Koristite tražilicu za pretraživanje pojmova unutar stranice i Bhagavad-gite kakva jest online.

Krsna Katha - Zamke za nevjernike

Piše: Vrsabha das

Časopis Krsna katha, kolovoz 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Ništa nije teže nego razviti čistu ljubav prema Božanskom Paru i vratiti se u duhovni svijet, u okrilje Njihovih vječnih zabava. Put do toga cilja je dug i na njemu postoje mnoge prepreke i zamke. Neke smo si postavili mi sami, a neke sam Gospodin - kako bi vidio koliko smo zaista iskreni i koliko žudimo da Mu se u potpunosti predamo. U početku su prepreke vrlo grube i imaju oblik vezanosti za grješne aktivnosti, materijalne objekte i ispunjenje sebičnih svjetovnih želja. I kada nakon mnogo godina muke i napora konačno uspijemo manje-više uspješno preći takvu vrstu prepreka - na nas se spuste aždaje u obliku ponosa, želje da budemo cijenjeni i obožavani, želje za brojem sljedbenika itd. Čak i kada se mnogima dogodi da prijeđu i tu vrstu prepreka, pa pomisle da je Krišna već tako blizu, skoro iza ugla - na njih se sruči čitavo brdo sumnji u svete spise i ačarye.

I baš kao što je dovoljna samo jedna rupa da se potopi brod, isto tako je dovoljna čak i jedna sumnja da se potope svi naši izgledi za skori povratak u duhovni svijet. U ponekim slučajevima te tri vrste prepreka se manifestiraju jedna za drugom, a u mnogo češćim slučajevima, sve istovremeno. Kao temu ovog članka izabrao sam treću vrstu prepreka: zamke u obliku sumnji u šastre, ačarye i vjerodostojnost procesa. Mnogi naši bivši braće i sestre po bogu su pali na taj trik maye (u krajnjoj liniji, Krišne), pa su svoje novo utočište pronašli u raznoraznim guruima koji imaju "čarobnu moć da nam daju ono što nam Šrila Prabhupada nije dao". Spoznali su da "čak" i nakon 10,15, 20... godina predanog služenja (kakvog?), još im uvijek na oči ne naviru suze Božanske ljubavi, još im se uvijek ne ježi koža pri spomenu svetih imena i još im je uvijek srce puno kojekakvih materijalnih želja.

Ovlaštenja ačarye

Čudno; ali eto, mnogi su pomislili da Šrila Prabhupada nije imao pravo, ni ovlaštenje podešavati vječna uputstva šastra, prema našim ograničenim psiho-fizičkim sposobnostima. (Smanjenje propisamog broja krugova, davanje brahmanske inicijacije ženama, dopuštanje ženama da žive u ašramima, pojednostavljenje procesa instalacije Božanstava...). Je li guruu dozvoljeno da učini takvo nešto? I tko je uopće guru, osoba ili načelo? Guru je načelo
utjelovljeno u osobi. Načelo je superiornije od osobe jer je nepogrešivo budući da dolazi od Samog Krišne. Osoba je pogrešiva ukoliko se ne drži propisanih duhovnih načela, tj. odstupanje od tih načela diskvalificira osobu kao gurua. Sve dok se osoba vjerno drži Krišninih načela, nema razlike između načela i osobe. Upravo iz tog razloga se gurua (ačaryu) treba obožavati kao samoga Krišnu. Evo Krišnine potvrde o toj izjavi (Krišna Uddhavi, S.B. 4. 20. 13.) acaryam mam vijaniyan navamanyeta karhicit... "Treba znati da se ačarya ne razlikuje od mene samog i nikada ga se ne smije omalovažavati ni na koji način..." Postoje razne kategorije gurua (ačarye, šaktyavešavatari) koji su opunomoćeni od samog Krišne da mijenjaju neka od duhovnih načela zapisanih u šastrama.

Neki čudni vaišnave

Evo što mogu reći o tome. Jednom prilikom je Srila Šrivasa Thakura izjavio: "čak i kada bi se Nityananda prabhu svakodnevno opijao po krčmama, ja bih vječito ostao sljedbenik Njegovih lotosovih stopala". Gospodin Krišna često puta koristi neprimjereno ponašanje visokonaprednih vaišnava i acarya - kao zamku za one koji nemaju čvrstu vjeru u ačarye i proces. Ovakvih primjera iz vaišnavske povijesti ima dovoljno. Da spomenem samo neke. Vamšidas babaji je pušio duhan. Srila Gaurakišor das babaji je jedno vrijeme živio tik uz jedan javni toalet (u Indiji, pri temperaturama oko 40◦C. Možete zamisliti kako je to zaudaralo?) Neki zapisi tvrde da je jedno vrijeme čak jeo iz ljudske lubanje. Yudišthira Maharaj je bio toliko strastveni kockar da je čak prokockao i svoju ženu zajedno sa braćom (da ne spominjem ostalo). Brihaspati (duhovni učitelj polubogova) je prisilio na spolni odnos ženu svoga brata (dok je bila trudna)... Jesu li ti vaišnave djelovali po svom vlastitom nahođenju?...Ili su jednostavno djelovali po impulsu Paramatme (Krišne), koji je kao u slučaju podizanja brda Govardhana, inspirirao Indru da djeluje onako kako je djelovao - sa ciljem da poduči svakoga kako je budalasto obožavati polubogove. Eto, iz upravo navedenih primjera možemo vidjeti kako Krišna postavlja klopke za sumnjičave nevjernike. Iz istog je razloga napravio aranžman da se Njegovi najpovjerljiviji pratioci pojave u najnižim obiteljima. Vidura se pojavio kao šudra, isto tako Narottama das Thakur, Šyamananda pandita, namačarya Šrila Haridas Thakur pojavio se u mlecca muslimanskoj obitelji itd. Čemu sve to? I opet: zamke. Šri Krišna zaista želi dobro "prosijati" sve one koji mu žele prići. Nevjernici, sumnjičavi, zavidni, vređaoci i budale prođu kroz sito – pa na kraju ostanu samo oni s čvrstom vjerom i puno ljubavi prema Njemu i Njegovim bhaktama.

Proturječja

Evo još jedne od Krišninih zamki - proturječne izjave vjerodostojnih ačarya i "bombastične" izjave u Vedama. Navesti ću nekoliko primjera. 1) Šrila Điva Goswami piše u Sandarbhama da uvjetovane duše nisu nikada bile u duhovnom svijetu, niti ikada pale iz njega. Šrila Prabhupada i neki drugi ačarye tvrde drugačije. 2) U Šrimad-Bhagavatamu Šrila Šukadeva Goswami daje prilično slikovit opis paklenih planeta (a Šrila Prabhupada još slikovitije komentare). Dok je s druge strane Šrila Bhaktivinoda Thakura izjavio da paklene planete ne postoje i da je to samo trik koji ima za cilj prestrašiti uvjetovane duše i "insprirati" ih da se prihvate predanog služenja. 3) Neki ačarye smatraju da su sinovi Pandava koje je tijekom noći kukavički pobio Ašvathama - bili tek djeca (na što ukazuje sanskritska riječ "bala"), dok drugi pak ačarye tvrde da su oni bili mladi ratnici koji su se borili na strani svojih očeva.

