Krsna Katha - Ljubav ili požuda

Časopis Krsna katha, travanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

H.G. Kurma rupa prabhu
(iz seminara na Upadesamrtu, održanog 2002. u Vrindavanu)

"Davanje i prihvaćanje poklona, razotkrivanje svojih misli u povjerenju i povjerljivo zapitkivanje, nuđenje i prihvaćanje prasadama - šest je pokazatelja ljubavi koji se razmjenjuju među bhaktama. "
chaya vega dami, chaya dosa sori, chaya guna deha dase, chaya sat sanga... Bhaktivinoda Thakur se moli, Molim te dozvoli mi da imam šest vrsta svetog društva, šest vrsta ljubavnih razmjena s bhaktama.

Najprije bih htio reći nešto o ovoj riječi priti koju Prabhupada prevodi kao ljubav, spominjući šest pokazatelja ljubavi. Nigdje se, međutim ne spominje seks. Ukoliko muž prema ženi osjeća ljubav, može je izraziti kroz spolni odnos, no ljubav nije nužno povezana sa seksom, već se temelji na spomenutih šest razmjena. Uobičajena pogrešna predodžba u materijalnom svijetu je da su ljubav i seks uvijek međusobno povezani, no u spisima vidimo da ljubav vrlo često nema veze sa seksom. Odličan primjer za to je bitka za osvajanje Lanke u kojoj je povrijeđen Laksman pa Hanuman odlazi po ljekovitu biljku koja će Laksmanu vratiti u život. Nakon toga Laksman i Rama razgovaraju, a ovaj potonji kaže, "Vodimo ovu bitku zato jer je netko ukrao moju voljenu ženu Situ. Ako bi bilo nužno, premda bi to bio grozan šok za Mene, ipak bih nekako mogao podnijeti gubitak Site, no nikako ne bih mogao podnijeti da izgubim brata poput Tebe." Ova izjava ukazuje da je ljubav koju je Rama osjećao prema bratu bila snažnija od ljubavi prema ženi. To, dakako ne znači da je bratovska ljubav uvijek snažnija od one koju osjećaju supružnici, ali pokazuje da je moguća vrlo snažna ljubav među muškarcima, ponekad čak i snažnija od one između muškarca i žene.

Osobno imam to iskustvo, a primijetio sam to i u drugim odnosima, da iako seks između muža i žene može povećati bliskost, istodobno može biti i uzrok pogoršanja međusobnih odnosa. Moje je iskustvo da oni ljubavni odnosi u kojima nema seksa dulje traju. U svakom slučaju, seks se ne spominje u ovom stihu Upadesamrte kao jedan vid ljubavne razmjene među bhaktama, već se jasno kaže da se snažna i stabilna ljubav može razviti među bhaktama ukoliko se u praksi pridržavaju ovih načela.

Srila Prabhupada na jednom mjestu piše, "Iako spolni život ima moć vezivanja dvoje ljudi (čvor u srcu o kojem govori Prahlada Maharaja - hrdaya granthi), istodobno privremeno zaluđuje osobu te na duge staze vodi do raskida odnosa. Grozne scene ubojstva su često posljedica odnosa osoba koje su navodno bile zaljubljene. Odnosi koji se ne temelje na seksu snažniji su i pružaju više zadovoljstvo od onih temeljenih na spolnom odnosu."

Ako istražimo ovih šest pokazatelja ljubavi, primijetit ćemo da se uzastopno radi o uzimanju i davanju - poklona, prasadama, povjerljivoj razmjeni misli. Davanje je važnije od uzimanja. Mislim da kršćanski spisi poznaju izreku da je bolje davati nego uzimati. Naravno, poznavajući zakon karme znamo da je, ako dajete, neizbježno i da ćete primati. Čim nekom dajete, stvarate karmu zbog koje će netko biti prisiljen dati vama. No, nije dobro davati s takvim stavom, očekujući dvostruko zauzvrat.

