Koristite tražilicu za pretraživanje pojmova unutar stranice i Bhagavad-gite kakva jest online.

Krsna Katha - Po Gospodinovoj želji

Časopis Krsna katha, srpanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

RIJEČ SADHUA

H.H. Bhakti caru svami
Vrindavan, studeni 2002.

SB 10.31.9

tava kathamrtam tapta-jivanam
kavibhir iditam kalmasapaham
sravana-mangalaḿ srimad atatam
bhuvi gṛnanti ye bhuri-da janah

Nektra Tvojih riječi i opisi Tvojih aktivnosti život su i duša svih koji pate u ovom materijalnom svijetu. Te pripovijesti koje prenose učeni mudraci iskorijenjuju posljedice grijeha i podaruju sreću svima koji ih čuju. Prepune su duhovne moći i šire se cijelim svijetom. Sasvim su sigurno oni koji prenose Božju poruku najvelikodušniji.

SMISAO

Kralj Prataparudra je izrecitirao ovaj stih Šri Čaitanyi Mahaprabhuu za vrijeme festivala Ratha yatre Gospodina Đagannatha. Dok se Gospodin odmarao u vrtu, kralj je ponizno ušao i počeo mu masirati noge i lotosova stopala, a potom Mu je izrecitirao 31. poglavlje Desetog pjevanja Šrimad Bhagavatama. U Čaitanyi Čaritamrti je opisano kako je Gospodin Čaitanya, čim je čuo ovaj stih što počinje sa tava kathamrtam, odmah ustao preplavljen zanosnomljubavlju i zagrlio kralja Prataparudru Taj je događaj podrobno opisan u CC Madhya 14.4 -18 a u svom izdanju Šrila Prabhupada daje dugački komentar na to.

Obično se ne usuđujemo govoriti baš osobito o ovom poglavlju Šrimad Bhagavatama koje se zove Pjesma gopija, no za ovu priliku će nam navedeni stih poslužiti da bismo doznali nešto vrlo važno o Šrila Prabhupadi.

Kralj Prataparudra nije mogao od prve prihvatiti Gospodina Čaitanyu kao Svevišnju Božansku Osobu, no nakon što Ga je takvim prihvatio učeni Sarvabhauma Bhattačarya i kralj se pomalo zamislio. No, krajnji dokaz o božastvenosti Gospodina Čaitanye kralj je dobio doznavši za događaj s gubavcem Vasudevom. Gospodin je Čaitanya, naime, tijekom jednog od Svojih putovanja boravio preko noći u kući nekog brahmane da bi rano ujutro produžio dalje. Gubavac Vasudeva, inače veliki, predani Gospodinov bhakta, koji je obitavao u tom istom selu, saznao je za Gospodinov dolazak i rano ujutro požurio u brahmaninu kuću da Ga sretne. Njegovoj žalosti nije bilo kraja kada je ustanovio da je Gospodin već otišao te je neutješno lio suze nad svojom zlom sudbinom. U jednom se trenutku Gospodin Čaitanya, koji je već otpješačio domar komad puta, odjednom nenadano zaustavio, okrenuo i vratio natrag u brahmaninu kuću te odmah po ulasku zagrlio presretnog Vasudevu čije je tijelo zbog gube bilo u groznom stanju, prepuno otvorenih, gnojnih rana. Zbog dodira s Gospodinom, ne samo da je Vasudevina guba nestala, već mu se tijelo preobrazilo u čudovito lijepi lik Gandharve.

Kada su vijesti o tom događaju došle do kralja Prataparudre, sve su njegove sumnje bile raspršene. Izliječenje gubavca u to doba i nije bio baš neki rijedak poduhvat, no nikada se još nije dogodilo da bi netko gubavca ZAGRLIO. Samo Svevišnja Božanska Osoba, otac svih živih bića, može ispoljiti takvu naklonost. Kada se Šri Čaitanya Mahaprabhu vratio u Đagannatha Puri, kralj Ga je Prataparudra želio susresti, no Gospodin je to odbio kazavši da se sannyasi ne druži s okorjelim materijalistima. Iako su Ga kraljevi prijatelji, ujedno i Njegovi pratioci pokušali uvjeriti da se tu ne radi o običnom kralju, već o osobi potpuno nevezanoj za svoj materijalni položaj, Čaitanya Mahaprabhu se nije složio da susretne kralja. Prijetelji su i dalje navaljivali, sve dok im Mahaprabhu nije zaprijetio da će, nastave li tako, On otići. Nemoćni da promijene Njegov stav, prestali su spominjati kralja, no istodobno su mu savjetovali da se za vrijeme Ratha yatre jednostavno odjene i ušulja u vrt u kojem će odmarati Čaitanya Mahaprabhu. Kralj Prataparudra je to i učinio, počeo Mu masirati stopala i recitirati 31. poglavlje 10. pjevanja Šrimad Bhagavatama u kojem rastužene gopije mole Krišnu da se pojavi pred njima, nakon što ih je sve ostavio usred rasa plesa. No, kad je došao do ovog današnjeg stiha, Čaitanya Mahaprabhu je skočio u zanosu i zagrlio osobu za koju do tada nije htio ni čuti, a kamoli je vidjeti, rekavši, "Doista, osoba koja širi svjesnost Krišne cijelim svijetom je najvelikodušnija osoba, najveći darivatelj."

IZBLIZA SE NE VIDI DOBRO

U prvi mah se može činiti da ovdje Gospodin Čaitanya govori o Sebi kao o najvelikodušnijoj osobi jer je On taj koji je došao razdijeliti svjesnost Krišne i kralj Prataparudra Ga kao takvog doista i veliča. No, očito da Gospodin Čaitanya nije mislio na Sebe. Zašto se onda tako uzbudio i postao tako otvoren prema kralju Prataparudri? Čaitanya Mahaprabhu je u tom trenutku prepoznao da će doći osoba koja će razdijeliti svjesnost Krišne cijelim svijetom, On Sam je to predvidio. U budućnosti ovaj svijet neće imati više nikakve sumnje da je ta posebna osoba koju je Šri Čaitanya Mahaprabhu poslao kako bi ispunila predviđanje - Šrila Prabhupada. Mi smo svi na neki način vrlo bliski Šrila Prabhupadi i zato nam možda njegova veličina nije tako očita. Možemo si to predočiti jednim primjerom - kada se čovjek nalazi vrlo blizu planine, ne može ocijeniti koliko je visoka. Čak mu i neko brdašce može omesti pogled na planinu. Ali ako se udalji, onda njena visina i veličina bivaju očigledne. Kako vrijeme bude prolazilo, shvatit ćemo koliko je zapravo Šrila Prabhupada velik, tko je on. Ako o tome duboko razmislimo, i nama će biti jasno da je Šrila Prabhupada osoba koju je poslao Šri Čaitanya Mahaprabhu.

Prabhupada tu nije sam, riječ o cijelom lancu u kojem su posebno značajne tri osobe što su se pojavile da prošire svjesnost Krišne cijelim svijetom. Prva je Šrila Bhaktivinoda Thakur, zatim Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur pa Šrila Prabhupada. Važno je primijetiti da je pokret Gospodina Čaitanye započeo u prilično mračnim vremenima zbog mnoštva apa-sampradaya.

Ubrzo nakon odlaska Čaitanye Mahaprabhua, postalo je jako teško razabrati koja su Njegova prava učenja. Sve te apa-sampradaye predstavljale su svoja izmišljena učenja, a mnoge od njih su koristeći ime Gospodina Čaitanye opravadavale svoje grube materijalističke djelatnosti. U takvo doba, kada niti jedan gentleman nije htio imati nikakve veze s pokretom Gospodina Čaitanye, pojavio se Šrila Bhaktivinoda Thakura i oživio pokret. Bila su to takva vremena da se Bhaktivinoda Thakura morao dobrano potruditi kako bi našao jednu Čaitanyu čaritamritu. Konačno je dobio rukopis, a potom ga je počeo tiskati kako bi ga učinio dostupnim svima zainteresiranim za razmijevanje milosti Gospodina Čaitanye. Tako je Bhaktivinoda Thakur ponovo uspostavio čistu liniju Gospodina Čaitanye.