Tko je sad u ovim primjerima u pravu, a tko u krivu? Očigledno da neke od ovih izjava automatski isključuju druge, pa je gotovo nemoguće primijeniti načelo acintya-bedabedha-tattva (istovremeno isto i različito) koje je ključ za razumijevanje cjelokupne vedske i vaišnavske filozofije. Jednom prilikom u Belfastu, razgovarao sam sa HG Ravindra-svarupa prabhuom. Tada mi je rekao da, iako je uvreda smatrati vedske izjave preuveličanima, ipak postoje neki elementi preuveličavanja kako bi se stavio naglasak na neke poante. Tako npr. u Bhagavatamu piše da je Bhima bio jak kao 10.000 slonova. Da li je zaista? (Na bojnom polju Kurukšetre jedva je izvukao živu glavu kada se na njega namjerio jedan slon). Ja osobno još i mogu provariti ovaj primjer sa Bhimom, ali sljedeći - malo teže. Negdje u Bhagavatamu opisuju se načini kako se može u ovom tijelu stići u vanzemaljski prostor. Jedan od tih načina naziva se "kapota-vayu" (kapota znači golub, a vayu - zrak). Šrila Prabhupada uopće ne komplicira u komentaru, pa piše: "Jednostavno istrenirate goluba. Sjednete na njega i on vas odvede u vanzemaljski prostor". He, he. Interesantno, zar ne? Koliko ja u to vjerujem - to je priča za sebe. Ali jedna stvar je sigurna. To me uopće ne uznemirava jer želim to shvatiti kao zamku za nevjernike. (Uostalom, tko zna...ako se golub stvarno dobro istrenira...?)

Krsna Katha - Uspostavljanje zajednica bhakta

Časopis Krsna katha, kolovoz 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

H.G. Tejiyas prabhu, Srila Prabhupadov učenik i jedno vrijeme osobni sluga u Delhiju u pismu upućenom bratu po Bogu iznosi svoja razmišljanja o današnjoj ekonomskoj situaciji i potrebi uspostavljanja zajednica bhakta temeljenih na jednostavnom zemljoradničkom gospodarstvu

JURIMO RAKETOM PREMA SUNCU
Moja osnovna poruka bhaktama, a i ostaloj javnosti, je da ekonomija, kakva je sada razvijena za nas, odnos, izvor naših životnih prihoda, upravlja cijelim našim životom. Budući da su obrazovanje i ekonomija danas usko povezani, ne razvija se karakter, a nema ni mogućnosti za razvoj obitelji i stoga je nemoguće uspostaviti zajednicu.

Iako postoji mnogo čimbenika, jedan je presudan za razvoj obitelji i zajednice, a to je stabilnost lokacije. Danas dijete mora ići u školu da bi se pripremilo da dobije posao, što znači da napušta dom. Mjesto stanovanja mijenjamo 7 do 12 puta u životu, a posao 10 puta. Posljedica toga je da je danas praktički nemoguće izgraditi kvalitetne odnose u obitelji i zajednici. Srila Prabhupada je opetovano isticao da je suvremeno obrazovanje klaonica inteligencije. Na suptilnijoj je razini taj sustav iznimno destruktivan.

Na svojim putovanjima, seminarima koje održavam i u raspravama širom ISKCON-a vidim da se javlja sve izraženija potreba za izgradnjom karaktera te stabilnošću bhakta. No, sve dok robujemo svom umu, nećemo biti slobodni za razvijanje alternativnih zajednica u seoskim okruženjima, utemeljenih na jednostavnom zemljoradničkom gospodarstvu.

Definirajući svrhu farmi, Srila Prabhupada je isticao potrebu da se dobije vrijeme za svjesnost Krišne. Nikako se ne može usporediti situacija u kojoj netko u nešto ulaže u najbolju ruku dva sata dnevno s onom u kojoj u tu istu stvar ulaže 16 sati. Posebno to vrijedi za svjesnost Krišne. Naravno, važna je kvaliteta, a činjenica je i da Gospodin Svoju milost iskazuje svima te nadoknadi ono što nam nedostaje. No, niti jedan drugi ekonomski način života ne može stvoriti stabilnost.

PRIRODA SUVREMENE EKONOMIJE
Razmotrite prirodu ekonomije, bez obzira na područje svijeta. Suvremena ekonomija je umjetna ekonomija. Zasnovana je na izradi i prodaji nepotrebnih stvari. Kako bi se održavala, mora neprekidno nalaziti nove investitore i uzvraćati im dovoljno da bi uvećali glavnicu i ponovo investirali. Tome nema kraja, nema zasićenja i uvijek se dobija manje nego li se daje. Budući da počiva na takvim temeljima, niti za jedan posao se ne može predvidjeti da će biti stabilan, već je naprotiv predvidljivo da je svaki nestabilan. Stoga 95% novo započetih poslova propada u prvoj godini, a od preostalih će 90% propasti unutar pet godina. Imam za prijatelje barem 30 milijardera, možda čak i njih pedesetero, a znam se i s preko tisuću osoba s posjedom većim od 25 milijuna dolara, kao i s više od 10 tisuća milijunaša. Mnogi potječu iz starih, bogatih obitelji. Usudio bih se reći da mi niti jedan od njih danas ne bi mogao naći posao za koji bi jamčili da će se održati više od pet godina. Zapravo, to znam i iz vremena dok sam u Hong Kongu vodio međunarodno poduzeće i bio savjetnik donosiocima odluka koji su tražili od mene savjet u vezi tih stvari. IBM ima politiku da se redefinira svakih 6 tjedana. Osamdesetih je godina Sony trošio 3 milijarde dolara godišnje (ne znam točnu cifru, ali bi trebalo biti i više) proizvodeći 950 produkata godišnje koji su propali, da bi napravio 50 velikih uspješnica.

Srila Prabhupada je rekao da je "cijeli svijet u kaosu, nema varnasrame, nema ksatriya niti vaisya". Smatram da bismo ove riječi trebali shvatiti doslovno...Sa stanovišta osobnog zdravlja, stabilnosti i čvrstoće obitelji te integriteta i dinamike zajednice, od suštinske je važnosti stabilna i predvidljiva ekonomska aktivnost koja ne samo da omogućuje, već i potiče stabilnost lokacije. Mislim da ste shvatili te ću ovdje stati.

Želim samo reći da je Svojom milošću Krišna uredio takvu ekonomiju i pojednostavljeno ću parafrazirati Gitu: "U prošlosti je čovjek mogao proizvesti vreću žita i pojesti ga, danas čovjek proizvede vreću žita i pojede ga, a u budućnosti... Možete li mi navesti vjerojatnost da će se to pokazati istinitim?" Stoga se okrećemo prema našem voljenom Ocu i prihvaćamo Njegov sustav i metodu, anadbhavanti bhutani, i premda nam to neće pružiti utopiju, jer problema će uvijek biti u materijalnom svijetu, pružit će nam zdravu osnovu za život i duhovni život.

Srila Prabhupada je rekao da je "cijeli svijet u kaosu, nema varnasrame, nema ksatriya niti vaisya". Smatram da bismo ove riječi trebali shvatiti doslovno, jer je on točno rekao: "u kaosu" i to više puta. Maya nas je prevarila i pod opsjenom mislimo da živimo u sređenom društvu. To je kao da se nalazimo u raketi usmjerenoj prema suncu, postaje sve toplije i toplije, a mi se borimo s milijunima problema koji se javljaju uslijed kursa i putanje. No, nećemo uspjeti zaustaviti probleme koje stvara čovjek u ovom bolesnom ekonomskom ludilu. U "Učenju kraljice Kunti" Srila Prabhupada tu težnju za gospodarskim razvitkom naziva ludilom, dobro znajući i navodeći da će zbog toga drugi njega smatrati ludim.

Krsna Katha - Prijateljstvo

piše: Sundari devi dasi

Časopis Krsna katha, kolovoz 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Prije par dana nazvala me jedna moja prijateljica želeći malo čuti o mojoj situaciji, malo me utješiti i ohrabriti da izdržim testove u kojima se trenutno nalazim. Već nakon par rečenica vidjela sam da je vidno uznemirena nedavno odigranim događajem. Došlo je do sukoba između nje i jedne njene prijateljice, bolje rečeno, poznanice. Kroz razgovor smo razmijenile slična iskustva i došle do zaključka kako mi svi griješimo proglašavajući sve bhakte našim povjerljivim prijateljima i kako sa svima pokušavamo imati iste odnose povjerenja i ljubavi, što je u biti vid impersonalizma.