Ljubav nije osjećaj

Ako želite razviti ljubav, usredotočite se na davanje ljubavi. Da bismo razvili ljubav, naš stav mora biti - ja ću davati, a što ću dobiti za uzvrat ovisi o Krišni. Svatko od nas mora biti orijentiran na davanje, ako želimo razviti ljubav. Druga pogrešna ideja je da je ljubav osjećaj. Ponekad znamo čuti da su se neki muškarac i žena susreli i zaljubili, premda nitko od njih to nije namjeravao. To je pogrešna ideja jer ljubav nije osjećaj, već glagol koji ukazuje na djelovanje - voljeti. Osjećaj, sentiment je popratna posljedica djelovanja, a djelovanje podrazumijeva šest spomenutih načina ponašanja. Nakon cijelog niza takvih pozitivnih aktivnosti, razvija se osjećaj ljubavi. No, nije točno da se ljudi samo tako iznenada zavole, bez da su pokušali služiti jedno drugo, ono što im se zapravo dogodi je da postanu plijen požude.

Moramo jasno razlikovati ljubav od požude. Požuda je usmjerena prema sebi samom, dobivanju nečega čime će se zadovoljiti moje želje. Požuda se temelji na uzimanju - u osnovi požude je namjera da od druge osobe uzmem nešto što će zadovoljiti moje želje. A ljubav se pak temelji na davanju - želim ovoj osobi pružiti nešto od čega će ona imati dobrobiti. U tome je suštinska razlika između ljubavi i požude.

Ljudi se zaljube, odnosno postanu plijenom požude, a to je, kao što je Prabhupada znao reći, više nalik poslovnom odnosu - ja ću zadovoljiti prohtjeve tvojih osjetila, ako ti pristaneš zadovoljavati prohtjeve mojih osjetila. I odnos traje dok se stvari tako odvijaju, no čim jedna osoba ne uspije zadovoljiti osjetila druge, dolazi do napetosti i, postupno, raskida. Da bismo razvili ljubav, najprije je moramo razlikovati od požude i jasno shvatiti što ljubav zapravo znači. Kao što smo već rekli, ljubav je djelovanje, a ono pretpostavlja da se potrudimo pomoći drugoj osobi da u potpunosti razvije sve svoje potencijalne sposobnosti. Drugim riječima, to znači promatrati drugu osobu, razumijeti kakva je ta osoba, neovisno o nama, i onda joj pomoći da se u potpunosti razvije kao osoba, kao bhakta.

Ponekad roditelji, koji prirodno vole svoje dijete, znaju reći, "Želim da moje dijete bude ovo ili ono, želim mu dati stvari koje ja nisam dobio"... Tako pokušavaju zadovoljiti neke od svojih želja kroz djetetov život. Zato mu daju stvari koje su oni sami svojevremeno željeli imati, ne uzimajući u obzir da li to i dijete doista želi. Doimlju se kao da se brinu za dijete i da im je stalo do njega, ali zapravo pokušavaju ispuniti svoje želje kroz djetetov život. Ponekad se dijete i pobuni jer roditelji ne uzimaju u obzir što se njemu sviđa ili ne sviđa, tko je ono, odvojeno od njih.

Ljubav dakle, znači da pokušavamo drugoj osobi pružiti ono što je njoj potrebno da bi se razvila u potpunosti, ne očekujući pri tom ništa za uzvrat.

Četiri elementa ljubavi

Takav stav obuhvaća četiri vida ponašanja. Najprije je tu briga i odgovornost - mora vam biti stalo do te osobe i trebate preuzeti odgovornost da je zadovoljite. Zatim vam je potrebno poštovanje. Morate poštovati osobu kao pojedinca, odvojenog od vas samih, a da biste mogli to napraviti, morate poznavati tu osobu.

Četiri elementa ljubavi su dakle, briga, odgovornost, poštovanje i znanje.

Znanje o osobi. Jer ako želim razviti ljubav prema tebi, moram nešto znati o tebi. Pitat ću se zašto izgledaš tako mlad, a imaš tako puno sijedih, zanimat će me odakle si došao, tko su ti roditelji, zašto nosiš bijelu odjeću, a nemaš žene... Moramo poznavati osobu, njene osobine, što joj se sviđa, kakve su joj želje, što će je doista zadovoljiti... Te ćemo stvari naučiti kroz ovaj proces razotkrivanja svojih misli u povjerenju i povjerljivog zapitkivanja. A onda pomoću tih podataka možemo naučiti kako osjećati puno međusobno poštovanje i kako na najbolji mogući način odgovorno brinuti jedni za druge. Ovo su neki od elemenata pomoću kojih se razvijaju odnosi.