Onda se pojavio Šrila Bhaktsiddhanta Sarasvati kako bi nastavio s misijom. Bhaktivinoda Thakur je bio vladin službenik te nije imao vremena da sam širi misiju. On je položio temelje, smjernice kako bi se pokret trebao širiti, kakva bi mu struktura trebala biti. A jezgra tih smjernica bila je Bhaktivinodina nama hatta. U skladu s tim temeljnim uputama Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur je uspostavio svoj Gaudiya Math. Šrila Prabhupad je potom ponovo oživio misiju Gospodina Čaitanye kroz ISKCON. ISKCON se, dakle, nalazi u kontinuitetu napora od Gospodina Čaitanye preko Bhaktivonode Thakure i Bhaktisiddhante Sarasvatija. Kroz ovu instituciju Šrila Prabhupada je nastavio ispunjavati predviđanje Gospodina Čaitanye o širenju Njegova pokreta cijelim svijetom.

POTREBA ZA INSTITUCIJOM

Svi su oni, i Bhaktivonoda Thakura i Bhaktisiddhanta Sarasvati i Šrila Prabhupada prepoznali da se tu ne radi o zadaći za samo jednu osobu, o nečemu što će samo jedna osoba postići tijekom svog života. Zato su sva trojica uporno naglašavala potrebu za institucijom.

Institucija Bhaktisiddhante Sarasvatija se raspala nakon njegova odlaska, no ponovo ju je oživio Šrila Prabhupada kroz svoj ISKCON. Šrila Prabhupada nas je opetovano upozoravao da ne napravimo istu grešku koju su napravila njegova braća po Bogu nakon odlaska njegova duhovna učitelja. Poučio nas je da društvom upravljamo zajednički kroz GBC tijelo, što na žalost, njegova braća po Bogu nisu učinila. Šrila Prabhupada nam je ispričao kako su ubrzo nakon odlaska Bhaktisiddhante Sarasvatija učenici proglasili jednog ačaryu, zanemarivši slijediti uputu o zajedničkom upravljanju institucijom koju je osnovao njihov duhovni učitelj. Posljedica toga je bila raspad insititucije nakon pada ačarye. Učenici su nastavili s vlastitim duhovnim životom osnovavši vlastite mathove, no taj zajednički napor i moć koja iz njega proizlazi za širenje svjesnosti Krišne cijelim svijetom je izostao. Šrila Prabhupada nas je zato upozoravao da ne ponovimo istu grešku i naložio nam da nastavimo zajednički upravljati ISKCON-om kroz GBC.

Mi, vođe u ISKCON-u napravili smo u prošlosti puno grešaka, a sigurno će ih biti i u budućnosti. No, zbog zajedničkog napora da nastavimo promicati Šrila Prabhupadin pokret te se greške ispravljaju i ispravljat će se i u budućnosti. Šrila Prabhupada je stalno naglašavao važnost GBC-a, nama je ostavio da sami ustanovimo važnost ačarye. Jer, kad razmišljamo o nekoj strukturi, znamo da ona mora imati glavu. Glava ovog Međunarodnog društva za svjesnost Krišne je Šrila Prabhupada. Te dvije stvari su jako važne. Prabhupadin položaj osnivača ačarye te potreba zajedničkog upravljanja pod njegovim vodstvom. Iako sam Prabhupada to nije eksplicitno naglasio, GBC je postavio Prabhupada na položaj koji mu pripada u ISKCON-u kao glavnog šiksa gurua svih članova za sva vremena. Šrila Prabhupadu obožava svaki pojedini član ISKCON-a u svakom hramu i on je taj koji ima isključivo pravo na guru puđu, što pokazuje da je on guru ove institucije.

Šrila Prabhupada je isticao, "ja nisam učinio ništa. Sve je to djelo mog duhovnog učitelja i Gospodina Čaitanye. Ja nisam učinio ništa, oni su sve napravili, a zasluge su pripisali meni."Mi smo svi jako sretni da smo se susreli s osobom kao što je Šrila Prabhupada. Nekako smo se s njim povezali, a ta će veza trajati vječno. Kao što je jučer Ravindra svarup lijepo istaknuo - duhovni učitelj uvijek ostaje sa svojim lojalnim učenikom, nikada ga ne napušta, sve dok mu on ostaje odan. Njegov fizički lik, vapuh, može nestati s vidika, ali kroz našu privrženost i naklonost koju osjećamo prema njemu, uvijek nam ostaje u dubini srca. Sam Šrila Prabhupada je jednom prilikom o tome govorio u Mayapuru odgovarajući na kritiku nekih pojedinaca koji su mu zamjerili da se nije ni zaustavio pred samadhijem svog duhovnog učitelja Bhaktisiddhante Sarasvatija. Kada je saznao za tu kritiku, Šrila Prabhupada je rekao, "Misle li oni da sam ja od svog duhovnog učitelja odvojen i za tren? Moj je duhovni učitelj uvijek sa mnom." Što to zapravo znači? Znači da Šrila Prabhupada ima Bhaktisiddhantu Sarasvatija u svom srcu i nikad, čak ni na tren, nije lišen njegova društva. To je raspoloženje učenika.

Pravi učenik uvijek održava svoju vezu s duhovnim učiteljem tako što strogo slijedi njegova uputstva. I onda se takvom odanom učeniku počinju događati čudesne stvari, kao što se to dogodilo Šrila Prabhupadi. U samo deset godina, Šrila Prabhupada je doslovce iz ničega proširio ovaj pokret diljem svijeta. Kako mu je to pošlo za rukom? Jednom mu je novinar rekao, "Šrila Prabhupada, ti si učinio nešto što čak ni sam Gospodin Čaitanya nije učinio." "Ne," odgovorio je Šrila Prabhupada, "ja nisam učinio ništa. Sve je to djelo mog duhovnog učitelja i Gospodina Čaitanye. Ja nisam učinio ništa, oni su sve napravili, a zasluge su pripisali meni." Šrila Prabhupada je tako isticao kako je sve postignuto plod milosti njegovog duhovnog učitelja. Tako Krišna opunomoćuje odanog učenika kako bi postigao nešto naizgled nemoguće.

PRAVO BLAGO ISKCON-a

I danas vidimo kako Šrila Prabhupada opunomoćuje svoje odane učenike. Njegovi učenici postižu izvanredne uspjehe. Ovdje smo svjedoci postignuća Njegove Svetosti Radhanatha Maharađe. Radhanatha Maharađa je vrlo ponizan bhakta. Ja ga poznajem godinama. On se nikada nije gurao u prve redove, nikada nije htio biti veliki vođa, ime. Uvijek je htio biti negdje u pozadini i samo služiti Šrila Prabhupadu. Čak i danas izbjegava situacije u kojima ga veličaju. No, vidimo kako je svojim djelovanjem nadahnuo tako puno prekrasnih bhakta i istrenirao te se njegova zajednica vrlo brzo širi. Radhanatha Maharađa je uvijek spreman odati poštovanje drugim bhaktama, a sa svojom se braćom po Bogu odnosi na primjeran način. To su manifestacije milosti Gospodina Čaitanye koja teče ISKCON-om kroz odanost bhakta Šrila Prabhupadi. Ima i puno drugih bhakta koji postižu izvanredne stvari.

Sljedeća osoba koja mi pada na pamet je Bhakti tirtha Maharađa koji postiže tako puno na svom polju djelovanja čineći tako očitom svoju duhovnu moć. Još jedna osoba je Ravindra svarup prabhu kojeg smo jučer vidjeli na djelu. A ta njegova briljantnost nije posljedica njegove materijalne naobrazbe (Ravindra svarup prabhu je doktor znanosti), već njegove čistoće. O nama ovisi kako ćemo pročisiti svoje srce i kako se posvetiti širenju misije svog duhovnog učitelja, kako ćemo oblikovati život na temelju njegovih uputstava. Onda će se duhovna moć sama po sebi očitovati. Nećemo morati dodati ništa izvana. Kako nam se srce pročisti, naša će duhovna moć izbijati na površinu, sjajeći unaokolo. To je tajna uspjeha. To je pravi duhovni pokret.

