiče shvaćanja sanatana-dharme, moramo pokušati shvatiti koncepciju religije iz značenja korijena sanskritske riječi. Dharma se odnosi na ono što je uvijek svojstveno određenom predmetu. Mi zaključujemo da su svjetlost i toplina svojstvene vatri; bez svjetlosti i topline, riječ vatra nema značenja. Slično tome, moramo otkriti suštinski dio živog bića, koji ga uvijek prati. Taj stalni pratilac je njegova vječna osobina, a ta vječna osobina je njegova vječna religija.
Kada je Sanatana Goswami pitao Sri Caitanyu Mahaprabhua o svarupi svakog živog bića, Gospodin je odgovorio da je svarupa ili prirodni položaj svakog živog bića služenje Svevišnje Božanske Osobe. Ako analiziramo ovu izjavu Gospodina Caitanye, lako možemo vidjeti da svako živo biće neprestano služi neko drugo živo biće. Živo biće služi druga živa bića na razne načine. Djelujući na taj način, uživa u životu. Niže životinje služe ljudska bića kao što sluga služi gospodara. "A" služi gospodara "B", "B" služi gospodara "C", "C" služi gospodara "D", itd. U tim okolnostima, možemo vidjeti da prijatelj služi prijatelja, majka služi sina, žena služi muža, muž služi ženu, itd. Ako nastavimo istraživati u tom duhu, vidjet ćemo da u ljudskom društvu svatko služi, bez izuzetka. Političar predstavlja svoj manifest javnosti da bi je uvjerio u svoju sposobnost služenja. Glasači zato daju političaru svoje vrijedne glasove misleći da će učiniti vrijednu službu za društvo. Prodavač služi kupca, a obitelj služi državu u skladu sa vječnim kapacitetom vječnog živog bića. Na taj način možemo vidjeti da ni jedno živo biće nije izuzeto od služenja drugih živih bića. Stoga sa sigurnošću možemo zaključiti da je služenje stalni pratilac živog bića i njegova vječna religija.
A ipak, čovjek izjavljuje da ispovijeda određenu vjeru vezanu uz određeno vrijeme i okolnosti. Tako tvrdi da je hindus, musliman, kršćanin, budist ili pripadnik neke druge sekte. Takva imenovanja nisu sanatana-dharma. Hindus može promijeniti vjeru i postati musliman, a musliman može promijeniti svoju vjeru i postati hindus, kršćanin može promijeniti svoju vjeru, itd. Ali u svim okolnostima promjena religiozne vjere ne utječe na vječno zanimanje živog bića, a to je služenje drugih. Hindus, musliman ili kršćanin u svim okolnostima služe nekoga. Tako ispovijedanje određene vjere ne predstavlja ispovijedanje sanatana-dharme. Sanatana-dharma je služenje.
U stvari, naš odnos sa Svevišnjim Gospodinom je odnos služenja. Svevišnji Gospodin je uživalac, a mi, živa bića, smo Njegovi sluge. Stvoreni smo za Njegovo uživanje i ako učestvujemo u tom vječnom uživanju sa Svevišnjom Božanskom Osobom, postajemo sretni. Inače ne možemo postati sretni. Ne možemo nezavisno postati sretni, kao što niti jedan dio tijela ne može biti sretan ako ne surađuje sa trbuhom. Živo biće ne može biti sretno ako transcendentalno ne služi Svevišnjeg Gospodina s ljubavlju.
U Bhagavad-giti se ne odobrava obožavanje ili služenje raznih polubogova. U dvadesetom stihu sedmog poglavlja je rečeno:

kamais tais tair hrta-jnanah prapadyante 'nya-devatah
tam tam niyamam asthaya prakrtya niyatah svaya