Kako sam baš tih dana čitala u Krsna-kathi članak od H.H. Sacinandana svamija "Do Krišne uz pomoć bhakta" i na sličnu temu članke iz seminara H.G. Kurma-rupe prabhua, "Ljubav ili požuda" i "Druženje - što je to" Srila Bhaktivinoda Thakura, pomislila sam da bih to mogla povezati s ovim konkretnim iskustvima.

Kad tek upoznamo nekog bhaktu, najprije se javlja osjećaj oduševljenja tom osobom, isto kao kod upoznavanja obične karmi osobe. Materijalni svijet je tako napravljen da uvijek sve na površini izgleda lijepo i privlačno, a kad se malo zagrebe ispod površine ili kad se malo pogleda detaljnije, onda naiđemo na odbojne stvari. S jednom stvari se treba odmah pomiriti: većina nas ovdje u materijalnom svijetu ima zadaću pročišćavanja i odrađivanja karme te je teško očekivati neke svete osobe u velikim brojevima, jer su tu većinom zbog svojih nedostataka i zavisti prema Krišni. Stoga, čemu se čuditi i upirati prstom u druge kad smo i sami prljavi i grješni? Mali je broj onih bhakta koji vas odmah, čim ih vidite, podsjete na Krišnu i nadahnu da čisto predano služite. Takvo društvo ne treba ni pod koju cijenu izgubiti. Njihova pojava u ovom svijetu upravo i ima zadaću da nas inspirira i vrati kući Bogu. Dakle, mi se trebamo družiti sa svim bhaktama, jer je to druženje povoljno i, za razliku od nepovoljnog druženja s karmijima - materijalističkim osobama - to nas druženje uzdiže i pruža priliku da se približimo Krišni.

Kao što ste već čuli u članku od Srila Bhaktivinoda Thakura, druženje s bhaktama podrazumijeva, prema stihu iz Sri Upadesamrite, tri vida razmjene. Ponovit ću:
1. davanje i primanje darova
2. otkrivanje svojih misli u povjerenju i povjerljivo zapitkivanje
3. prihvaćanje i nuđenje prasade

TEŽAK RAD
Kurma-rupa prabhu kaže: ljubav je trening, teški rad, nešto što treba naučiti poput svake druge vještine.U zajedničkom nazivniku svega ovoga stoji - služenje. Tako opet dolazimo na našu glavnu dharmu koju jiva - duhovna duša ima spram Krišne. Na koncu, te tri vrste razmjene osoba na vrlo naprednom nivou ima s Krišnom, Svevišnjom Božanskom Osobom. Ali do Njega se ne može neposredno i odmah. A i što bi mi i kako to obavljali kad nemamo pojma o tim djelatnostima. Jedva smo naučili da Krišna ne voli meso, ribu i jaja, da voli kad služimo i zadovoljavamo svu Njegovu djecu, ne praveći nacionalne, rasne, spolne i druge razlike. Tako smo se uključili u ovaj pokret gdje se uzgaja taj duh. Ali, gdje smo još od toga da naučimo kako pravilno i s ljubavlju razmjenjivati odnos s Krišnom?

Krišna osobno i Njegovi predstavnici, kroz cijeli parampara sustav i Srila Prabhupadu, i naše gurue dali su nam praktično rješenje. Treba prvo služiti one koji su nam najbliže, s kojima već imamo nekakve odnose. Pa onda, tko nam je prvi - suprug, djeca, rođaci, bhakte, poznanici, životinje... Na njima ćemo se naučiti služiti. Kao što Kurma-rupa prabhu kaže: ljubav je trening, teški rad, nešto što treba naučiti poput svake druge vještine. Mi mislimo da će se sve to samo po sebi pojaviti. Vidimo da se netko trudi oko nas, služi nas, daje i osjećamo se lijepo u društvu prijatelja – ali ako ne osjetimo potrebu da i sami uzvratimo, da služimo, dajemo neku žrtvu, to će prestati. Glavna bit cijelog procesa služenja i ljubavi je uzajamna razmjena. Vidimo da u ova tri procesa druženja uvijek imamo uzajamne djelatnosti. Dakle, primanje poklona i davanje poklona...

NAJPRIJE DAVANJE
Davanje mora biti na prvom mjestu. Osoba će davati, davati, služiti, žrtvovati svoje ugodnosti i interese, ali nakon nekog vremena, ukoliko nema adekvatnog odgovora i ukoliko vidi da onaj drugi ne čini bar djelomično isto, ne uzvraća i uvijek gleda što je povoljnije za ugađanje njegovim osjetilima, razmjena će stati. Odnos će zahladiti i ostat će, ili bi barem trebao ostati, na razini dužnog poštovanja.

Kurma-rupa prabhu kaže da još uvijek možemo pokušati pomoći toj osobi, ali možda nismo raspoloženi da u taj odnos ulažemo toliko puno energije kao i prije negativnog iskustva. On kaže da je to u redu.

Isto je odgovorio i naš guru-maharaja, H.H. Bhakti Vikasa svami kad smo ga pitali što da radimo kad vidimo da se oko nekih bhakta jako trudimo, ulažemo u odnose puno energije, a to uvijek rezultira frustracijom Što konkretno učiniti kad pokušavaš i svako malo bivaš povrijeđen? Naravno uz pretpostavku da većina nas nije (čast izuzecima) na nivou da dajemo, bez očekivanja ikakvog priznanja natrag. Kad jednog dana budemo na razini takve ljubavi prema Krišni i drugim živim bićima da ćemo ih služiti bilo da nas zagrle iz ljubavi ili zgaze naše srce ostavljajući nas, onda će takvom pitanje biti bespredmetno. Sada se čini vrlo korisnim i praktičnim.

Maharaj je je u odgovoru krenuo s blagim uvodom, rekavši kako većina današnjih ljudi (pa tako i bhakta) nema osnovne kulture, odnosno civilizacijske manire, primjerice kulturu ophođenja prema starijim ljudima, etiketu ponašanja među različitim spolovima, kulturu ugošćavanja bilo prijatelja, bilo prolaznika... Dakle, mi smo nogama u blatu i time što neko vrijeme prakticiramo proces svjesnosti Krišne mislimo da se podrazumijeva da smo kulturna i civilizacijska bića, čak se osjećamo kvalificiranim da pričamo o vrlo uzvišenim temama i razmjenama Radhe i Krišne, a ne znamo neke osnovne manire ponašanja. Kako kaže maharaj: "Nogama u blatu zapitkujemo o položaju polubogova, razmjenama Radhe i Krišne...“

Dakle, od toga nema koristi na duge staze, treba najprije odraditi stepenicu na kojoj stojimo. Možemo mi preskakati, no to neće biti dugog vijeka. Popet ćemo se na stepenicu kojoj nismo dorasli, tamo zavaravati i druge i sebe neko vrijeme, a onda neminovno, uz veliki prasak, pasti nazad još niže od ovog realnog položaja. Samospoznaja je spoznaja vlastitog položaja u odnosu na Krišnu i druga živa bića. Ako si ipak pripišemo nešto što nam objektivno ne pripada, uvijek je to povezano s lažnim ja i lažnim položajem gdje neminovno radimo razne uvrede i to konačno rezultira padom, suptilnim pa grubim.