Tako je lijepo vidjeti kako mnogi odani sljedbenici Šrila Prabhupade blistaju sjajem čistoće. Htio bih još spomenuti i par primjera koji ostaju iza scene i tek kad im se približimo, vidimo kako sijaju. Jedan od njih je Dina bandhu prabhu. Kad on priča o Krišninim zabavama u Vrindavanu, čovjeka jednostavno prenese tamo. Kako bi netko mogao pričati o tim zabavama s toliko puno dubine i jasnoće? To je znak njegove čistoće. Još jedan takav pimjer je Dravida prabhu. Samo nekolicina nas ga poznaje jer je on osoba koja ne želi ime i slavu i jednostavno nastavlja tiho sa služenjem misije Šrila Prabhupade. On je vrlo učen. Sjećam se kad je jednom prilikom Krsnadas Babađi Maharađ, Šrila Prabhupadin brat po Bogu, ostao zapanjen čuvši Dravida prabhua kako recitira stihove iz Šrimad Bhagavatama i Krsna karanamrtam. On je sam bio zadubljen u proučavanje tih prekrasnih Krišninih zabava u Vrindavanu, a kad je čuo ovog mladog Amerikanca kako recitira iz tih spisa, ostao je duboko zapanjen. Bilo je to još davne 1977.

Takvi bhakte su pravo blago ISKCON-a i Šrila Prabhupadin uspjeh. Ili pak Vaišešika prabhu koji, iako uspješan poslovni čovjek svaki tjedan nekoliko puta izlazi van s knjigama kao što je to činio dok je bio obični brahmacari. Možemo vidjeti kako bhakte sjaje duhovnim sjajem samo ako nastave služiti Šrila Prabhupadu, unatoč svim poteškoćama. Oni su pravi uspjeh ISKCON-a.

Sacinandana svami - Moj put u Ameriku

Časopis Krsna katha, srpanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

"Je li to prvi put da si došao u Ameriku?" pita me mladi bhakta iz washingtonskog templa. Moj odgovor: "Ja nisam došao u Ameriku. Došao sam u drugačiju zemlju, Zemlju prijateljstva."

Da, moja namjera na ovom putu nije posjetiti samo još jednu zemlju, već družiti se s mojim prijateljem Radhanatha maharađom, a istodobno i propovijedati. Prošle godine mi je maharađa predložio da bismo se mogli dulje vrijeme družiti u Americi gdje on nije toliko zaposlen kao inače. (Kasnije sam shvatio da je to vrlo relativna tvrdnja.) Istodobno mi je sugerirao da tamo propovijedam i donesem bhaktama malo osvježenja.

Bilo nam je jako lijepo zajedno. Šetali smo uz obale jezera i napričali se do mile volje. Pjevali smo i plesali ispred Gospodina Đagannatha, držali poletna predavanja bhaktama, raspravljali kako nadvladati prepreke u propovijedanju i razmišljali o tome kako da se još družimo u budućnosti. U srcu sam duboko uvjeren da zajedničko propovijedanje uz osobe koje su vam bliske može biti vrlo učinkovito.

Ako proučimo ljudsku svijest, naći ćemo da je otkriti pravo prijateljstvo zanimljivije od potrage za zlatom ili slavom, pronalaženja lijeka za smrtonosne bolesti i otkrivanja otoka s blagom. Gitopanišada o prijateljstvu kaže: "Onaj tko prati drugoga na festivalima, u siromaštvu, u općenarodnim teškoćama, na sudu i, na kraju, u krematoriju - istinski je, pravi prijatelj." Za naš devocijski razvoj potrebni su nam prijatelji koji nas razumiju i nadahnjuju.

Prijateljstvo je poput rijeke koja teče polako u početku, kad se razlije iz izvora. No, ona raste i raste, dobivajući na snazi i energiji sve dok se ne ulije u veliki ocean. Mogu iskreno reći da je to moj osjećaj s H.H. Radhanatha svamijem.

Kad sam stigao u Washington, dočekao me je neljubazni carinik koji je imao mnogo primjedbi na moju vizu. Amerika je postala vrlo oprezna u pogledu useljenika - izvornih utemeljitelja ove zemlje. To je objašnjivo, jer je u Ameriku doputovalo mnogo ljudi koje su u nedavnoj prošlosti zavarali praznim obećanjima vrlo razvijenog materijalizma. Njihove frustracije su se pretvorile u gnjev. I 11. rujan je zgranuo cijelu zemlju te Amerikanci, u uzaludnom naporu da iskažu svoju moć, sada vješaju nacionalne zastave ispred svojih kuća i u njima. Uuh, veliki povratak patriotizmu. Kako sam samo bio sretan kad sam ugledao sretno, nasmiješeno lice Dinanatha i njegove žene koji su me primili nakon tih iskušenja.

AMERIČKE I INDIJSKE VJEVERICE

Prvoga jutra kad sam se probudio u Americi pozdravile su me vjeverice koje su skakale po prozoru moje sobe. Odmah sam se sjetio Šrila Prabhupade koji je jednom rekao: "I u Indiji i u Americi ima vjeverica. Samo su u Americi deblje. Tako je i ljudska priroda svugdje prisutna. Razlike su jako male." Budući da sam toliko čitao o Šrila Prabhupadinom boravku u Americi, primijetio sam da na sve gledam iz Šrila Prabhupadinih očiju: sjetio sam se njegovih riječi, njegovih analogija, poanti sa predavanja. Vrlo je lijepo gledati na svijet očima svoga duhovnog učitelja. Čovjek otrkiva stvari koje bi inače previdio.

Uvečer mog prvog dana boravka u Washingtonu dolazi Radhanatha maharađa i dugo razgovaramo. Bit ćemo zajedno dva mjeseca - najduže do sada.

Nakon nekoliko propovjedačkih programa, u hramu se odvija veliko vjenčanje. Odlučujem otići razgledati grad. U Nacionalnom muzeju povijesti učimo o ropstvu u južnim državama Amerike, o tome kako su useljenici oblikovali Ameriku i vidimo imresivan popis predsjednika. Dopustili su mi čak popeti se za govornicu i pred TV kamerama održati kratki govor. Kasnije smo vidjeli i Bijelu kuću i razmišljali o kontroverznim idejama Amerike da se igra svjetskog policajca.

Nakon Washingtona, iduća stanica nam je zajednica New Vrindavana, gdje se svake godine održava veliki festival. Prisutno je oko 700 bhakta, seminari su dobro posjećeni, a ja imam priliku obratiti se mnoštvu u nekoliko navrata. Posjećujemo Zlatnu palaču koja još uvijek sjaji kao vrijedan dragulj, govoreći o slavama Šrila Prabhupade mnogim turistima i hodočasnicima koji ovamo dolaze. Zatim krećemo na obilazak povijesnih znamenitosti New Vrindavane. Radhanatha maharađa nam objašnjava da je Šrila Prabhupada rekako kako se New Vrindavana ne razlikuje od Vrindavane. Raspravljamo o toj zanimljivoj temi: kako svugdje vidjeti transcendentalnu dhamu. Kada je Šrila Prabhupada bio u New Yorku, jedna Amerikanka ga je pitala da li se on stvarno nalazi u Americi (mora da je uočila Šrila Prabhupadinu transcendentalnu prirodu). Na njeno iznenađenje je Šrila Prabhupada odgovorio: "Ne, ja nisam u Americi, ja sam uvijek u Vrindavani. Budući da nisam prihvatio američki način života i da uvijek mislim na Vrindavanu, ja sam u stvari u Vrindavani."


VIDJETI KRIŠNU SVUGDJE

To je doista savršena vizija: vidjeti Krišnu svugdje, a sa Njim i svetu dhamu. Mi smo često toliko prekriveni da ne možemo vidjeti Vrindavanu čak ni kada smo fizički tamo.