"Oni čiju su inteligenciju odnijele materijalne želje predaju se polubogovima i slijede određena pravila i propise u skladu s vlastitom prirodom." Ovdje je otvoreno rečeno da osobe vođene požudom obožavaju polubogove, a ne Svevišnjeg Gospodina Krsnu. Kada spominjemo ime Krsna, ne mislimo ni na kakvo sektaško ime. Krsna znači najveće zadovoljstvo. Potvrđeno je da je Svevišnji Gospodin rezervoar ili riznica sveg zadovoljstva. Svi mi žudimo za zadovoljstvom. Ananda-mayo 'bhyasat (Vedanta-sutra 1.1.12). Živa bića su, kao i Svevišnji Gospodin, puna svjesnosti i tragaju za srećom. Gospodin je stalno sretan i ako se živa bića druže sa Gospodinom, surađuju sa Njim i postanu Njegovi pratioci i sama postaju sretna.
Gospodin silazi u ovaj smrtni svijet da bi pokazao Svoje zabave u Vrndavani, koje su pune sreće. Kada je Gospodin Sri Krsna boravio u Vrndavani, Njegove aktivnosti sa Njegovim prijateljima - dječacima pastirima, Njegovim prijateljicama, stanovnicima Vrndavane i kravama su bile pune sreće. Svi stanovnici Vrndavane su znali samo za Krsnu i ni za što drugo. Ali Gospodin Krsna je čak i Svog oca Nanda Maharaju odvratio od obožavanja poluboga Indre, jer je htio pokazati da ljudi ne bi trebali obožavati ni jednog poluboga. Trebaju obožavati samo Svevišnjeg Gospodina, jer je njihov krajnji cilj povratak u Njegovo prebivalište.
Prebivalište Gospodina Sri Krsne je opisano u šestom stihu petnaestog poglavlja Bhagavad-gite:

na tad bhasayate suryo na sasanko na pavakah
yad gatva na nivartante tad dhama paramam mama

"Moje vrhovno prebivalište ne osvjetljava ni sunce, ni mjesec, ni vatra, ni elektricitet. Oni koji ga dostignu nikada se ne vraćaju u ovaj materijalni svijet."
U ovom stihu je opisano to vječno nebo. Naravno, mi imamo materijalnu predstavu o nebu i povezujemo je sa suncem, mjesecom, zvijezdama itd., ali u ovom stihu Gospodin kaže da na vječnom nebu nema potrebe za suncem, mjesecom, elektricitetom ili vatrom, jer je duhovno nebo već obasjano brahmajyotijem, zracima koji emaniraju iz Svevišnjeg Gospodina. Mi uz veliki napor pokušavamo dostići druge planete, ali prebivalište Svevišnjeg Gospodina nije teško shvatiti. To prebivalište se zove Goloka i lijepo je opisano u Brahma-samhiti (5.37): goloka eva nivasaty akhilatma-bhutah. Gospodin vječno prebiva u svom prebivalištu Goloki, a ipak Mu možemo prići iz ovog svijeta. Zato Gospodin dolazi da bi ispoljio Svoj pravi oblik - sac-cid-ananda-vigrahu. Kad ispolji taj oblik, nema potrebe zamišljati kako On izgleda. Da bi odvratio ljude od takve imaginarne špekulacije, silazi i pokazuje se onakav kakav jest, kao Syamasundara. Na žalost, manje inteligentni ljudi Ga ismijavaju, jer dolazi kao jedan od nas i ophodi se prema nama kao da je ljudsko biće. Zahvaljujući Svojoj svemoći, predstavlja se u Svom pravom obliku i pokazuje Svoje zabave, koje su replike zabava iz Njegovog prebivališta.
U sjajnim zracima duhovnog neba lebde bezbrojni planeti. Brahmajyoti emanira iz vrhovnog prebivališta, Krsnaloke, i ananda-maya, cin-maya planeti koji nisu materijalni, lebde u tim zracima. Gospodin kaže - na tad bhasayate suryo na sasanko na pavakah / yad gatva na nivartante tad dhama paramam mama. Osoba koja može prići tom duhovnom nebu ne treba ponovo sići u materijalno nebo. Na materijalnom nebu, čak i ako dostignemo najviši planet (Brahmaloku), a da ne govorimo o Mjesecu, naći ćemo iste uslove života: rođenje, smrt, bolest i starost. Niti jedan planet u materijalnom univerzumu nije oslobođen od ta četiri principa materijalnog postojanja.
Živa bića putuju od jednog planeta do drugog, ali samim mehaničkim sredstvima ne možemo otići na svaki planet koji poželimo. Za odlazak na druge planete postoji određeni proces. To je također spomenuto - yanti deva-vrata devan pitrn yanti pitr-vratah. Ako želimo putovati s planeta na planet nije nam potrebno nikakvo mehaničko sredstvo. Gita poučava - yanti deva-vrata devan. Mjesec, Sunce i više planete se nazivaju Svargaloka. Postoje tri različita planetarna sistema: viši, srednji i niži planetarni sistem. Zemlja pripada srednjem planetarnom sistemu. Bhagavad-gita nas obavještava kako se uzdići na viši planetarni sistem (Devaloku) vrlo jednostavnim procesom - yanti deva-vrata devan. Trebamo samo obožavati poluboga tog planeta i na taj način otići na Mjesec, Sunce ili u bilo koji viši planetarni sistem.
Ipak, Bhagavad-gita nam ne savjetuje da odemo na neki od planeta u materijalnom svijetu, jer čak i ako odemo na Brahmaloku, najviši planet, nekom vrstom mehaničkog sredstva, putujući možda 40 000 godina (a tko može živjeti tako dugo?), ipak ćemo naići na materijalne bijede poput rođenja, smrti, starosti i bolesti. Ali onaj tko želi otići na vrhovni planet, Krsnaloku, ili na bilo koji drugi planet na duhovnom nebu, neće naići na takve materijalne bijede. Među svim planetima na duhovnom nebu, najviši planet se zove Goloka Vrndavana. On je izvorni planet u prebivalištu izvorne Božanske Osobe Sri Krsne. Sve te informacije se nalaze u Bhagavad-giti. Zahvaljujući njenim uputama možemo saznati kako napustiti materijalni svijet i započeti istinski blažen život na duhovnom nebu.
U petnaestom poglavlju Bhagavad-gite je opisana prava slika materijalnog svijeta. Tamo je rečeno:

urdhva-mulam adhah-sakham asvattham prahur avyayam
chandamsi yasya parnani yas tam veda sa veda-vit

Materijalni svijet je opisan kao drvo čiji je korijen okrenut prema gore, a grane prema dolje. Imamo iskustvo o drvetu čije je korijenje okrenuto prema gore: ako stanemo na obalu rijeke ili bilo kojeg rezervoara vode, možemo vidjeti da drveće koje se odražava u vodi stoji naopako. Grane su okrenute prema dolje, a korijenje prema gore. Slično tome, materijalni svijet je odraz duhovnog svijeta. Materijalni svijet je samo sjenka stvarnosti. U sjenci nema stvarnosti ili supstancijalnosti, ali po sjenci možemo shvatiti da postoji supstanca i stvarnost. U pustinji nema vode, ali fatamorgana nagovještava da voda postoji. U materijalnom svijetu nema vode, nema sreće, ali prava voda prave sreće postoji u duhovnom svijetu.
Gospodin preporučuje da dostignemo duhovni svijet na sljedeći način (Bg.15.5):

nirmana-moha jita-sanga-dosa
adhyatma-nitya vinivrtta-kamah
dvandvair vimuktah sukha-duhkha-samjnair
gacchanty amudhah padam avyayam tat

Padam avyayam ili vječno carstvo, može dostići onaj tko je nirmana-moha. Što to znači? Mi težimo za imenovanjima. Netko želi postati "ser", netko "lord", netko predsjednik ili bogataš ili kralj ili nešto drugo. Sve dok smo vezani za ta imenovanja, vezani smo za tijelo, jer imenovanja pripadaju tijelu. Ali mi nismo tijelo. Ta spoznaja predstavlja prvi stupanj duhovne spoznaje. U dodiru smo sa tri gune materijalne prirode, ali moramo postati nevezani kroz predano služenje Gospodina. Ako nismo vezani za predano služenje Gospodina, ne možemo odbaciti vezanost za gune materijalne prirode. Imenovanja i vezanosti su posljedice naše požude i želje, našeg htijenja da gospodarimo materijalnom prirodom. Sve dok ne odbacimo tu sklonost ka gospodarenju materijalnom prirodom, ne možemo se vratiti u carstvo Svevišnjeg, sanatana-dhamu. Tom vječnom carstvu, koje nikad ne biva uništeno, može prići samo onaj tko nije zbunjen čarima lažnih materijalnih užitaka, onaj tko služi Svevišnjeg Gospodina. Onaj tko je tako utemeljen može lako prići vrhovnom prebivalištu.

avyakto 'ksara ity uktas tam ahuh paramam gatim
yam prapya na nivartante tad dhama paramam mama