Na samom početku komentara Srila Prabhupada piše, "Međunarodno društvo za svjesnost Krišne je osnovano kako bi pružilo pogodnosti za ovih šest vrsta ljubavne razmjene među bhaktama." To znači da je jedna od svrha ISKCON-a omogućiti ovakve razmjene.

U međusobnim odnosima trebamo pokušavati drugima davati, a ne od njih uzimati. Bhakta koji pokušava razviti ljubav prema Bogu morat će vježbati na bhaktama i duhovnom učitelju.

Ponekad mislimo, Krišna, guru i onda ja, a svi drugi su izvan slike, negdje iza mene u redu. Samo ja, guru i Krišna, a vi ostali, maknite se, ne smetajte. No stvari tako ne stoje, to je jasno iz ovog stiha. Ako volimo Krišnu, to znači da imamo znanje o Njemu, a ono kaže da smo svi Njegovi sastavni dijelovi. I zato, ako se ponašam s poštovanjem prema Krišni, a ne poštujem Njegove sastavne dijelove, tu nema ni govora o ljubavi. Ovo je zapravo pokazatelj kanistha razine. Gospodin Kapiladev objašnjava Svojoj majci Devahuti da onaj tko predano služi u nižim gunama prirode ima jako puno poštovanje prema Božanstvu, ali se prema bhaktama odnosi bez poštovanja. Takvo djelovanje uspoređuje s lijevanjem ghija na pepeo. Vatra su Visnuova usta, a ona su zatvorena, dok ja prolijevam ghi na pepeo i vičem, svaha! Takva se ponuda ne prihvaća. Dakle, vrlo je vjerojatno da Krišna ne prihvaća ponudu onoga tko vrlo lijepo obožava Božanstvo, ali ne razmjenjuje s bhaktama ljubav na ovih šest gore spomenuth načina.

Poštenje i iskrenost su apsolutno nužni

Rekli smo da dvoje ljudi razvijaju ljubav, a ne upadaju u nju. Što prethodi ljubavi? Kakva su vaša iskustva, šo doživljavate prije nego li istinski zavolite osobu?

Slušate o njima, steknete neko znanje o njima, pojavi se nekakva privrženost, a prije toga još i poštovanje te povjerenje. Ako želite prema nekome pokušati razviti ljubav, onda mu ponudite svoju službu. Ne nužno u raspoloženju "želim da budeš moj duhovni učitelj", već želim da mi budeš prijatelj. Ako ta osoba prihvati tvoju službu i uzvraća ti osjećajući zahvalnost, razvija se odnos. Nakon niza takvih pozitivnih razmjena, počinje se razvijati privrženost. Da bi se služenje nastavilo, potrebno je da se razvije povjerenje na temelju iskustva. Ovaj bi pokret trebao biti izgrađen na ljubavi i povjerenju.

Temelj ljubavi je međusobno povjerenje, a da bi se moglo razviti povjerenje, osoba mora doživjeti poštene odnose, iskrene, bez uvijanja. Ako je Pokret svjesnosti Krišne stvoren da bi nam omogućio razvijanje ljubavi i povjerenja, onda u samom temelju svega mora biti naša međusobna iskrenost i poštenje.

Ako nismo pošteni jedni prema drugima, neće se razviti ni povjerenje, ni ljubav. Zbog toga su u međusobnim odnosima bhakta poštenje, iskrenost i želja za davanjem apsolutno nužni. To mi možemo izabrati, to je naša odluka - ja mogu biti pošten ili nepošten, mogu izabrati služiti ili ne. Što ako se ja pošteno prema nekome odnosim, ali on ne uzvraća na isti način? Onda mogu odlučiti da ću svoju energiju potrošiti na nekog drugoga. Još uvijek možemo pokušati pomoći toj određenoj osobi, ali možda nismo raspoloženi da u to uložimo onako puno energije kao prije negativnog iskustva. To je u redu.

Tko je sentimentalist?