U svojoj knjizi "Dnevnik putujućeg propovjednika" Indradyumna maharađa piše:

"Jednom je Šrila Prabhupada šetao Vrindavanom sa svojim učenicima, opisujući duhovne slave dhame. Njegov opis je bio toliko detaljan i živopisan da su bhakte bili uvjereni da on vidi Gospodinove zabave pred sobom. U jednom trenutku ga je učenik prekinuo i rekao da usprkos Šrila Prabhupadinim divnim opisima on vidi samo vozače rikši, stare zgrade, kanalizaciju, svinje i pse. Šrila Prabhupada se nasmiješio i rekao da njegov učenik ne može vidjeti duhovnu prirodu dhame jer ima "trun" u oku. Bhakta je počeo trljati oči, a Šrila Prabhupada se nasmijao i rekao: "Ne, ne takav trun. Tvoj trun su materijalne želje. Kad budeš uklonio te želje iz svog srca, tada ćeš vidjeti Vrindavanu kakva jeste."

Iz New Vrindavane letimo ravno u sunčanu Floridu. Tamo je Alachua, prekrasna zajednica od 800 bhakta, sa tri škole i hramom i mnogo braće i sestara po Bogu. Od jutra do mraka sam zaposlen: jutarnja predavanja, susreti s bhaktama, razgovor s učenicima u školi, posjeti mnogim divnim obiteljima pa čak i prikazivanje slajdova, harinami, jagje itd. Moj seminar koji sam svakog jutra držao, "Vidjeti Krišnu iza svega, dobrog i lošeg" je jako dobro primljen od strane bhakta. Templeroom je bio krcat, a još je mnogo bhakta slušalo preko radia. Da, svako predavanje i kirtan se prenose preko vlastitog hramskog radija.

Jedan bhakta mi je ukazao na posebno značajnu izjavu o tome zašto Krišna ponekad pušta Svog bhaktu da čeka prije no što mu se razotkrije. Tako je lijepa da je želim podijeliti s vama: "Moji dragi prijatelji, možda ćete biti ožalošćeni Mojim riječima i djelima, ali morate znati da pokekad ne uzvraćam bhakti u njegovim nastojanjima. Moji bhakte su Mi jako privrženi, ali ponekad im ne uzvraćam osjećaje zato da bih povećao njihovu ljubav prema Meni. Kad bi Mi tako lako mogli prići, pomislili bi, 'Krišnu je tako lako dostići.' Zato im ponekad ne odgovaram. Ako osoba nema novca, a nakon nekog vremena ga skupi, a potom ga izgubi, mislit će na taj novac 24 sada na dan. Tako i Ja, da bih povećao ljubav Svojih bhakta, ponekad izgledam izgubljen za njih, a umjesto da Me zaborave, oni osjećaju kako njihova ljubav prema Meni raste. Dragi Moji prijatelji, nemojte misliti da sam otišao od vas. Uvijek sam uz vas. Samo promatram koliko ste željni Moga društva kad Me nema." (Knjiga o Krišni, "Krišna se vraća gopijama", poglavlje 32)

VI STE MI SPASILI ŽIVOT

...često su znali susresti uspješne poslovne ljude u skupim odijelima koji su ih zaustavili na ulici i rekli, "Vi Hare Krišne ste mi spasili život. Kad sam još bio siromašan student ponudili ste mi odličan, kako se ono zvao, ah da, prasadam."Također smo posjetili Gainesville gdje bhakte imaju uspješan program dijeljenja hrane studentima već 25 godina. Ponekad se skupi red od 500 studenata koji čekaju na obrok prasadama. Bhakte su se, dozvolom uprave sveučilišta, smjestili na sam ulaz. Bhakte u drugim gradovima često su znali susresti uspješne poslovne ljude u skupim odijelima koji su ih zaustavili na ulici i rekli, "Vi Hare Krišne ste mi spasili život. Kad sam još bio siromašan student ponudili ste mi odličan, kako se ono zvao, ah da, prasadam. Ako vam nešto treba samo recite." Tamo, u Alachui, vidio sam mnoge poznate bhakte, između ostalih i Jagadisa Prabhua, koje privlači život u ovoj zajednici.

Naša iduća stanica je New York, gdje se ponovo srećem s Radhanatha maharađom. New York je mjesto gdje je svjesnost Krišne započela svoj put iz male prodavaonice u Lower East Sideu na Manhattanu. Svaki je bhakta čuo za Drugu aveniju 26., ali nezaboravno je iskustvo kada tamo zaista uđete u prostor te svete tirthe. Kad sam otvorio vrata, osjetio sam kao da prolazim kroz vremenski tunel i stižem u 1966. Šrila Prabhupada sjedi na svom sjedalu. Njegov glas podrhtava od požurivanja: "Dragi moji američki mladići i djevojke, prihvatite svjesnost Krišne. To je najvažnija stvar."

Šrila Prabhupada je naveo analogiju: ako je netko izvan kuće zahvaćene požarom, učinit će najbolje što je u njegovoj moći da uvjeri ukućane da pobjegnu iz kuće. Čak i ako ne zna dobro jezik - gonjen je hitnoćom i uvjerit će ljude unutra da pobjegnu. No, Šrila Prabhupada nije samo opisao put bijega. Njegov glavni zadatak je bio da nas uvjeri u to da postoje aktivnosti izvan gorućeg materijalnog svijeta - u carstvu predanog služenja.

U New Yorku smo održali nekoliko harinama. Ljudi su ovdje već navikli na hariname i neki nam se veselo priključuju plešući. Evo jednog lijepog stiha o harinamu koji će vas inspirirati da izađete na ulicu pjevati Sveto Ime: "O Svevišnja Božanska Osobo, kad netko poželi pjevati Tvoje sveto ime, grijesi drhte od straha, slave materijalne opsjene blijede, Jamarađa i Čitra Gupta veselo, a i sa strahopoštovanjem promatraju stopala pjevača, a Gospodin Brahma priprema madhupaku da ga obožava. O Gospodine, što još mogu reći?" (Padyavali)

PROGRAM U SINAGOGI

Dan prije Ratha Yatre imamo divan program u židovskoj sinagogi. Nikada nisam bio na primjerenijem mjestu za održavanje programa svjesnosti Krišne: gotska arhitektura, svjetlost mnogih svijeća, umjetnička rasvjeta, a na sredini predivan oltar za Gospodina Čaitanyu i Đagannatha. Radhanatha maharađa je lijepo govorio o potrebi čišćenja srca da bismo ga učinili Gospodinovim hramom. Na kraju smo imali nezaboravan kirtan s Vrakešvara Panditom, kirtan liderom koji pjeva s bhakti i sposobnošću da tu bhakti prenese u srca svih učesnika.

Zatim je došao dan Ratha Yatre. Povorka je jednostavno neopisiva. Imamo troja ogromna kola, a ispred svakih ide kirtan grupa. Dok smo se kretali po jednoj od najvažnijih ulica svijeta (5. avenija), ozračje duhovnog svijeta nas je obuhvatilo i sve drugo se je zaustavilo. Povorka je bila duga i živopisna. Dok sam pjevao "Jaya Jagannatha, jaya Jagannatha", mogao sam se samo čuditi milosti Gospodina koji se tako milostivo pojavljuje da bi blagoslovio uvjetovane duše. Ratha Yatra festival smo održali u Washington Square parku. Došao je čak i Harikeša, tajanstveno privučen milošću Gospodina Đagannatha.

Najbolji dio festivala mi je bio služba odgovaranja na pitanja. Postavljena su divna pitanja, npr: kako biti spreman opraštati u životu. Da, njujorčani su duboko misaoni ljudi. Primijetio sam to kad smo se vozili u poznatim njujorškim taksijima. Činilo se da je svaki vozač taksija filozof za sebe koji se s poštovanjem uključuje u filozofsku raspravu s vama. Čuo sam da se ponekad novi bhakte vraćaju iz taksija poraženi u filozofiji. Osim jednoga, svi taksi vozači s kojima smo bili postavljali su ozbiljna pitanja. Taj jedan je bio došao uz Rumunjske i rekao da su se u njegovu djetinjstvu neki ljudi skrivali u planinama Rumunjske i pjevali neke mantre.