ODNOS POŠTOVANJA UZ DISTANCU
Intimno se možemo družiti sa sebi sličnim osobama koje dijele naše stavove, ozbiljne u svjesnosti Krišne, imaju slične preokupacije, trenutne probleme... A sa svima ostalima, kulturno i uz dužno poštovanje...Sad sam napravila mali prekid u maharajevom odgovoru, ali nakon što je spomenuo ono o nogama u blatu i pogledu u nebo i uzvišene teme, rekao je da, uvažavajući sve te činjenice česte nekulture bhakta i naše uvjetovanosti, ipak očekujemo neko uzvraćanje u odnosima. S osobama s kojima imamo nesuglasice i uznemirenja trebamo zadržati odnos poštovanja, uvažavanja što ta osoba mantra, služi Krišnu na svoj način, ali zadržati razumnu distancu.

Tako smo ja i moja prijateljica došle do sličnog završetka razgovora. Čemu da se ja sad mjesecima iščuđavam zašto mene u ovoj specifičnoj situaciji neki ljudi koje sam puno služila nisu ni jednom nazvali, makar telefonom i dali par riječi ohrabrenja, kad su me s druge strane ljudi za koje sam mislila da su samo obični poznanici zasuli s toliko pažnje i podrške. Čemu trošiti energiju na ove, a ne usmjeriti je na one koji su pokazali da doista znaju neke ljudske potrebe i pravila kulturnog ponašanja. Pravi prijatelji pokazuju se u nevolji. Te stare izreke nikad ne gube na vrijednosti i zato ih se treba prisjećati.

Dakle, na koncu vidimo da druženje s bhaktama ima dosta sličnosti s našim prijašnjim druženjima s materijalističkim osobama. Također treba imati krug poznanika i krug uskih povjerljivih prijatelja. Ne možemo, samo zato što su bhakte, sve njih smatrati svojim prisnim prijateljima. Tako familijariziranje odnosa bez dužnog poštovanja uvijek urodi nevoljama i frustracijom. Treba se naučiti duhovno družiti s bhaktama. Baza će biti zajednički programi, razgovori o Krišni, razmjena prasadama, međusobno pomaganje..., ali da li nužno moramo svakome govoriti o nekim povjerljivim mislima, spoznajama, našim nedostacima - to nepoštena osoba, koliko god nosila dhoti i sari i tilak, onda iskoristi i povrijedi nas.

Intimno se možemo družiti sa sebi sličnim osobama koje dijele naše stavove, ozbiljne u svjesnosti Krišne, imaju slične preokupacije, trenutne probleme... A sa svima ostalima, kulturno i uz dužno poštovanje sudjelovati u ovom pokretu širenja svjesnosti Krišne.

Pravi prijatelj će ti također, na način pun ljubavi, ukazati na nedostatke i ti to nećeš doživjeti kao napad na tvoju osobnost, već kao iskaz ljubavi i brige. To redovito rade naši duhovni učitelji i njima možemo zahvaliti što smo bar malo popravili neke svoje pogrešne koncepcije i stavove. No, prijateljstvo je teška vještina, nešto što se vježba i uči godinama, ali onaj tko nauči biti prijatelj drugih živih bića ima sve predispozicije da postane jednoga dana i Krišnin prijatelj.

Krsna Katha - Što je svjesnost Krišne?

Časopis Krsna katha, kolovoz 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

1. PROCES PROČIŠĆENJA
Vedski proces se sastoji u tome da uvjetovanu dušu postupno uzdigne iz stanja neznanja u stanje strasti, a iz stanja strasti u stanje vrline. U stanju vrline postoji dovoljno svjetla za spoznaju stvari kakve jesu. Na primjer, iz zemlje rastu stabla, a od drveta se može zapaliti vatra. U tom procesu paljenja prvo opažamo dim, sljedeća faza je toplina, a potom vatra. Kad se pojavi vatra, možemo je iskoristiti u razne svrhe. Stoga je vatra konačni cilj.

Slično tome je na razini grubog materijalizma odlika neznanja vrlo izražena. Iščezavanje tog znanja događa se postupnim napredovanjem iz barbarstva u civilizirani život, a kad stignemo do civiliziranog oblika življenja, možemo reći da se nalazimo u guni strasti. U barbarskom društvu ili guni neznanja osjetila se zadovoljavaju na vrlo sirov način, dok se u guni strasti, ili civiliziranom životu, osjetila zadovoljavaju na uglađen način. No, kada napredujemo do gune vrline, možemo shvatiti da su osjetila i um uključeni u materijalne aktivnosti samo zato jer su prekriveni izopačenom sviješću. Kada se ta izopačena svjesnost postupno preobrazi u svjesnost Krišne, otvara se put oslobođenja. Nije, dakle, točno da se Apsolutnoj Istini ne može prići putem osjetila i uma. Zaključak je da osjetila, um i inteligencija u stanju zagađenosti ne mogu spoznati prirodu Apsolutne Istine, no kada se pročiste, osjetila, um i inteligencija mogu spoznati što je to Apsolutna Istina. Proces pročišćenja se zove predano služenje ili svjesnost Krišne ("Krišna – izvor sveg zadovoljstva" 87.poglavlje)

2. USREDOTOČENA PAŽNJA I LJUBAV
Umijeće usredotočivanja pažnje na Svevišnjeg i ljubav prema Njemu se naziva svjesnost Krišne. ("Krišna – izvor sveg zadovoljstva", uvod)

3. NEPREKIDNO MISLITI NA KRIŠNU
U ovom stihu Arjuna se naziva Gudakesom. Gudaka znači spavanje, a onaj tko je pobijedio spavanje naziva se gudakesa. Spavanje također znači neznanje. Arjuna je pobijedio i spavanje i neznanje svojim prijateljevanjem s Krišnom. Kao veliki Krišnin bhakta on nije mogao ni na čas zaboraviti Krišnu jer je to priroda bhakte. Niti budan niti u snu, Gospodinov bhakta nikada ne može prestati misliti na Krišnino ime, oblik, odlike i zabave. Tako Krišnin bhakta može pobijediti spavanje i neznanje jednostavno neprekidno misleći na Krišnu. To se naziva svjesnošću Krišne. (Bg 1.24)

4. DIJELIĆ GOSPODINA: TU SAM DA GA SLUŽIM
"Znanje o jastvu i Vrhovnom Jastvu je vrlo povjerljivo i tajanstveno, no takvo znanje i posebne spoznaje se mogu shvatiti ako ih iz različitih uglova objasni sam Gospodin." Bhagavad-gita nam daje takvo općenito i posebno znanje o jastvu. Živa bića su dijelići Gospodina i stoga su tu jednostavno da bi služila Gospodina. Takva svjesnost se naziva svjesnošću Krišne. (Bg. 3.41)

5. SLUŽENJE S PROČIŠĆENIM OSJETILIMA
Služenje Krišne s pročišćenim osjetilima se naziva svjesnošću Krišne. (Bg. 6.26)

6. 24 SATA NA DAN
Najviši proces yoga-marge je usredotočiti um dvadeset i četiri sata dnevno na Krišnu. To se naziva svjesnošću Krišne. (SB. 3.15.45)


7. PRIVRŽENOST KRIŠNI
Vezanosti se ne mogu ubiti. Moraju se jednostavno prenijeti. Privrženost materijalnim stvarima se naziva materijalnom svjesnošću, a privrženost Krišni ili Njegovom bhakti se naziva svjesnošću Krišne. (SB. 3.25.20)

8. PROCES PROČIŠĆENJA
Pojava svijesti nakon pojave lažnog ja ukazuje da je od samog početka materijalna svijest pod utjecajem gune neznanja i da se stoga osoba treba pročistiti pročišćavanje svoje svijesti. Taj proces pročišćavanja se naziva svjesnošću Krišne. (SB. 3.26.61)