Ljubav je rad. Kažemo predano služenje, a služenje podrazumijeva rad. Mi smo na putu predanog rada. U određenom trenutku razvoja to se raspoloženje služenja pojača i proizvede različite osjećaje. Ti osjećaji su samo pokazatelji ljubavi, a ne sama ljubav. Osoba koja preuranjeno želi doći do osjećaja, bez da obavi potreban rad, naziva se sentimentalistom. Ako sretneš osobu s kojom nemaš nikakvog prethodnog iskustva, možeš nešto osjetiti prema njoj, no to je sentiment, osjećaj. Jer se ne temelji na tvom iskustvu, već na intuiciji. To je osjećaj koji bi se mogao razviti u ljubav, no još uvijek to nije ljubav jer za nju nema temelja, a osjećaj se može lako promijeniti. Kad se ljubav razvije, teško ju je uništiti. Odnos se, doduše, može u izvjesnoj mjeri uništiti.

U jednom Prabhupadinom komentaru, negdje u Trećem pjevanju mislim, spominje se jedna zanimljiva analogija koja govori o srcu duratme i mahatme te međusobnoj razlici. Kaže se da se srce zlog čovjeka uspoređuje s glinenom posudom koju je jako lako razbiti, a nemoguće ponovo slijepiti. Priroda je zlog čovjeka takva, da ako mu napravite i najbeznačajniju stvar zbog koje se uvrijedi, odnos se zauvijek prekida, dok se srce mahatme, velike duše, uspoređuje sa zlatnom posudom. Zlato je vrlo podatno i može se lako savijati bez da pukne, a čak i ako se slomi, lako ga je popraviti zavarivanjem uz pomoć drugog komada zlata. Potom ga izglačate i to se može tako dobro napraviti da se pukotina kasnije uopće više ne primijeti. Mahatma ne prihvaća uvrede tako lako. Ako prema nekome osjeća ljubav, lako će mu oprostiti, dok duratma nema sposobnost opraštanja.

Osjećaj i ljubav se razlikuju jer se prvi temelji na dojmu, a drugi na iskustvu i služenju. Ljubav nije osjećaj. Ljubav je rad, služenje, nešto što treba naučiti poput svake druge vještine. Najprije treba savladati teoriju, a potom je pretočiti u praksu, kao kod učenja kuhanja.

Moramo naučiti kako voljeti, vježbajući ove elemente o kojima smo govorili.

Krsna Katha - Druženje, što je to?

Časopis Krsna katha, travanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Srila Thakur Bhaktivinode

Što znači družiti se s nekim ili odbaciti nečije društvo? Mnogima ove stvari nisu jasne. Posebno je važno uočiti da, ako se druženjem smatra svako prilaženje materijalistu ili materijalnom objektu, onda nije moguće odbaciti takvo društvo. Dokle god imamo materijalno tijelo ne možemo nemoguće je izbjegavati blizinu materije. Kako bi se grhastha vaisnava mogao odreći članova svoje obitelji? Čak i osoba u odvojenom redu života ne može izbjeći društvo prevaranata. Bez obzira je li čovjek grhastha ili živi u odvojenom redu, prije ili kasnije će u životu naići na materijalista. Zato je pravo značenje odbacivanja društva materijalista objašnjeno u Sri Upadesamrti na sljedeći način:

dadati pratigrhnati guhyam akhyati prcchati
bhunkte bhojayate caiva sad-vidham priti-laskanam

Davanje i primanje darova, otkrivanje svojih misli u povjerenju i povjerljivo zapitkivanje te prihvaćanje i nuđenje prasade - šest je pokazatelja razmjene ljubavi među bhaktama.