TULASI PLEŠU

Naša iduća stanica je Gita Nagari. Tamo sam doživio čudo koje neću moći zaboraviti: Neposredno prije predavanja ušao sam u sobu za Tulasi i opazio da sve biljke plešu. Ispočetka sam pomislio da se radi o propuhu pa sam zamolio Bhakti-tirtha maharađa da malo pogleda i zatvori prozor ako je potrebno. Ali svi su prozori bili zatvoreni. Tulasi devi je drhtala od zanosa. Sve biljke su nježno podrhtavale u velikom zanosu. Obojica smo mogli samo odati najponiznije poštovanje tim najvećima od Krišninih bhakta u obličju Tulasi koji su nas došli pročistiti. Otišao sam jako sretan, želeći da što prije odem u Vrindavanu. Kada su ekstatični simptomi Tulasi devi prestali, mogao sam samo zamisliti da je ona vidjela božanske zabave Gospodina, koje su se odvijale u transcendentalnoj dimenziji. Oh, koliko bih želio da se moje slijepe oči otvore.

Na predivnoj farmi Gita Nagari, Radhanatha maharađa i ja proveli smo zadnju večer družeći se. Zajedno s Bhakti-tirtha maharađom i Vrakešvara Panditom pričali smo o vrlo dubokim temama svjesnosti Krišne. Zatim smo prešli na praktična pitanja: Kako da naš pokret dobije veće značenje? Kako da univerzalna poruka svjesnosti Krišne dosegne više ljudi?

Iduća je stanica Boston - sveučilišni grad. Tamo imamo divan hram u samom centru grada. Tijekom harinama su nam mnogi studenti mahali, jer su već imali dodira kroz razne univerzitetske programe koje vode bhakte.

Na kraju smo se zaustavili u New Jerseyu, gdje smo bili gosti u palači Samik Rišija, vrlo predanog i bogatog Indijca, učenika Šrila Prabhupade.

Čini se da ponekad trebamo napraviti nekoliko koraka unatrag da bismo potom krenuli naprijed s velikim poletom. To je gotovo poput njihanja na ljuljački. Kad se želite zanjihati prema naprijed, morate se prvo malo zanjihati unatrag da postignete potreban zalet.Kad ponovo razmišljam o tom svom putovanju, prepunom događaja i inspiracija, nezaobilazno se vraćam na glavni motiv svakog hodočašća:U svjesnosti Krišne putujemo da bismo na kraju došli do lotosovih stopala Gospodina Krišne. Naša putovanja su u konačnici posvećena tom transcendentalnom cilju. Imao sam još jednu realizaciju: Iako sam otišao daleko od moji zona propovijedanja u Europi, u svom sam srcu pronašao veliku posvećenost i predanost tim mjestima. Naročito je želja za propovijedanjem u Njemačkoj postala izraženija u mom umu no ikada. Čini se da ponekad trebamo napraviti nekoliko koraka unatrag da bismo potom krenuli naprijed s velikim poletom. To je gotovo poput njihanja na ljuljački. Kad se želite zanjihati prema naprijed, morate se prvo malo zanjihati unatrag da postignete potreban zalet. Na sličan način ja u svom srcu osjećam veliku odlučnost i entuzijazam da na mnogo načina pomognem u propovijedanju u Njemačkoj i Hrvatskoj, Srbiji i Bosni.

Mnoge su se stvari dogodile u Americi i teško mi je sve zapisati. No, idući put kad se budemo vidjeli osobno, popričat ćemo ako vas bude zanimalo što se događalo u meni.

Krsna Katha - Lotosova stopala ŠriŠri Radhe i Krišne

Časopis Krsna katha, srpanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Jednostavno meditirajući na Krišnina lotosova stopala, čovjek dostiže svo duhovno i materijalno bogatstvo, sreću, ljepotu i dobre osobine. U tim stopalima obitavaju sve zabave. Neka nam Krišnina lotosova stopala bude sve i sva. (Goivnda-lilamrta 16. pogl.)

Šyamasundarina lotosova stopala

Desno stopalo

Meditiram na 11 povoljnih oznaka koje ukrašavaju taban Krišnina desnog stopala. Ispod palca je smješteno najprije zrno ječma, zatim disk, a ispod njega suncobran. Od sredine tabana penje se jedna linija sve do razmaka između palca i prvog sljedećeg prsta. Ispod srednjeg prsta je prekrasni lotosov cvijet, a ispod njega vijori zastava. Ispod malog prsta je štap za slonove, a pod njim grom. Na peti je osmerokut sa četiri svastike na glavnim stranama svijeta, a između svake dvije svastike je plod jambu (kupina).

Lijevo stopalo

Meditiram na 8 povoljnih oznaka što uljepšavaju taban Krišnina lijevog stopala. Na dnu palca leži školjka. Ipod srednjeg prsta su dva koncentrična kruga, ispod njih je luk bez strune. Ispod njega je otisak kravljeg papka, a još niže trokut okružen sa četiri ćupa za vodu. Ispod trokuta je polumjesec, a na peti riba. Neka nam um uroni u sjećanje na 19 povoljnih obilježja koja uljepšavaju Krišnina lotosova stopala.

Radhikina lotosova stopala

O Vrindavanešvari! O, Šri Radhe! molimse za okrilje Tvojih lotosova stopala. Tvoja lotosova stopala su riznica koja čuva nektar božanske ljubavi. Šyamasundara Tvoja lotosova stopala drži na sigurnom mjestu, u Svom srcu. Tvoja su stopala najbolji lijek protiv plamteće vatre ovog materijalnog svijeta. (Radha-rasa-sudha-nidhi)

Desno stopalo

Obožavam Šri Radhu čije je prekrasno desno stopalo urešeno s 8 povoljnih obilježja. Ispod palca je školjka, ispod srednjeg prsta je planina, a pod njom u sredini tabana kočija, dok je na peti riba. Na unutrašnjoj strani tabana, do kočije je oružje zvano sakti (trozubac, harpun). S druge strane kočije na vanjskom rubu stopala je batina, iznad nje naušnica od dragulja, a još više, ispod malog prsta žrtveni oltar.

Lijevo stopalo

Obožavam Šri Radhu čije je elegantno lijevo stopalo uljepšano s 11 povoljnih oznaka. ISpod palca je zrno ječma, pod njim je disk, ispod njega suncobran, a još niže narukvica. Na sredinitabana počinje linija koja se penje do razmaka između palca i prvog prsta do njega. Ispod srednjeg prsta je lotos, a pod njim zastava, još niže svijet, a potom grančica. Na peti je polumjesec. Ispod malog prsta počiva štap za slonove.

Značenje simbola na lotosovim stopalima Radhe i Krišne

ŠKOLJKA je simbol pobjede. Ukazuje da su oni koji prihvate okrilje lotosovih stopala Radhe-Govinde uvijek spašeni od svih nevolja i blagoslovljeni neustrašivošću.
Kao što se u školjci drži voda za kupanje Božanskog Para, tako i Njihova lotosova stopala sadrže božansku amrtu koja gasi plamteći požar bhaktinih materijalnih nevolja.

ZASTAVA najavljuje sigurnost i zaštitu od staha za bhakte koji meditiraju na Njihova lotosova stopala.
Zastava na RADHINOM stopalu objavljuje vrhovnu pobjedu Njenih sakhija.

RIBA Kao što riba ne može živjeti bez vode, tako ni bhakte ne mogu ni trena živjeti bez lotosovih stopala Radhe-Šyamasundare.
Riba na RADHINOM stopalu govori o tome kako Ona ni trena ne može živjeti bez Svog voljenog Šyame.
Nemiran um podsjeća na ribu - zato valja marljivo vježbati meditaciju kako bi se u srcu učvrstila lotosova stopala Radhe-Govinde. Njihova lotosova stopala ne mogu preživjeti na suhom mjestu. Srce se najprije mora natopiti ljubavnim dražima kako bi privuklo ribu Njihovih stopala.
Riba (makara) se inače nalazi na Kupidovoj zastavi, a na KRIŠNINOM stopalu uzbuđuje gopije iz Vrađe pobuđujući u njima želje za ljubavnim zabavama. Također ukazuje da je Krišna pobijedio Kupida te na tabanima Svojih stopala nosi njegovu zastavu.
Riba također kazuje kako za vrijeme pralaye Krišna poprima oblik ribe (Matsye, inkarnacija u obliku ribe) kako bi spasio Svoje bhakte.