Avyakta znači neispoljen. Čak ni materijalni svijet nije u potpunosti ispoljen pred nama. Naša osjetila su tako nesavršena da ne možemo vidjeti čak ni sve zvijezde u ovom materijalnom univerzumu. Iz vedske literature možemo dobiti mnoga obavještenja o svim planetima, kojima možemo vjerovati ili ne. Svi važni planeti su opisani u vedskoj literaturi, a posebno u Srimad-Bhagavatamu. Duhovni svijet iznad materijalnog neba je opisan kao avyakta, neispoljen. Trebamo žudjeti i čeznuti za tim vrhovnim carstvom, jer kad ga dostignemo, nećemo se morati vratiti u ovaj materijalni svijet.
Netko može postaviti pitanje kako se prilazi tom prebivalištu Svevišnjeg Gospodina. To je objašnjeno u osmom poglavlju, u kojem je rečeno:

anta-kale ca mam eva smaran muktva kalevaram
yah prayati sa mad-bhavam yati nasty atra samsayah

"Svatko tko na kraju života napusti tijelo sjećajući se Mene, odmah dostiže Moju prirodu; u to nema sumnje." (Bg.8.5) Onaj tko u trenutku smrti misli na Krsnu, vraća se Krsni. Mora se sjećati Krsninog oblika; ako napusti tijelo misleći na taj oblik, sigurno će ući u duhovno carstvo. Mad-bhavam se odnosi na vrhovnu prirodu Vrhovnog Bića. Vrhovno Biće je sac-cid-ananda-vigraha - što nači da je Njegov oblik vječan, pun znanja i blaženstva. Naše sadašnje tijelo nije sac-cid-ananda. Ono je asat, a ne sat. Nije vječno i uništivo je. Nije cit, puno znanja, već je puno neznanja. Mi nemamo znanje o duhovnom carstvu, pa čak ni savršeno znanje o ovom materijalnom svijetu, gdje nam je toliko toga nepoznato. Tijelo je također nirananda; umjesto da je puno blaženstva, puno je bijede. Sve bijede koje doživljavamo u materijalnom svijetu potječu od tijela, ali onaj tko napusti ovo tijelo misleći na Gospodina Krsnu, Svevišnju Božansku Osobu, odmah dobije sac-cid-ananda tijelo.
Proces napuštanja ovog tijela i dobivanja drugog tijela u materijalnom svijetu je tako uređen. Čovjek umire nakon što bude odlučeno koji će oblik života imati u sljedećem životu. Tu odluku donose viši autoriteti, a ne samo živo biće. Ovisno o našim aktivnostima u ovom životu, uzdižemo se ili padamo. Ovaj život je priprema za sljedeći. Zato, ako se u ovom životu pripremimo za uzdizanje u Božje carstvo, po napuštanju ovog tijela, ćemo sigurno dobiti duhovno tijelo nalik na Gospodinovo.
Kao što smo već objasnili, postoje različite vrste transcendentalista - brahma-vadiji, paramatma-vadiji i bhakte - i bezbroj duhovnih planeta u brahmajyotiju (duhovnom nebu). Tih planeta ima mnogo, mnogo više nego planeta u ovom materijalnom svijetu. Rečeno je da ovaj materijalni svijet predstavlja približno jednu četvrtinu kreacije (ekamsena sthito jagat). U materijalnom svijetu postoje milijuni i milijarde univerzuma sa trilijunima planeta i sunaca, zvijezda i mjeseca, ali čitava materijalna kreacija je samo dio sveukupne kreacije. Veći dio kreacije se nalazi na duhovnom nebu. Osoba koja se želi stopiti sa postojanjem Vrhovnog Brahmana odmah biva prenijeta u brahmajyoti Svevišnjeg Gospodina i tako dostiže duhovno nebo. Bhakta koji želi uživati u društvu Svevišnjeg Gospodina odlazi na Vaikuntha planete, kojih ima bezbroj. Svevišnji Gospodin se tamo druži s bhaktom u potpunim ekspanzijama Narayane s četiri ruke, koje imaju razna imena kao što su Pradyumna, Aniruddha i Govinda. Tako trancendentalisti na kraju života misle na brahmajyoti, Paramatmu ili Svevišnju Božansku Osobu Sri Krsnu. U svakom slučaju, odlaze na duhovno nebo, ali samo bhakta ili onaj tko je u osobnom dodiru sa Svevišnjim Gospodinom, odlazi na Vaikuntha planete ili na planet Goloka Vrndavanu. Gospodin kasnije dodaje: "U to nema sumnje". U to moramo čvrsto vjerovati. Ne bismo trebali odbaciti ono što se ne slaže s našom maštom; naš stav treba biti kao stav Arjune koji je rekao: "Vjerujem u sve što si rekao". Zato kada Gospodin kaže da svatko tko u trenutku smrti misli na Njega kao na Brahman, Paramatmu ili Božansku Osobu sigurno odlazi na duhovno nebo, u to nema sumnje. Nema ni govora o tome da u to ne vjerujemo.
Bhagavad-gita (8.6) također objašnjava glavni princip koji omogućava živom biću ulazak u duhovno carstvo jednostavno zahvaljujući mišljenju na Svevišnjeg u trenutku smrti:

yam yam vapi smaran bhavam tyajaty ante kalevaram
tam tam evaiti kaunteya sada tad-bhava-bhavitah

"Kojeg god stanja da se osoba sjeća kada napušta svoje sadašnje tijelo, to stanje će neizostavno dostići u sljedećem životu". Prvo moramo shvatiti da je materijalna priroda manifestacija jedne od energija Svevišnjeg Gospodina. U Visnu Purani (6.7.61) su opisane sve energije Svevišnjeg Gospodina:

visnu-saktih para prokta ksetra-jnakhya tatha para
avidya-karma-samjnanya trtiya saktir isyate

Svevišnji Gospodin ima bezbroj raznih energija koje su iznad dosega našeg shvaćanja; međutim, veliki učeni mudraci ili oslobođene duše su proučili te energije i analitički ih svrstali u tri kategorije. Sve energije su visnu-sakti, što znači da su različite moći Gospodina Visnua. Prva energija je para, transcendentalna. Živa bića također pripadaju višoj energiji, kao što smo već objasnili. Druge, materijalne energije su u guni neznanja. U trenutku smrti možemo ostati u nižoj energiji materijalnog svijeta ili se možemo prenijeti u energiju duhovnog svijeta. Tako Bhagavad-gita (8.6) kaže:

yam yam vapi smaran bhavam tyajaty ante kalevaram
tam tam evaiti kaunteya sada tad-bhava-bhavitah

"Kojeg god stanja da se osoba sjeća kada napušta svoje sadašnje tijelo, to stanje će neizostavno dostići u sljedećem životu".

Tijekom života obično mislimo ili na materijalnu ili na duhovnu energiju. Kako sada možemo prenijeti misli s materijalne na duhovnu energiju? Postoji tako mnogo knjiga i časopisa koji zaokupljaju naše misli materijalnom energijom. Naše misli, koje su sada zaokupljene tom literaturom, moramo prenijeti na vedsku literaturu. Veliki mudraci su zato napisali toliko mnogo vedskih spisa, kao što su Purane. Purane nisu plodovi mašte, već povijesni zapisi. U Caitanya-caritamrti (Madhya 20.122) nalazimo sljedeći stih:

maya-mugdha jivera nahi svatah krsna-jnana
jivere krpaya kaila krsna veda-purana

Zaboravna živa bića ili uslovljene duše su zaboravila svoj odnos sa Svevišnjim Gospodinom i obuzeta su mislima o materijalnim aktivnostima. Samo da bi usmjerio njihovu moć razmišljanja ka duhovnom nebu, Krsna-dvaipayana Vyasa je napisao veliki broj vedskih spisa. Prvo je podijelio Vede na četiri dijela, a zatim ih je objasnio u Puranama. Za manje inteligentne ljude je napisao Mahabharatu. Mahabharata sadrži Bhagavad-gitu. Potom je sažeo svu vedsku literaturu u Vedanta-sutri i sastavio prirodni komentar na Vedanta-sutru, Srimad-Bhagavatam, da bi pružio vodstvo budućim generacijama. Moramo uvijek zaokupljati svoje umove čitanjem tih vedskih spisa. Kao što materijalisti zaokupljaju svoje umove čitanjem novina, časopisa i brojne materijalističke literature, mi moramo čitati literaturu koju nam je dao Vyasadeva; tako ćemo se moći sjetiti Svevišnjeg Gospodina u trenutku smrti. To je jedini način koji preporučuje Gospodin. On garantira rezultat: "U to nema sumnje".

tasmat sarvesu kalesu mam anusmara yudhya ca
mayy arpita-mano-buddhir mam evaisyasy asamsayah