O, sadhake! U životu će se čovjek naći u blizini dobrih i loših ljudi, bilo da je obiteljski čovjek ili živi u odvojenom redu života. Iako je takva blizina neizbježna, čovjek se ne smije upustiti u loše društvo. Davanje i primanje milostinje (darova), povjeravanje i povjerljivo zapitkivanje, prihvaćanje i nuđenje hrane - obavlja li se s ljubavlju naziva se sangom, druženjem. Gladnog se čovjeka hrani iz dužnosti, a ne iz ljubavi, a isto se tako i prihvaća milostinja od neke pobožne osobe - iz dužnosti. Čak i ako je riječ o materijalistima s kojima tako imamo posla, ta vrsta razmjene se ne smatra druženjem. No, ako se radi o čistim bhaktama, onda u svim takvim prilikama treba postupati iz ljubavi. Kada djelujemo iz ljubavi, to je druženje. Davanje milostinje čistim vaisnavama i prihvaćanje raznih stvari od njih postaje sat-sanga (povoljno druženje). Davanje milostinje (darova) materijalistima ili prihvaćanje iste od njih, ukoliko se čini s ljubavlju, postaje asat-sanga (nepovoljno druženje).

Kada ti priđe materijalist, što god da treba učiniti, treba biti napravljeno samo iz dužnosti. S materijalistima ne valja povjerljivo razgovarati. Čim je riječ o povjeravanju, domah je tu prisutna i nekakva ljubav, zato se to smatra druženjem. Pri susretu s prijateljem materijalistom, valja govoriti samo ono što je najnužnije i bolje je ne ukazivati mu pravu ljubav, od srca. No, ako je prijatelj pravi vaisnava, njegovo društvo treba prihvatiti razgovarajući s njim s ljubavlju. Takvo ponašanje prema rođacima i prijateljima neće stvoriti nikakvo neprijateljstvo. Običan razgovor nije druženje. Prema običnim se ljudima treba ophoditi kao što se obično ponašamo prema strancu kojeg susretnemo na tržnici dok nešto kupujemo. No, s Gospodinovim čistim bhaktama se valja ophoditi s ljubavlju.

Ako se netko nalazi u položaju da mora hraniti gladne, siromašne ljude i učitelje, treba to učiniti kao što domaćin iz dužnosti brine o svojim gostima - nema nikakve potrebe za iskazivanjem ljubavi. Brinite o njima, ali ne iz ljubavi. Čiste vaisnave treba nahraniti iz ljubavi, te s ljubavlju prihvatiti njihove ostatke, ako nam ih ponude.

Ophodi li se osoba u skladu s gore navedenim uputstvima dok daje ili prima milostinju, povjerljivo razgovara ili sluša stvari iznesene u povjerenju, dok hrani druge ili prihvaća hranu sa svojom suprugom, djecom, slugama, sluškinjama, strancima ili s bilo kime koga sretne, neće biti no govora o nesvetom druženju, svo će društvo biti dobro. Vaisnava u odvojenom redu života treba prihvatiti svu milostinju koju dobije kao madhukari, proseći po kućama iskrenim obiteljskih ljudi i imajući uvijek na umu gore spomenuti način ponašanja. Uvijek se mora sjećati razlike između grubog prosjačenja i madhukarija. Grhastha vaisnava treba prasadam žitarice i pića prihvatiti u kući drugog grhasthe, čistog karaktera. Uvijek se trebamo kloniti uzimanja prasade u kući abhakte ili osobe loša karaktera.

Nema potrebe dalje govoriti o ovome. Zbog svojih prošlih pobožnih djela, oni koji su razvili vjeru u predano služenje, milošću Krišne dobijaju malo inteligencije. Zahvaljujući njoj, lako mogu shvatiti srž uputa acarya. Zato je za njih poučiti potrebno tek par riječi. Oni drugi, koji nemaju povbožnih zasluga, nemaju vjere. Čak i ako dobiju tomove uputa, ništa neće razumijeti. Zato je Srila Rupa Gosvami u Sri Upadesamrti iznio samo kratke upute.

CITAT: Kada djelujemo iz ljubavi, to je druženje. Davanje milostinje čistim vaisnavama i prihvaćanje raznih stvari od njih postaje sat-sanga (povoljno druženje). Davanje milostinje (darova) materijalistima ili prihvaćanje iste od njih, ukoliko se čini s ljubavlju, postaje asat-sanga (nepovoljno druženje).

Krsna Katha - Djeca i roditelji

Časopis Krsna katha, travanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Piše:Labangalatika devi dasi

PREHRAMBENE NAVIKE
Kako dijete raste prehrambene navike se proširuju i jelovnik postaje raznovrsniji. Najvažnija poanta vezana za prehranu naše djece je uzor koji mu dajemo mi kao roditelji! Standarde koje si mi postavimo u vlastitom životu odraziti će se na djeci. Osoban stav i pozitivna stimulacija najbolji su začini u hrani. Razlikujemo tri osnovne odlike prirode a to su : neznanje, strast i vrlina.