LOPOČ (lotos) ispunjen nektarom u umu bhakta nalik pčelama koji meditiraju na lotosova stopala Radhe-Govinde stvara pohlepu za premom.
Lopoč je simbol Lakšmidevi te ukazuje da će bhakte koji se sjećaju lotosovih stopala Radhe-Govinde uvijek imati sreće i biti uspješni.
Lotosova stopala Radhe-Šyame su tako nježna da se mogu usporediti samo s laticama lopoča. Na prvi pogled stopala Im se doimljuju poput svježih cvjetova lopoča.
Pokazuje kako lotosova stopala Radhe-Govinde uvijek žive u Vrađabhumiju koji ima oblik lopoča.
Govori o tome kako će oni koji uviejk meditiraju na lotosova stopala Radhe-Šyame uskoro doseći svu sreću jer Božanski Par podaruje blagoslove pomoću lopoča.
Lopoč na RADHINOM stopalu odnosi se na razdoblje Njena maana, kada Joj Krišna Svojom rukom masira stopala.
Odnosi se također na mali plavi lopočov cvijet koji Radhika uvijek nosi u ruci. Radha ga često koristi kako bi njime lagano potapšala Šyamu kada se ne ponaša kako valja.

ŠTAP ZA SLONOVE pokazuje kako meditacija na lotosova stopala Radhe-Govinde dovodi pod kontrolu slonove što predstavljaju um bhakta te ih uvijek drži na pravom putu.
Na RADHINOM stopalu govori kako Radha i samo Radha može u potpunosti nadzirati ludog slona junaka imenom Krišna.

ZRNO JEČMA označava da bhakte dobijaju sve poželjno obilje služeći lotosova stopala Radhe-Govinde.
Jednom kad bhakta prihvati okrilje Njihovih stopala, njegovo putovanje kroz mnoge živote i smrti jako se skraćuje, na veličinu zrna ječma.
Kao što ječam održava živa bića na životu, tako su i slavna lotosova stopala Radhe-Šyame najpotpunija hrana za sve duše.

POLUMJESEC pokazuje da su i polubogovi poput Šive ukrasili svoja čela tabanima lotosovih stopala Radhe-Govinde. Također pokazuje da i bhakte koji isto tako ukrase svoja čela mogu postati uzvišeni čisti bhakte poput Šive.
Baš kao što mjesec prosipa nektar svojim osvježavajućim zrakama, tako i osvježavajuća lotosova stopala Radhe i Krišne prosiplju nektar po Svojim bhaktama, uništavajući trostruke materijalne nevolje.
Kako bi bhaktin um mogao uvijek počivati na Njihovim stopalima, Radha-Govinda nose na Njima simbol mjeseca, predsjedavajućeg božanstva uma.
Znači također da se pravi mjesec od srama iskrivio i pojavio u obliku polumjeseca, posramljen ljepotom punih mjeseca Njihovih blistavih nožnih noktiju.
Baš kao što polumjesec napreduje prema svojoj punoj veličini i slavi, tako i dobrobit onoga koji svakodnevno širi slave lotosova stopala Radhe-Govinde raste to najvišeg stupnja.

LINIJA što se od sredine tabana uzdiže do prstiju označava da će bhakta koji se drži lotosovih stopala Radhe-Govinde, kao da se drži za liniju života, biti prenesen u duhovni svijet.
Ukazuje također na to da je put prema Radhi-Govindi jako izravan, ravan i uzak (poput oštrice brijača).
Također otkriva da su lotosova stopala Radhe-Govinde dostupna i najpalijim dušama ako prihvate njihovo okrilje te da ih mogu dovesti do najvišeg odredišta.

DISK pokazuje da meditacija na lotosova stopala Radhe-Šyame uništava šest neprijatelja - požudu, pohlepu, srdžbu, zavist, iluziju i ponos.
Ukazuje na tejas-tattvu, načelo blještavila pomoću kojeg Radha-Govinda iz srca Svojih bhakta raspršuju tamu grijeha.
Na RADHINOM stopalu ovaj znak pokazuje da je Ona vladarica Svog kraljevstva u krugu Vrađa mandale.
Disk na KRIŠNINOM stopalu predstavlja faktor vremena. Onoga tko uvijek meditira na Krišnina lotosova stopala vrijeme nikada neće uništiti; vječno će živjeti u blaženom svijetu Vrađa Gokule.

SUNCOBRAN na stopalima Radhe-Govinde dokazuje da su oni koji su prihvatili okrilje Njihovih lotosova stopala zaštićeni od neprestane kiše materijalnih nevolja.
Na RADHINOM stopalu suncobran ukazuje kako Njezina lotosova stopala pružaju utočište Njenom draganu od vreline koju osjeća razdvojen od Nje.
Također podsjeća na zabavu u kojoj KRIŠNA drži Govardhan brdo u zraku poput suncobrana kako bi Vrađu zaštitio od Indrinog potopa.
Isto tako kazuje kako oni koji sjede u sjeni Njihovih stopala postaju uzvišeni kao i veliki kraljevi, iznad čijih glava se drže suncobrani.

SIMBOLI NA KRIŠNINIM STOPALIMA

LUK otkriva da će svi onikoji uzmu utočište Šyaminih lotosova stopala uvijek biti lišeni svih vrsta poteškoća.
Također pokazuje da kad bhaktin um dostigne cilj - Krišnina lotosova stopala - zgušnjava se prema, a suze se izlijevaju pršteći im iz očiju.

TROKUT Bhakte koji prihvate okrilje Krišninih lotosova stopala spašeni su od zamki guna materijalne prirode i trostrukih nevolja predstavljenim s tri trokutove stranice.
Šyamina lotosova stopala su prvo i posljednje utočište stanovnika sva tri svijeta.
Krišnina lotosova stopala su najsigurnije svetište za polubogove, ljude i životinje.
Svatko bi se trebao uteći Krišninim lotosova stopala potpuno na Njih usredotočivši tijelo, um i riječi.
Krišnina stopala su privukla netremičan pogled sva tri Šivina oka.

ĆUPOVI ZA VODU ukazuju da Krišnina lotosova stopala sadrže zlatni ćup čistog nektara koji slobodno piju predane duše. Doista, nikada im tog hnekatara neće pomanjkati jer je ovaj ćup uvijek pun.
Baš kao što je pun ćup povoljan znak, tako će i bhakte koji uvijek meditiraju na Krišnina lotosova stopala uvijek imati povoljna iskustva.
Pokazuje da Krišnina lotosova stopala izlijevaju medeni nektar kako bi ugasila plamteću vatru razdvojenosti koju osjećaju gopije, kao i požar trostrukih nevolja koji doživljavaju bhakte razdovjeni od Njega.
Da bi čuo izjave gopije iz Vrađe, pune humora, Krišna na Svojim lotosovim stopalima nosi simbol njihovih na ćupove nalik grudi.

KONCENTRIČNI KRUGOVI predstavljaju nebo i pokazuju da, iako su Krišnina stopala po svuda, ipak ni su ni za šta vezana, baš kao nebo.
Također znače da je Krišna u svemu i u krugu našeg srca. Istodobno je, međutim, Krišna izvan svega i svih, vječno uživajući u ljubavnim zagrljajima Svojih bhakta iz Vrađe.
Ukazuju na rasa ples u kojem krugovi prelijepih gopija kruže oko Krišne koji u sredini stoji i svira flautu.
Ili pak na Šyamu koji se poput kolovođe vrti oko Radhike što stoji na sredini rasa mandale hipnotizirajući Ga Svojom vinom.