9. RAZVIJEN ODNOS S GOSPODINOM
Ako evolutivnim procesom filozofskog života netko dosegne razinu intelektualnog života i spozna da nije materijalno tijelo već duhovna duša, taj se nalazi na razini vijnana-maye. Tada, evolucijom duhovnog života, spoznaje Svevišnjeg Gospodina ili Vrhovnu Dušu. Kada netko razvije odnos s Njime i predano služi, takvo stanje života se naziva svjesnošću Krišne. (SB. 10.87.17)

10. SPOZNAJA SVOG VJEČITOG ODNOSA
U stvari, svaka osoba koja može razmišljati, osjećati i željeti ne može se odvojiti od Krišne. No, stupanj na kojem osoba može spoznati svoj vječni odnos s Krišnom se naziva svjesnošću Krišne. ("Krišna – izvor sveg zadovoljstva", 47.poglavlje)

Krsna Katha - Bhriguove ulične ludorije 2

SANKIRTAN U INDIJI
Piše: Bhrgu das (iz pečalbe)

Časopis Krsna katha, kolovoz 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Dragi vaisnave, Hare Krišna!
Molim vas primite moje poštovanje u prašini vaših lotosovih stopala!
Sva slava Srila Prabhupadu čijom zaslugom kušamo kapljice iz oceana nektara sankirtan misije Gospodina Caitanye!

Kali-yuga je u punom zamahu. Zbog ugra-karme koja se sve više i više akumulira na ovoj planeti došli su nam i reakcije ovaj put u obliku užasnih vrućina. A kad netko spomene nesnosne vrućine onda je prva asocijacija koja mi pada na pamet Indija. Tamo sam proveo skoro godinu dana i imao tu milost sudjelovanja u distribuciji Srila Prabhupadovih knjiga. Za ovaj broj bih želio u mislima prijeći nekih 7000 kilometara na istok i ispričati vam par dogodovština ili, ako je to ispravno reći – lila.

Ono po čemu mi je Indija ostala u najljepšem sjećanju jest činjenica da možete propovijedati praktički 24 sata na dan. Kad ste zapadnjak i nosite odjeću sadhua svako malo će vas netko zaustaviti i pitati tko ste, što ste, zašto ste postali bhakta (ili kako Indijci misle - hindus)... itd. Nakon dužeg vremena bi mi dojadilo odgovarati na stalno ista pitanja sa kojim Indijci započnu razgovor, kao npr. 'Which country? What's your education? How much money do your parents earn?', ali redovito bi razgovor skrenuo na temu svjesnosti Krišne i toliko zanimljivih pitanja bi bilo postavljeno jer na kraju krajeva Indijcima je Bhagavad-gita dobro poznata. No, prijeđimo na konkretne zgode.

KRIŠNA JE STVARNO BOG
U tom su trenutku iz matajinih očiju počele teći suze jedna za drugom. Odmah sam prestao sa pričingom, zastao minutu i upitao: "Što nije u redu? Jesam li rekao nešto krivo?"Ona koja mi je najviše ostala u sjećanju je zgoda iz Ahmedabada (država Gujarat). Jednom sam dijelio knjige po kućama u jednom society-u to je grupa od desetak do pedesetak kuća (uglavnom ljudi iz srednje i više klase) koje su ograđene zidom i imaju samo jedan ulaz na kojem stražari čuvar ili dva. Često se morate koristiti trikovima kako bi vas stražari pustili da dijelite knjige po society-u, osim u slučaju kad stražari spavaju što se ponekad dešavalo. Tako sam pokucao na neka vrata gdje mi je otvorila mataji srednjih godina. Obično kad vam otvori mataji i vidi da nosite odjeću sadhua, prekrije lice sarijem i pozove nekog muškog člana ili ako je sama samo kaže "Nema muškaraca u kući", zatvori vrata i razgovor je gotov. To je fantastično. Još uvijek možete vidjeti na djelu ostatke vedske kulture u Indiji. Najzanimljivije je kad vam mataji pozove sina od nekih 7-8 godina i onda on gleda knjige i odlučuje dali će uzeti ili neće i to bez konzultacije sa majkom, starijom sestrom ili bakom. Ako mu se svidi neka knjiga (obično bi to bio Krišna book) samo naredi da se donese novac i žene bez prigovora donesu kućnu kasu.

Međutim, ova mataji je bila modernih nazora pa je započela razgovor upitavši kako mi može pomoći? "Draga majko, ja sam misionar i dijelim Bhagavad-gitu, dragulj vedske mudrosti!" Gospođa je uzela Bhagavad-gitu s obje ruke i počela zuriti u naslovnu stranicu. Tako je nepomično stajala kao ukopana gledajući Gitu. Iako sam joj cijelo vrijeme propovijedao kako bih je potaknuo da uzme knjigu, nisam bio siguran da li me uopće sluša: "... I tako Krišna kaže u Bhagavad-giti da Ga onaj tko redovito čita ovaj sveti razgovor obožava svojom inteligencijom. I zato je jako povoljno da što više zaokupite svoj um ovim razgovorom između Svevišnje Božanske Osobe Krišne i Arjune jer u trenutku smrti sjetit ćemo se onog čime je naš um najviše bio okupiran." Međutim, žena je i dalje stajala poput statue zureći u knigu. "I što je najvažnije ovo nije obična Bhagavad-gita! U njoj su komentari A.C. Bhaktivedanta Prabhupada koji je vjerodostojni guru koji dolazi u lancu učeničkog naslijeđa i stoga je ovo vjerodostojna Bhagavad-gita kakva jest i zato..." U tom su trenutku iz matajinih očiju počele teći suze jedna za drugom. Odmah sam prestao sa pričingom, zastao minutu i upitao: "Što nije u redu? Jesam li rekao nešto krivo?" Tad me nakon kraćeg vremena pogledala i rekla: "Ovo je čudo. Krišna je doista Bog!" Gledao sam je zbunjen: "Hej, o čemu ona to?"

"Ispričat ću ti što mi se dogodilo" odvratila je, vidjevši moj začuđeni pogled. "Oduvijek sam, od malih nogu, bila impresionirana ovom knjigom, ali iako imam nekoliko primjeraka Bhagavad-gite s komentarima ranih svetih osoba, niti jedna od njih mi nije objasnila kako dublje shvatiti njene istine i kako primijeniti učenja Gite u svakodnevnom životu. Stoga sam sinoć navečer došla pred Božanstvo Krišne i molila Ga iz dubine svog srca da mi pogne naći Gitu s komentarima koji će mi doista pomoći na mom duhovnom putu. Božanstvo me gledalo s osmjehom kakvog još nisam vidjela i osjetila sam kao da mi nešto predivno govori, kao da mi kaže da će mi želja biti ubrzo ispunjena. Sad mi je jasno što mi je Božanstvo govorilo. Kad si mi dao knjigu u ruke, ja sam u sebi upitala: 'Krišna je li ovo doista ta Gita?' i baš u tom trenutku ti si počeo pričati o vjerodostojnosti ovog izdanja. Znam da te je Sam Gospodin poslao i stoga su mi suze počele teći. Nije li naš Gospodin divan?" "Oh da majko. Divan je i to mnogo više nego što mi možemo i shvatiti. Moja je najveća želja da i ja do kraja ovog života razvijem takvu devociju kakvu vi imate prema Krišni. Stoga vas molim da se ponekad pomolite za mene, da i moje kameno srce omekša da i ja u svome srcu uspijem izgraditi hram za Gospodina." Svevišnja Božanska Osoba Bhagavan Sri Krišna ki jayo!!!