Hrana sa odlikama neznanja je ona koja je pripremljena više od tri sata prije jela, bezukusna, trula i smrdljiva. Ta hrana ne pridonosi ni duhu ni tijelu. Um je mračan a osjećaji koji prevladavaju su ljutnja i zavist. Tu spada: meso, alkohol, duhan i prezrele namirnice.

Hrana sa odlikama strasti je gorka, ljuta, kisela, i slana. Ona uništava ravnotežu između uma i tijela. Tu spadaju: oštri začini, jako bilje, kava, riba, jaja, sol i čokolada.

Hrana koja je draga osobama u vrlini produžava život, pročišćava postojanje i daje snagu, zdravlje sreću i zadovoljstvo. Takva hrana također smiruje i čisti um te ga osposobljava da djeluje na vrhuncu njegovih mogućnosti. Namirnice koje posjeduju takva svojstva jesu: žitarice, prirodni voćni sokovi, mlijeko, maslac i sir, mahunarke, jezgrasti plodovi, proklijale sjemenke, med i biljni čajevi.

Kod pripreme ovih namirnica moramo voditi računa o tome da se izvorni okus i energija koju pojedina namirnica ima što manje mijenja dugim kuhanjem ili pretjeranim unosom začina. Idealno bi bilo kada bi u svom kuhanju pratili ritam promjena u prirodi i tako pripremali obroke ovisno o godišnjim dobima. Konzervirana hrana nije nikako dobra, a zaleđene namirnice također treba izbjegavati.

Biljna hrana bogata je celulozom koja ubrzava rad crijeva, čime se onemogućava truljenje i tako se smanjuje resorpcija toksina u tijelu. Tijekom dana treba osigurati unošenje dovoljnih količina bjelančevina, ugljikohidrata, masti, minerala, vitamina. Roditelji se moraju educirati i voditi računa o tome da jelovnik bude raznovrstan i bogat svim potrebnim elementima koji su potrebni za normalan razvoj djeteta. Neka istraživanja pokazuju da kod djece vegetarijanaca postoji pomanjkanje vitamina B12. Skupina B vitamina bitna je u ishrani jer njen nedostatak može dovesti do umora, loše koncentracije ili pamćenja, te nesanice. Ti vitamini u velikim količinama mogu se naći u slanutku, dalu, kikirikiju, zrnu soje te se njihovim korištenjem može spriječiti taj nedostatak. Životinjske bjelančevine u obliku mesa nisu nužne za ljudski rast i razvoj. Osim toga, ljudska fiziologija razlikuje se od fiziologije mesoždera i u mnogočemu je sličnija fiziologiji biljoždera. Svatko tko slijedi duhovni put usvaja vegetarijanski način prehrane jer je to preduvjet duhovnog napretka.

Hrana koja se priprema za Krišnino zadovoljstvo mora izgledati lijepo. Idealan obrok sadrži šest osnovnih okusa: slatki, kiseli, slani, ljuti, gorki i trpki.

Kombinacija začina u hrani može biti i lijek, a i energija koju mi unesemo kuhajući ostati će također u žitaricama i tako na neki način djelovati povoljno na nas. Jedući Krišnin prasadam naša će ljubav prema Bogu rasti jer će nam se srce postupno pročišćavati.

Kada imamo to znanje svakako ćemo se potruditi da djeci ponudimo najbolje, a to je hrana s odlikama vrline ponuđena Krišni! Na taj način će doći do ljubavne razmjene između Krišne i onoga tko časti prasadam jer će sam Krišna uživati u tome. Tako će nam prasadam pomoći da i dijete od najranijih dana bude u kontaktu s Krišnom i zahvaljujući Njegovoj milosti pročisti svoje postojanje.

• godina 2003.
  • travanj2003
  • svibanj2003
  • lipanj2003
  • srpanj2003
  • kolovoz2003
  • rujan2003
  • listopad2003
• pitanja i odgovori