OTISAK KRAVLJEG PAPKA znači da za one koji u potpunosti prihvate okrilje Krišninih lotosova stopala, ogroman ocean materijalnog života postaje beznačajna količina vode, poput one što stane u otisak kravljeg papka. Tako ga lako mogu prijeći.

GROM pokazuje da meditacija na Krišnina lotosova stopala mrvi u prah planine posljedica bhaktinih grijeha.
Svatko tko drži Krišnina lotosova stopala postaje osoba uzvišena poput Indre, čije je oružje grom.
Ova oznaka pkazuje da je slave Krišnine dinastije proširio Njegov unuk Vrađanabha, koji je gradio svetišta i ustoličio različita Božanstva kako bi sačuvao mnoga mjesta na kojima su se odvijale Krišnine zabave. Vrađanabha je započeo i redovne prigodne proslave.

SVASTIKA pokazuje da se ništa nepovoljno ne može dogoditi onome tko u svom srcu čuva Krišnina lotosova stopala.

OSMEROKUT simbolizira da su oni koji obožavaju Krišnina lotosova stopala dobro zaštićeni sa svih 8 strana.
Pokazuju također da ništa od onoga što se može naći u svih 8 smjerova nije nedostižno za Krišnine bhakte.

PLODOVI KUPINE (JAMBU) pokazuju da su Krišnina lotosova stopala jedini objekt obožavanja stanovnika Đambudvipe (otoka kupina).

SIMBOLI NA RADHINIM STOPALIMA

OLTAR pokazuje da se grijesi onih koji meditiraju na Radhina stopala spaljuju kao da su ponuđeni na žrtvenom oltaru (yajna).
Nadalje pokazuje da, baš kao što brahmane kroz žrtvene vatre hrane svemir, tako i devocija onih koji nude svoj um kao žrtvu Radhikinim stopalima biva posve nahranjena.
Još govori o tome kako je predano služenje Radhikinih lotosovih stopala, s puno ljubavi, krajnji cilja sve tape, vrate, dane i jagje (pokora, zavjeta, milostinje i žrtvovanja).

KOČIJA pokazuje kako kočiju uma možemo lako savladati usredotočujući ju na Radhina lotosova stopala.
Pokazuje kako je Krišna milostiv prema Svojim bhaktama da čak postaje i vozač njihove kočije.
Govori također o tome kako se najviši cilj može lako dostići, baš kao kad se putuje bez poteškoća vozeći se u kočiji.
Svatko tko zadržava um na kočiji Radhinih stopala izlazi kao pobjednik u bici s mayom.
Kočiju Krišnina uma odnosi ljubavno služenje Šrimati Radharani.

BATINA pokazuje da Radhina stopala mogu ukoriti slona grješne požude.

NAUŠNICA pokazuje da Krišnino uho uvijek sluša zvonjenje Radhinih očaravjaućih nanogvica, umilan zvuk Njena glasa, slatki ritam Njenih ljubavnih pjesama i opijajuće rade Njene vine.

PLANINA pokazuje da, iako brdo Giri Govardhana obožavaju u Vrađi kao najbolju od svih planina, isto to brdo zauzvrat posebno služi Radhikina lotosova stopala.

NARUKVICA pokazuje da si Radhina stopala uvijek u Krišninim rukama, kao što narukvica uvijek prati ruku.

TROZUBAC predstavlja šakti. Onima koji prihvate Radhino okrilje, Njena stopala odmah uništavaju sve bijedne veze materijalnog svijeta.
Znači da je Šri Radha izvor neograničene šakti ili moći (sarva saktimayi).

CVIJET pokazuje da se božanska slava Radhinih stopala širi posvud baš kao i miris cvijeta.
Pokazuje također da su Radhina stopala meka poput latica cvijeća.
Kao što svaki plod nastaje nakon što je biljka cvjetala, tako i svi duhovni plodovi nastaju nakon što su najprije cvali na tabanima Radhinih stopala.

PUZAVICA simbolizira kako puzavica bhaktinih želja raste sve dok konačno ne dođe u okrilje Radhinih stopala.
Pokazuje da se Radhina stopala nalaze u šumi Vrindavane koja obiluje puzavicama.
Također govori kako Radhina stopala lutaju mnogim kunđama i puzavicama optočenim kunđa mandirima rasprostrtim diljem Vrađe.
Dokazuje da je Radhika vrhovna božica liječenja travama te da su Njezina stopala idealan lijek za bolest materijalizma.
Radha je poput puzavice koja se omata oko drveta tamal poznatog kao Krišna.
Ineteligentni će se bhakte držati Radhinih lotosovih stopala kao što se puzavica čvrsto hvata za svoj oslonac.

Krsna Katha - Harinama

Časopis Krsna katha, srpanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Pri služenju Šri Gurua, Gaurange i Krišne moramo se pridržavati mnogih pravila, propisa i načela. No, među svim tim aktivnostima, najvažnija je dužnost stalnog pjevanja Hare Krišna. Šrila Prabhupada to potvrđuje:

"Među svim regulativnim načelima suštinska je naredba duhovnog učitelja o svakodnevnom mantranju najmanje 16 krugova." CC Madhya 22.113

Šrila Prabhupada je naglašavao četiri pravila vezana uz đapu - mantranje u rano jutro, potpuna koncentracija, jasan izgovor i pažljivo slušanje.

KAKO PAŽLJIVIJE MANTRATI
(izvaci iz knjige H.H. Mahanidhi svamija "Umjetnost mantranja")

"Mantrati treba rano ujutro s potpunom koncentracijom, najbolje za vrijeme razdoblja brahma muhurte. Usredotoči se posve na zvuk mantre. Budeš li jasno izgovarao svaku mantru, brzina mantranja će ti prirodno postupno rasti. Ne brini se previše o brzom mantranju, najvažnije je da slušaš." (pisma SP 6/1/72)

Mnogi Gaudiya vaišnave izgovaraju sljedeću molitvu prije nego li posegnu za svojom svetom đapa malom kako bi počeli mantrati:

tribhanga bhangima rupam, venu ranga karancitam,
gopi mandala madhyastam, smarami nadanandanam.

"Meditiram na Šri Krišnu, sina Maharađe Nande, koji svira na flauti stojeći usred kruga gopija iz Vrađe u svom poznatom očaravajućem položaju."

Po završetku đape, "valja odati poštovanje Gospodinu, uma ponizna od predanosti (bhakti-prahvena cetasa)." (SB 6.19.10)

NAJBOLJA JE BROJANICA OD TULASI DRVETA

Dok šakte (obožavatelji Durge) mantraju na brojanici od ružina drveta, a šivaisti (obožavatelji Šive) na brojanici zvanoj rudrakša, Gaudiya vaišnave mantraju na brojanici od tulasi. Budući je Tulasi devi omiljena Krišnina biljka, Gospodin ukazuje posebnu naklonost onome tko nosi, drži ili obožava Tulasi devi. U Hari bhakti sudhodayi Yamarađini glasnici kažu brahmani vaišnavi: "Nismo to razumijeli. Gospodin Hari voli Tulasi devi, a kad osoba u ruci nosi Tulasi, Gospodin je Hari slijedi i štiti."

ĐAPA - BEZGLASNA ILI GLASNA?

Pokušaš li površno mantrati u sebi, oporba će biti tako jaka da ćeš završiti u problemima. Pretvorit ćeš se u ateista!Prije pojave Haridasa Thakure većina vaišnava bezglasno je mantrala u sebi (manasic-japa). Dobrobiti takvog mantranja objavljene su u brojnim drevnim spisima. "Upamsu-japa (tihi šapat, nečujan za druge) pruža tisuću puta veću nagradu od vaikhari-jape (izgovorene mantre, dovoljno glasno da ih drugi mogu čuti, ali ne vikanje). Međutim, manasic-japa (bezglasno mantranje u sebi) daruje deset milijuna puta veću nagradu od glasnog mantranja." (Sandhya Upanišada)

Rama-paddhati kaže, "Postoje tri načina mantranja đape. Mantraš li glasno, dobit ćeš određenu dobrobit. Mantraš li tiho, šapćući i pomičući usne, dobit ćeš 100 puta veću dobrobit, a ako mantraš u sebi, bez glasa, dobrobit koju ćeš dobiti bit će tisuću puta veća od one od glasnog mantranja."