BOLJE PAKAO NEGO RAJ S TAKVIMA
Indija je bila pravi nektar za dijeljenje Srila Prabhupadovih knjiga. Uz malo propovijedanja skoro će vam svaka osoba uzeti knjigu. Čak bi ponekad Krišna inspirirao i nekog muslimana da kupi knjigu. Ali što se tiče katolika, oni su priča za sebe. U cijelom svijetu nećete naići na veće fanatike od indijskih katolika. Imao sam zbilja žestoke susrete s njima. Jednom sam ušao u ured u kojem je bilo četvero ljudi svaki za svojim radnim, pisaćim stolom. Nisam niti stigao reći Hare Krišna, kad je jedan od njih ustao i počeo urlati iz sveg glasa vidjevši knjige u mojim rukama: "Isus Krist je jedini spasitelj. Nitko ne odlazi k Bogu nego preko njega. A ti, ako se ne vratiš na svoju religiju u kojoj si i rođen, onda ti pakao ne gine. To su sve sotonske knjige..." Samo sam stajao smijući se i čekajući da ovaj fanatik izlaje svoje. Kad je konačno završio, nakon minutu-dvije obratio sam se ostaloj trojici: "Dragi moji, evo sad vidite odakle ja dolazim. Ovo vam je tipični primjer katolika kakvog možete naći i u mojoj zemlji. Vi ovdje imate samo jedan primjerak, a tamo gdje sam ja rođen gotovo je svatko katolik. Stoga možete samo misliti kako mi je tamo!" Ostala trojica, koji su očito bili hindusi, počeli su se grohotom smijati, a naše drečalo je samo ušutjelo i sjelo nazad na svoju stolicu. Nakon ugodnog razgovora sva su trojica uzela po jednu knjigu i zahvalila su mi se na posjetu.

Taman sam se spemao izaći, kad me onaj fanatik pozove k sebi. "U redu", pomislio sam "možda mi se želi ispričati ili tako nešto, a možda uzme i koju knjigu." Međutim, grdno se prevarih. Gos'n indokatolik je izvadio Novi zavjet iz svoje ladice i ponovio mi ovaj put normalnim tonom: "Shvaćaš li ti da Bog nema milosti za takve kao što si ti? Shvaćaš li da te čeka pakao?" "Oh da, Gospodine nema mi spasa. Ali bolje i pakao nego živjeti u raju s ljudima poput vas." Još se jednom ostali grohotom nasmijaše i pozdraviše me na mom odlasku.

VEDSKI STIL
I još jedna za kraj. Mjesto radnje: ponovo kancelarija. Jednoj sam osobi propovijedao o tome kako je vedska civilizacija bila savršeno uređena i taman kad sam spomenuo, između ostalog, kako bi, npr. za krađu, nekom odsjekli ruku i to na javnom mjestu tako da svatko može vidjeti, kako nikome ne bi palo na pamet to učiniti, vani smo začuli neko komešanje i jecanje. Pogledali smo kroz prozor i vidjeli kako jedna osoba, koja je također radila u istoj firmi, drži za vrat lopova kojeg je upravo uhvatila na djelu: "Dođite svi! Dođite svi!" vikao je, "ovu sam osobu uhvatio u mom officeu u krađi." Nakon nekoliko trenutaka skupilo se 20-tak ljudi te su počeli udarati optuženog jedan za drugim iz sve snage, nogama, rukama, cipelama, bambusovim štapovima i svime što su pronašli u blizini. Kad su se razišli, čovjek je nepomično ležao na ulici sav u krvi i potpuno unakaženog lica. Nisam siguran da li je uopće preživio ili ne. "Eto vidiš, kod nas to još uvijek funkcionira," dodao je moj sugovornik. "Da, vidite, ovo vam Sam Krišna želi reći kako biste trebali uzeti ovu knjigu jer sve dobro što danas imate u vašoj zemlji dolazi od Krišne." "Da, imaš pravo. Uzet ću po jednu Gitu za svakog u mojoj kancelariji." "Vau. Stvarno!" Ponekad je dovoljna samo neka najjednostavnija poanta da osoba uzme knjigu, posebno u Indiji. Majka Indija ki jaya.

Poznavati znanje i neznanje

Riječ sadhua - H.G. Urmila devi dasi
(dio seminara o Sri Isopanisadi, održanog na Radhadeshu u Belgiji u srpnju 2003.)

Časopis Krsna katha, kolovoz 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Ponekad se dogodi da se kakva muha zatekne u kući i ne zna kako van. Pokušavajući izaći, traži izlaz uz zidove ili pak uporno udara u ogledalo, a ako ima sreće, pronađe vrata ili otvoreni prozor pa uspije izaži na slobodu. Danas ćemo proučavati muhu koja pokušava izaći kroz ogledalo.

Svi mi nastojimo postati potpuni, pronaći ono što nam nedostaje, a zapravo u konačnici tragamo za vječnošću, znanjem i blaženstvom. Tragamo za tim u ovom svijetu i čini nam se da je to tu ispred nas. Čini se da ću, ako dobijem novac, dobiti i sigurnost. Ljudi žele biti sigurni da se neće razboljeti, da neće umrijeti. Zatim, želimo osjetilno uživati jer nam se čini da ćemo tako biti sretni. Mislimo da ćemo idući u školu, steći znanje. Čini nam se da ćemo sigurnosti sreću dobiti ako uspijemo s odgovarajućom osobom razviti fini odnos. Pokušavamo dobiti te stvari za koje nam se čini da su pred nama. No, u pravilu se naše nade izjalove i ostanemo kratkih rukava. Nije ni čudo, kada je pravo rješenje IZA nas.

Mi smo tamo već bili, u predivnom duhovnom svijetu, no okrenuli smo mu leđa. Zato je pravo rješenje sada iza nas. Iako nam se čini da je pred nama. No, kad posegnemo za njim, jasno nam je da smo promašili. Što je to onda ispred nas? Mora da je ogledalo. Ono nas nikada neće zadovoljiti. Zato se moramo okrenuti na drugu stranu, odbaciti odraz i posegnuti za stvarnošću. A to je upravo suprotno od onoga što nam se čini da bismo trebali raditi ako želimo sreću. Što se događa s onima koji vjeruju da je sreća na toj strani, kod ogledala? Jeste li vidjeli muhu koja uporno pokušava proći kroz ogledalo ili zatvoren prozor? Takva muha nikada ne traži vrata jer je uvjerena da će proći onuda kud je naumila.

Ovdje imamo neznanje, znanje i neznanje koje se doimlje poput znanja. Neznanje je zid, znanje su vrata, a neznanje koje izgleda poput znanja je ogledalo.

ZNANJE
Dakle, što je znanje? Prabhupadov komentar na mantru 10 Sri Isopanisade i Bhagavad gita 13. 8-12 nam govore o tome. Prvo što ćete primijetiti čitajući oba popisa bit će da se tu ne radi o onome što se na Zapadu uobičajeno smatra znanjem. Tu su činjenice, odnosno podaci koje treba znati - kao na primjer poznavanje bijeda rođenja, starosti, bolesti i smrti, ali neke od stvari s popisa su vještine, primjerice – ostati spokojan, tolerantan unatoč provokaciji s druge strane ili ne biti uzrok nespokojstva za druge... - a neke su vrijednosti, kao biti neokaljani bhakta. Zanimljivo je da obično kad Krišna govori o transcedentalnom znanju, onda je riječ o nečemu što nadilazi činjenice, vještine i vrijednosti. Obično je tu u prvom redu riječ o spoznajama. Realiziranoj mudrosti. Znanje o kojem se ovdje radi je proces. Možete primijetiti da su na ovom popisu dvije vrste stvari – neke su poreligijska načela, a neke su izravno povezane s bhakti. Postati neokaljani bhakta je očito bhakti, a ne biti vezan za životne potrepštine više nego li je neophodno za duhovni napredak nije samo po sebi bhakti, ali je temelj za nju.