"Stoga, Arjuna, trebaš uvijek misliti na Mene u obliku Krsne i u isto vrijeme se nastaviti boriti, tako izvršavajući svoju propisanu dužnost. Posvjećujući svoje aktivnosti Meni, sa umom i inteligencijom usredotočenim na Mene, bez sumnje ćeš Me dostići." (Bg. 8.7)
On ne savjetuje Arjuni da Ga se jednostavno sjeća i ostavi svoje zanimanje. Ne, Gospodin nikada ne preporučuje nešto nepraktično. U ovom materijalnom svijetu da bismo održavali tijelo moramo raditi. Prema radu, ljudsko je društvo podijeljeno na četiri društvena staleža - brahmane, ksatriye, vaisye i sudre. Stalež brahmana ili stalež intelektualaca djeluje na jedan način, stalež ksatriya ili administrativni stalež na drugi način, a trgovački stalež i radnici izvršavaju svoje dužnosti. U ljudskom društvu, bez obzira da li je čovjek radnik, trgovac, administrativni radnik, poljoprivrednik ili pripadnik najvišeg staleža poput pisaca, znanstvenika ili teologa, mora raditi da bi se izdržavao. Gospodin stoga kaže Arjuni da ne treba ostaviti svoje zanimanje, već da se prilikom izvršavanja svoje dužnosti treba sjećati Krsne (mam anusmara). Ako se ne sjeća Krsne dok se bori za opstanak, neće se moći sjetiti Krsne u trenutku smrti. Gospodin Caitanya to također savjetuje. On kaže - kirtaniyah sada harih: trebamo uvijek pjevati Gospodinova imena. Gospodinova imena i Gospodin se ne razlikuju. Tako nema razlike između uputa koje je Krsna dao Arjuni "sjećaj Me se" i uputa Gospodina Caitanye "uvijek pjevaj imena Gospodina Krsne". Nema razlike, jer se Krsna i Krsnino ime ne razlikuju. Na apsolutnom nivou nema razlike između onog što se odnosi na neku osobu i same osobe. Zato se uvijek trebamo sjećati Gospodina, dvadeset četiri sata na dan, pjevajući Njegova imena i organizirajući naše životne aktivnosti na takav način da Ga se uvijek možemo sjećati.
Kako je to moguće? Acarye su dali sljedeći primjer. Ako je udata žena vezana za drugog čovjeka ili ako je čovjek vezan za ženu koja nije njegova, takva vezanost je vrlo snažna. Osoba sa takvom vezanošću uvijek misli na voljenu osobu. Žena koja misli na ljubavnika uvijek misli na susret s njim, čak i kad izvršava kućne poslove. U stvari, ona obavlja kućne poslove još pažljivije, tako da muž ne bi otkrio njenu vezanost. Slično tome, mi se uvijek trebamo sjećati vrhovnog ljubavnika, Sri Krsne, i u isto vrijeme vrlo lijepo izvršavati svoje materijalne dužnosti. Za to je potreban snažan osjećaj ljubavi. Ako imamo snažan osjećaj ljubavi prema Svevišnjem Gospodinu, onda možemo izvršavati svoju dužnost i u isto vrijeme se sjećati Gospodina. Ali moramo razviti taj osjećaj ljubavi. Na primjer, Arjuna je uvijek mislio na Krsnu; bio je Krsnin stalni pratilac, a u isto vrijeme je bio ratnik. Krsna mu nije savjetovao da ostavi borbu i ode u šumu meditirati. Kada je Gospodin Krsna opisao Arjuni sistem yoge, Arjuna je rekao da ga ne može primjenjivati.

arjuna uvaca
yo 'yam yogas tvaya proktah samyena madhusudana
etasyaham na pasyami cancalatvat sthitim sthiram

"Arjuna reče: O Madhusudana, sistem yoge koji si ukratko opisao mi izgleda nepraktičan i nepodnošljiv, jer je um nemiran i nepostojan." (Bg. 6.33) Ali Gospodin Kaže:

yoginam api sarvesam mad-gatenantaratmana
sraddhavan bhajate yo mam sa me yuktatamo matah