U digdarsini tiki na Hari bhakti vilasu Šri Sanatana Gosvami kaže, "Postoje tri vrste đape - glasna, šapatom i bezglasna, u sebi, meditirajući na sveta imena jedno za drugim. Šaptanje je 100 puta bolje od glasnog mantranja, a mantranje u sebi je tisuću puta bolje od glasnog."

Narada bhakti sutra opisuje 39. način predanog služenja kao "bezglasno mantranje Gospodinovog imena, za sebe." Šrila Prabhupada se slaže sa šastrama po pitanju mantranja bez glasa, no objašnjava da se Hare Krišna mantru može mantrati i bez glasa i glasno:"Za svaku se mantru preporučuje da ju se izgovara bezglasno, no iznimno se Hare Krišna maha-mantra može izgovarati na oba načina - i bez glasa i glasno." (SP pisma 2/11/69)

Po čitanju ovih izjava, netko bi se mogao zapitati, "Ako je manasic-japa (bezglasna đapa) tako nevjerojatno moćna i korisna, zašto suvremeni gurui savjetuju svojim učenicima da mantraju tiho (upamsu-japa) ili glasno (vikhari -japa)?"

Odgovor na to pitanje dobit ćemo iz života i učenja Haridase Thakure, namačarye svih Gaudiya vaišnava. Kaže se da je od 192 kruga, koliko ih je dnevno mantrao, Haridasa Thakura mantrao 64 u sebi, 64 tiho i 64 glasno. Prije 500 godina u Navadvipi domaći smarta brahmane kritizirali su Haridasu zbog glasnog mantranja.
"Zašto mantraš glasno kad su upute spisa da se mantra bezglasno, u sebi? U kojim se to spisima savjetuje glasno mantranje?"
Šrila Haridasa im je ponizno odgovorio, "Osnovni učinak glasnog mantranja Gospodinovog imena očituje se u pročišćenju duše tisuću puta više nego li se to događa bilo kojim drugim načinom obožavanja. Nigdje se u spisima glasno mantranje ne osuđuje. Naprotiv, na mnogim su mjestima opisane izvanredne dobrobiti koje se stječu takvim mantranjem. Čak je u jednom spisu rečeno da je glasno mantranje tisuću puta bolje od bezglasnog."
"Zašto je to tako?" upitao je jedan sumnjičavi brahmana, a Haridasa je odgovorio:
"O, brahmana, pokušaj, molim te, shvatiti da svako živo biće - bilo da je čovjek, ptica ili zvjer - kad čuje sveto ime kako ga izgovara čisti bhakta, po napuštanju tijela odlazi ravno na Vaikunthu. U Šrimad Bhagavatamu 10.34.17 je rečeno, 'O, Ačyuta, onaj tko pjeva Tvoje ime, pročišćuje sve koji Ga čuju, kao i sebe samog.' Onaj tko mantra sveto ime samo za sebe, oslobađa samo sebe, dok onaj tko Ga mantra glasno, oslobađa svakog tko Ga čuje. Zvuk Gospodinovog svetog imena donosi dobrobiti svima. Zato svi spisi potvrđuju da je glasno mantranje Gospodinovog imena tisuću puta učinkovitije od bilo kojeg drugog religijskog procesa. U Naradiya Purani Prahlada Maharađa kaže istu stvar. Samo ljudska bića mogu izgovoriti sveto ime Gospodina, životinje to ne mogu. Ako glasno mantranje može osloboditi te jadne životinje koje inače ne bi imale nikakve nade za oslobođenje, kakva je onda šteta od glasnog mantranja? Sebičnu osobu zanima samo njena vlastita dobrobit, no nesebični bhakta brine o svima. Shvativši to, lako možeš odrediti tko se nalazi na višoj razini. Moram naglasiti da je glasno mantranje Gospodinova imena najučinkovitiji način mantranja." (Čaitanya bhagavata 17. poglavlje)

Šrila Prabhupada ukazuje na istu poantu u komentaru na SB 4.31.19: "Kada se čuje transcedentalni zvuk Hare Krišna maha mantre od njega imaju dobrobiti čak i stabla, životinje i kukci. Glasnim mantranjem Hare Krišna mantre čovjek ukazuje milost svim živim bićima."

Šrila Jiva Gosvami u Krama Sandarbi također piše da Gospodinova imena valja glasno mantrati. Baladev Vidyabhušana u Stava mala vibhusana bhasyi kaže da Krišna osobno pleše na jeziku kad se Hare Krišna mantra glasno izgovara.

Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura objašnjava učinke glasnog pjevanja: "Kada glasno izgovaraš Šri Krišnina imena, brojeći koliko si ih puta izgovorio, sve je zlo uništeno, iščezava letargija i njene posljedice, a čak i bezvoljni ljudi koji se suprotstavljaju Hariju biti prisiljeni odbaciti svoje ruganje. Oni koji ti se dođu podsmjehivati, ostat će s tobom u molitvi. Želja za mantranjem se budi pomoću slušanja." (Učenja Gospodina Čaitanye)

Šastre i ačarye su nedvojbeno u pravu kad govore o iznimnoj moći meditativne đape. Mantre, međutim, urode plodom kada se izgovaraju u skladu s uputama gurua. Ako guru naredi glasnu đapu, onda će učenik dostići savršenstvo glasnim mantranjem. No, ako guru naredi manasic-japu, onda će mantranje u sebi donijeti savršenstvo učeniku.

U ovom dobu svađe i sukoba manasic-japa je vrlo teška jer je um natopljen grješnim mislima i neprestano uznemiren bezbrojnim brigama. S uzbuđenim, nečistim umom praktički je nemoguće u sebi mantrati sveto ime. Jedan ačarya čak upozorava da bi takvim mantranjem prije nego li je osoba spremna za njega, čovjek čak mogao postati ateist. "Pokušaš li površno mantrati u sebi, oporba će biti tako jaka da ćeš završiti u problemima. Pretvorit ćeš se u ateista!"

Zbog toga mnogi ačarye novoiniciranima savjetuju glasno ili tiho mantranje. Sam Šrila Prabhupada je osobno više volio mantrati tako da ga drugi čuju ili čak i glasno, što svatko može čuti na glasovitoj "sjedi pravilno!" kazeti. Šrila Prabhupada opisuje svoje mantranje:

"Moramo slijediti velike osobe. Haridasa Thakura je mantrao jako glasno. Čaitanya Mahaprabhu je mantrao jako glasno. Kakvi vam još dokazi trebaju? Moj Guru Maharaja je mantrao glasno, mi mantramo glasno."

U komentaru na CC Adi 17.32 Šrila Prabhupada posebno objašnjava kako mantrati:

"Mantranje podrazumijeva aktivnost gornje i donje usne, kao i jezika. Svi oni moraju se upotrijebiti za mantranje Hare Krišna maha-mantre. Riječi 'Hare Krišna' moraju se jasno izgovarati i čuti. Ponekad se dogodi da čovjek mantra mehanički te proizvodi nekakav šišteći zvuk, umjesto da pravilno izgovara uz pomoć usana i jezika. Mantranje je jako jednostavno, no valja ga obavljati ozbiljno."

Netko bi mogao pomisliti da je glasno mantranje samo za početnike, no često vidimo vrlo napredne bhakte kako glasno pjevaju o slavama svog voljenog Gospodina. U Šrimad Bhagavatamu 11.2.40 je opisano, "Kada osoba doista prigrli svjesnost Krišne i uživa u mantranju objekta svoje ljubavi, um joj biva smućen takvim mantranjem. Onda se smije ili ponekad plače, a slično se ponašaju i drugi koji ju vide. Ponekad mantra vrlo galsno ili pleše poput luđaka. I nije ju briga da je netko smatra luđakom. To je savršeni stupanj mantranja."

• godina 2003.
  • travanj2003
  • svibanj2003
  • lipanj2003
  • srpanj2003
  • kolovoz2003
  • rujan2003
  • listopad2003
• pitanja i odgovori