Evo primjera koji to oslikava. Mi se sad nalazimo u ovoj sobi u kojoj su stolice, ploča, prozori, stol... Ništa od toga ne predstavlja prijenos znanja, ali mu pogoduje. Kad bismo ovaj sat pokušavali održati na pozornici, u hodniku ili u autobusu s kojim svi putuju na posao, bilo bi nam puno teže. Mnoge od stvari s ovog popisa su tu da bi olakšale dosizanje bhakti, iako one same po sebi nisu bhakti.

NEZNANJE
U primjeru koji smo prije dali s muhom, neznanje je predstavljeno zidovima. Kroz njih muha nikada neće izaći – samo će se iscrpiti uzaludno pokupavajući prodrijeti kroz njih i naposlijetku umrijeti. Neznanjem se smatra svaki način života koji nas vodi u suprotnom smjeru od krsna preme. No, mnoge stvari u ovom svijetu koje prolaze kao znanje, zapravo su neznanje.

Znanstvena objašnjenja uglavnom su samo špekulacije o špekulacijama i ne vode nas ni mrvu bliže duhovnom životu, no danas se smatraju znanjem. Tvrde na primjer da smo svi proistekli iz praiskonske juhe ili u psihologiji objašnjavaju odrđene obrasce ljudskog ponašanja činjenicom da nam je to bilo neophodno razviti u vremenu dok su nas jurili tigrovi... I takve stvari prolaze za znanje. Ili, ljudi znanjem smatraju najobičnije vještine – kako popraviti auto, spojiti se na internet i slično. No, to nije znanje. Jer nas niti vodi do samospoznaje, niti polaže temelje za nju. To je neznanje.

PSEUDO ZNANJE
Zatim je tu još neznanje koje se doimlje poput znanja. Ono je opasno, nalikuje vuku koji se prerušio u ovcu. Vukovi su opasni, no to znamo. Tako i za onu muhu zid ne predstavlja zapravo medij kroz koji misli da može izaći. Ne sliči joj na vrata. Muhe se obično ne zabijaju non stop u zid. Ali u prozorsko okno ili ogledalo da. Neznanje koje se doimlje poput znanja je vrlo opasno jer će ljudi uvijek iznova pokušavati tim putem doseći sreću. Prabhupada u komentaru navodi kako nas takvo tobožnje znanje pretvara u magarca koji juri za mrkvom na štapu.

Suvremeno obrazovanje se predstavlja kao sustav koji će uskoro riješiti sve životne probleme. Kad sam ja bila na fakultetu govorilo se kako će znanost uskoro pronaći lijek za sve bolesti, kako ćemo uskoro moći živjeti pod vodom, na Mjesecu, kako će znanost pobijediti starenje pa i smrt... "Samo uzmite ovu tabletu i nikada nećete ostarjeti!" Ili one kreme za lice protiv starenja koje masno koštaju, a zapravo su sačinjene od 90 posto vode. Ljudi to smatraju znanošću, znanjem koje će im omogućiti sreću. Znanstvenici su postali suvremeni brahmane, mudraci. No, to je neznanje koje se doimlje kao znanje. Neki dan smo gledali nekakav video koji se zove Porijeklo svemira (tko je to uopće mogao snimiti?) u kojem znanstvenici zaključuju da je izvor svemira hladan, impersonalan stroj. To je njihova definicija Boga! No, to se progurava kao znanje, kao put k sreći, sigurnosti, životu, ljubavi, stabilnom društvu...

POBAČAJ I KONTRACEPCIJA
Evo jednog eklatantnog primjera – pobačaj i kontracepcija. Uvođenje tih medota opravdano je tvrdnjom da će spriječiti rađanje neželjene djece. Zvuči logično, zar ne – ako ne želiš djecu, uzimaš kontraceptivna sredstva ili pristaješ na pobačaj i neželjena djeca se ne rađaju. Ako je to točno, onda bismo mi danas, 30 godina nakon što je dozvoljen pobačaj, barem u zemljama u kojima postoji visoka stopa abortusa, trebali imati većinu djece koja su željena i voljena. Više ne bismo trebali imati izvanbračne djece, a postotak spolno i slično zlostavljane djece bi trebao biti ispod jedan posto. No, stvari se nisu tako razvijale. U SAD se danas više od jedne trećine djece rađa izvan braka. Arjuna je rekao da se cijelo društvo pretvara u kaos kada prevladaju neželjena djeca, varnasankara, a sociolozi će vam danas reći da se društvo počinje urušavati čim broj djece rođene izvan braka naraste na jednu četvrtinu. U SAD nema niti jedne države u kojoj je taj broj ispod 29 posto, a u mnogima je preko 40 posto. Sve više djece su žrtve zlostavljanja, i to i među takozvanim obrazovanim ljudima. Njihovo je rješenje zapravo još pogoršalo problem. Ovo je lijep primjer koji pokazuje kako je neznanje koje se doimlje poput znanja gore od neznanja. Društva u kojima se takve stvari ne događaju su puno bolja, makar na prvi pogled mogu izgledati nazadna. Zapravo su primitivna društva bolja od naizgled civiliziranih, naprednih društva koja se doimlju kao da napreduju prema nečemu dobrom, a u stvari su puno degradiranija od primitivnih sredina.

UČIMO NA ISKUSTVU – DA ILI NE
Prabhupada kaže da nema tog iskustva koje će te dovesti do duhovnog života. U pitanju je jedino milost.Vaiyasaki prabhu: Evo jednog primjera iz prakse. Djevojka je ostala trudna sa svojim mladićem koji ju je, čim je to doznao, odmah izabcio na ulicu. Nije imala apsolutno ništa i odlučila se za pobačaj. Kasnije je susrela bhaktu koji joj je dao knjigu i uskoro je postala bhakta.

Urmila mataji: Želiš li ti to reći da je takvo iskustvo onda dio procesa bhakti, jer je zapravo dovelo do bhakti?

Vaiyasaki prabhu: Pa ne baš, ali to je stvarni događaj. Što bi s njom bilo da nije imala takvo iskustvo, da joj je sve išlo kao po loju? Bi li onda postala bhaktom?

Urmila mataji: To je dobro pitanje. Neki dan sam govorila s posjetiteljicom u našem hramu i objašnjavala joj da postoje razni putevi, no svi oni ne vode do Boga. Na primjer, obožavanje demona. Ona se usprotivila rekavši da i taj put može voditi do Boga jer se obožavatelj može razočarati i onda se latiti pravog puta. No, to ne znači da put vodi do Boga, već osoba u konkretnom slučaju stiže na pravi put uprkos tome što je krenula krivim. Ponekad se tako govori o ljudima koji se drogiraju ili su pijanice i u jednom im trenutku sine i zapitaju se "Što ja to radim od sebe?" To, međutim, ne znači da su takve aktivnosti povoljne za duhovni život. Činjenica da loše iskustvo nekoga može dovesti na put svjesnosti Krišne ne znači da nam je svima potrebno loše iskustvo. Slično ovome što ti zastupaš, govori i Daksa kad Naradi kaže kako nije ispravno postupio navevši njegove sinove na odvojenost od svjetovna načina života. "Uskratio si im iskustvo", kaže Daksa. "Oni su se trebali oženiti, imati djecu i patiti. Onda bi naučili i bili spremni za strogosti i odvojenost." No, Srila Prabhupada u komentaru kaže da takav način razmišljanja nije ispravan. Nema tog iskustva koje će te dovesti do duhovnog života. U pitanju je jedino milost.