"Onaj tko uvijek s velikom vjerom prebiva u Meni, misleći u sebi na Mene i transcendentalno Me služi s ljubavlju, najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogija. To je Moje mišljenje." (Bg. 6.47) Tako je onaj tko uvijek misli na Svevišnjeg Gospodina u isto vrijeme najveći yogi, najveći jnani i najveći bhakta. Gospodin kaže Arjuni da kao ksatriya ne može ostaviti borbu, ali ako se bori sjećajući se Krsne, onda će se moći sjetiti Krsne u trenutku smrti. Ali moramo se potpuno predati transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju.
U stvari, mi ne djelujemo s tijelom, već s umom i inteligencijom. Ako su um i inteligencija uvijek obuzeti mislima o Svevišnjem Gospodinu, osjetila su prirodno zaokupljena služenjem Gospodina. Površno gledajući, aktivnosti osjetila ostaju iste, ali svjesnost je promijenjena. Bhagavad-gita nas poučava kako um i inteligenciju zaokupiti mislima o Gospodinu. Takva zaokupljenost će nam omogućiti da se prenesemo u carstvo Gospodina. Ako je um zaokupljen služenjem Krsne, osjetila su samim tim zaokupljena služenjem Gospodina. To je umjetnost i tajna Bhagavad-gite: potpuna zaokupljenost mislima o Sri Krsni.
Suvremeni čovjek je uložio veliki napor da bi stigao na Mjesec, ali nije uložio veliki napor u pokušaju da se duhovno uzdigne. Ako netko ima pedeset godina života pred sobom, treba to kratko vrijeme iskoristiti za njegovanje sjećanja na Svevišnju Božansku Osobu. To je proces devocije:

sravanam kirtanam visnoh smaranam pada-sevanam
arcanam vandanam dasyam sakhyam atma-nivedanam
(Srimad-Bhagavatam 7.5.23)

Ovih devet procesa, od kojih je najlakši sravanam, slušanje Bhagavad-gite od samospoznate osobe, pomoći će osobi da misli na Vrhovno Biće. To će joj pomoći da se sjeća Svevišnjeg Gospodina i omogućiti joj da po napuštanju tijela dostigne duhovno tijelo, pogodno za druženje sa Svevišnjim Gospodinom.
Gospodin kaže:

abhyasa-yoga-yuktena cetasa nanya-gamina
paramam purusam divyam yati parthanucintayan

"Onaj tko meditira na Mene kao na Svevišnju Božansku Osobu, tko se u umu uvijek sjeća Mene i tko ne odstupi od ovog puta, o Arjuna, sigurno će Me dostići." (Bg. 8.8)
To nije jako težak proces. Međutim, moramo ga naučiti od iskusne osobe. Tad vijnanartham sa gurum evabhigacchet: moramo prići osobi koja ga već primjenjuje. Um uvijek leti s jednog predmeta na drugi, ali moramo naučiti da ga uvijek usredotočimo na oblik Svevišnjeg Gospodina, Sri Krsne ili na zvuk Njegovog imena. Um je prirodno nemiran i luta tamo-amo, ali može počivati u zvučnoj vibraciji Krsne. Tako moramo meditirati na paramam purusam, Svevišnjeg Gospodina u duhovnom carstvu, duhovnom nebu, i tako Ga dostići. Načini i sredstva za dostizanje krajnje spoznaje, krajnjeg cilja, opisani su u Bhagavad-giti i vrata tog znanja su otvorena za svakoga. Nikome nije zabranjen pristup. Sve vrste ljudi mogu prići Gospodinu Krsni misleći na Njega, jer svatko može slušati i razmišljati o Njemu.
Gospodin kaže (Bg. 9.32-33):

mam hi partha vyapasritya ye 'pi syuh papa-yonayah
striyo vaicyas tatha-cudras te 'pi yanti param gatim

kim punar brahmanah punya bhakta rajarsayas tatha
anityam asukham lokam imam prapya bhajasva mam