Iskustvo nas može učiniti otvorenijim da prihvatimo milost. Puno puta ljudi kažu da im djeca moraju najprije iskusiti kako je život okrutan da bi onda mogla doći do svjesnosti Krišne. No, koliko je takvog iskustva potrebno? Želite li ih zaraziti kolerom? Postaje pomalo apsurdno, zar ne?

Nepoznata mataji: Ali kaže se da učimo na temelju iskustva.

Urmila mataji: Da, ali zapravo bez milosti ne učimo ništa. Poznajem ljude koji opetovano prolaze kroz isto loše iskusvo i ništa pri tom ne uče. Jedna moja prijateljica, već u poznim godinama ima iza sebe tri propala braka i niz usputnih odnosa u kojima je patila sve u 16, ali jedino što želi sada učiniti je – udati se ponovo. Izgleda da ponekad ne učimo na temelju iskustva. Iskustvo samo po sebi nema nekog značaja. Ako smo u stanju ispravno procijeniti to iskustvo, onda iz njega možemo naučiti. I prije nego li smo došli u dodir sa svjesnošću Krišne, svi smo mi imali razna iskustva. No, što smo iz njih naučili? Tek kad nam je netko objasnio što sva ta iskustva znače, mogli smo iz njih nešto naučiti. Na primjer, kaže se da je glavni razlog za proučavanje povijesti želja da ne ponovimo iste greške. (usput budi rečeno, povijest je još jedna od onih stvari koje se prerušavaju u znanje, a zapravo su neznanje.) A kako ide ona izreka?

...: Povijest se ponavlja.

Urmila mataji: Da, znači ponavljaju se uvijek iste greške. Ponavljaju ih ljudi koji proučavaju povijest... Koliko smo puta mi sami ponovili svoje greške?

To je vuk u odori ovce (pseudo znanje) i zato je vrlo opasno jer ga ne prepoznajete na prvi pogled.

ZNATI ZNANJE I NEZNANJE
No, Sri Isopanisad kaže da moramo poznavati i znanje i neznanje. Što to zapravo znači? Znači li to da slijedite ovaj proces jedno vrijeme, a onda ga izvjesno vrijeme ne slijedite? Da provodite jedan dio dana kao pravi gentleman koji nikog ne uznemiruje, a drugi dio kao necivilizirana svinja koja pljuje na sve i sva? Ili pet sati dnevno ste jako ponizni, a drugih pet zainteresirani za slavu i ugled? Ili kažete, O.K., dosta sam bio uravnotežen, sad je vrijeme da se rastužim i veselim nad prolaznim stvarima? Što ta uputa zapravo znači?

....: Potrebno je poznavati neznanje da bismo ga mogli prepoznati.

Urmila mataji: Da, točno. Veliki dio sastri je tu da bismo prepoznali ono što trebamo izbjegavati. Naš proces se ne sastoji u tome da izbjegavamo neznanje. Budemo li meditirali na neznanje, bit ćemo u neznanju. Povijest u ISKCON-u to pokazuje na primjeru brahmacarija koji su neprestano mislili kako da izbjegnu žene i na kraju su se redom poženili. Ono o čemu stalno razmišljamo, to nam se događa. Naš proces je znanje, odnosno razvijanje privrženosti prema Kišni. Naš glavni proces nije razvijanje nevezanosti "Ovo je maya, ono je maya!" NE, naš glavni proces je "O, kako je Krišna prekrasan!" ALI, kad bismo samo to radili, lako bi nas zavarali vukovi u odjeći ovce. Kad bismo učili samo o Krišni i nikada se ne bismo potrudili uočiti što je maya, ne bismo je bili u stanju prepozanti kad se pojavi. U Ramayani je glasoviti primjer takvog ponašanja u priči o Rsyasrngi kojeg su zavele kurtizane jer nije imao pojma da uopće postoje dva spola. Moramo poznavati jedno i drugo da bismo mogli razlikovati. Ako pozanjemo samo materiju, udarat ćemo glavom u zid. Ali ako znamo samo duh, zalijetat ćemo se u ogledalo.

JOŠ RAZLOGA ZA NEZNANJE
No, postoji još razloga zbog kojih je potrebno poznavati oboje, a ti su preživljavanje i upotrebljavanje svega za služenje Krišne. Dok nismo na razini paramahamse o čijim tjelesnim potrebama brine Gospodin, morat ćemo se brinuti o potrebama svog tijela, a za to nam je potrebno neko materijalno znanje, koje je, u skladu s ovim definicijama, zapravo neznanje. Dobro je da se znam prevesti autom kako bih mogla doći u hram. Ili da znam uzgojiti povrće koje ću ponuditi Krišni...

U srednjem vijeku u Europi crkva je bila izrazito protiv svakog svjetovnog znanja, smatrajući ga zlom. Tako su smatrali da žene imaju manje zubiju od muškaraca, jer je to ustvrdio Aristotel. Nitko se nije potrudio pobrojati ih jer je brojanje – zlo. Liječnici su s neopranim rukama porađali žene pa je stopa smrtnosti na porodu bila visoka. Bolesnike su u bolnici strpali u krevet s drugima koji su imali kakvo zarazno obolijenje pa se bolest samo širila. Zašto? Zato jer je proučavanje bolesti bilo smatrano zlom. Jedino je proučavanje Biblije bilo u redu.

Potom su krenuli u križarske ratove i sreli muslimane koji nisu imali takve sulude ideje. Europljani su primijetili da njihovi neprijatelji u materijalnom pogledu puno bolje žive pa su se malo preispitali. Zaključili da ne mogu biti tako materijalno napredni, a da ne odbace religiju. I onda su odlučili u potpunosti izbaciti religiju i posvetiti se materijalnom znanju. Nije im palo na pamet da bi mogli imati i religiju i materijalno znanje istodobno. Renesansa je zapravo oživljavanje sekularizma.

Takva filozofija je još uvijek prisutna u društvima koja se temelje na europskim zasadima, kakvo je i američko. Ljudi nam znaju doći i onda nas pitaju, "Vaša djeca u gurukulama uče samo o Krišni, zar ne?" Podrazumijevajući da sigurno ne znaju kako pomnožiti dva sa dva.

Veliki dio suvremenog stava znanosti prema religiji temelji se upravo na toj predodžbi da su duhovno znanje i materijalno znanje nespojivi. Da se nikakvo proučavanje neznanja (materije) ne može odvijati u religioznom društvu. Smatraju da su religiozni ljudi protiv znanja, da ne mogu napraviti ništa praktično.

Ponekad se čuje mišljenje kako ne bismo bili tako napredni da smo svi religiozni, ne bismo se čak ni kupali...

Ta ideja je još prisutna. No, vedsko društvo nije bilo takvo. Ljudi su imali vrlo razvijenu svjesnost, živjeli su u skaldu s duhovnim načelima, no istodobno su poznavali znanost o neznanju. Znali su kako graditi kuće, i to bolje od nas. Gradili su kuće u skladu s prirodnim silama. Bili su boljeg zdravlja. Čak i s materijalne točke geldišta, u pogledu osjetilnog uživanja, u društvu usredotočenom na Boga i ta se potreba može puno bolje zadovoljiti.

Moramo poznavati neznanje. Znati kako živjeti u ovom svijetu kao Krišnin sluga. U nektaru predanosti Prabhupada kaže, "Ako znamo kako iskoristiti diktafon za služenje Krišne, moramo ga upotrijebiti." Prabhupad kaže, "naš cilj nije uništiti temperaturu, već svesti je u zdrave okvire. Ne želimo umrijeti..."

• godina 2003.
  • travanj2003
  • svibanj2003
  • lipanj2003
  • srpanj2003
  • kolovoz2003
  • rujan2003
  • listopad2003
• pitanja i odgovori