Gospodin kaže da čak i trgovac, pala žena, radnik ili ljudska bića na najnižem položaju mogu dostići Svevišnjeg. Nije potrebna visoko razvijena inteligencija. To znači da svatko tko prihvati princip bhakti-yoge i Svevišnjeg Gospodina kao summum bonum svog života, najviši cilj, može prići Gospodinu u duhovnom nebu. Ako prihvati principe iznesene u Bhagavad-giti, može učiniti svoj život savršenim i zauvijek riješiti sve probleme života. To je suština čitave Bhagavad-gite.
Možemo zaključiti da je Bhagavad-gita transcendentalni spis koji trebamo čitati vrlo pažljivo. Gita-sastram idam punyam yah pathet prayatah puman: ako pravilno slijedimo upute Bhagavad-gite, možemo se osloboditi svih bijeda i tjeskoba života. Bhaja-sokadi-varjitah. Oslobodit ćemo se svih strahova u ovom životu, a naš sljedeći život će biti duhovan. (Gita-mahatmya 1)
Postoji još jedna prednost:

gitadhyayana-silasya pranayama-parasya ca
naiva santi hi papani purva-janma-krtani ca

"Ako netko čita Bhagavad-gitu vrlo iskreno, sa svom ozbiljnošću, Gospodinovom milosti posljedice njegovih prošlih loših djela neće djelovati na njega." (Gita-mahatmya 2) Gospodin vrlo glasno kaže u posljednjem dijelu Bhagavad-gite (18.66):

sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja
aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami ma sucah

"Ostavi sve vrste religije i samo se predaj Meni. Oslobodit ću te svih grješnih posljedica. Ne boj se." Tako Gospodin prihvaća svu odgovornost za onog tko Mu se preda i štiti ga od svih posljedica grijeha.

maline mocanam pumsam jala-snanam dine dine
sakrd gitamrta-snanam samsara-mala-nasanam

"Osoba se može prati svaki dan kupajući se u vodi, ali ako se čak i jednom okupa u svetoj vodi Bhagavad-gite, biva pročišćena od sve prljavštine materijalnog života." (Gita-mahatmya 3)

gita su-gita kartavya kim anyaih sastra-vistaraih
ya svayam padmanabhasya mukha-padmad vinihsrta

Pošto je Bhagavad-gitu izgovorila Svevišnja Božanska Osoba, ne trebamo čitati niti jedan drugi vedski spis. Samo trebamo pažljivo i redovito slušati i čitati Bhagavad-gitu. U sadašnjem dobu, ljudi su toliko zaokupljeni svjetovnim aktivnostima da ne mogu pročitati sve vedske spise. Ali to nije potrebno. Ova knjiga, Bhagavad-gita, bit će dovoljna, jer predstavlja bit svih vedskih spisa, posebno zato što ju je izgovorila Svevišnja Božanska Osoba. (Gita-mahatmya 4) Kao što je rečeno:

bharatamrta-sarvasvam visnu-vaktrad vinihsrtam
gita-gangodakam pitva punar janma na vidyate

"Onaj tko pije vodu Gange dostiže oslobođenje, a da ne govorimo o onome tko pije nektar Bhagavad-gite. Bhagavad-gita je suštinski nektar Mahabharate, a izgovorio ju je sam Gospodin Krsna, izvorni Visnu. (Gita-mahatmya 5) Bhagavad-gita potječe sa usana Svevišnje Božanske Osobe, a za Gangu se kaže da emanira iz Gospodinovih lotosovih stopala. Naravno, nema razlike između Gospodinovih usana i stopala, ali na osnovu objektivnog proučavanja možemo ocijeniti da je Bhagavad-gita važnija i od vode Gange.

sarvopanisado gavo dogdha gopala-nandanah
partho vatsah su-dhir bhokta dugdham gitamrtam mahat

"Ova Gitopanisada, Bhagavad-gita, suština svih Upanisada, nalikuje kravi, a Gospodin Krsna, koji je poznat kao dječak pastir, muze tu kravu. Arjuna je kao tele, a učeni ljudi i čisti bhakte trebaju piti nektarsko mlijeko Bhagavad-gite." (Gita-mahatmya 6)

ekam sastram devaki-putra-gitam
eko devo devaki-putra eva
eko mantras tasya namani yani
karmapy ekam tasya devasya seva
(Gita-mahatmya 7)

U današnje vrijeme ljudi jako žele imati jedan sveti spis, jednog Boga, jednu religiju i jedno zanimanje. Stoga - ekam sastram devaki-putra-gitam: neka čitav svijet ima samo jednog Boga - Sri Krsnu. Eko mantras tasya namani: i jednu himnu, jednu mantru, jednu molitvu - pjesmu sastavljenu od Njegovih imena: Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Karmapy ekam tasya devasya seva: i neka bude zaokupljen samo jednom aktivnosti - služenjem Svevišnje Božanske Osobe.