Krsna Katha - Do Krišne uz pomoć bhakta

Časopis Krsna katha, svibanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

H.H.Sacinandana svami

TKO JE BHAKTA?

Spisi kažu da u ovom svijetu postoje tri vrste bhakta i preporučuje se da se sa svima ophodimo na različite načine, ali da ih sve i dalje smatramo bhaktama. Sjećam se, rečeno je da je bhakta onaj koji uzima utočište isključivo u Krišni. Bhaktu možete 'izmjeriti' prema tome koliko on uzima utočište u Krišni. Prema Caitanya Mahaprabhuu, uzeti utočište u Krišni znači uzeti utočište u Krišni u obliku Svetog Imena. Ne možete vidjeti bhaktu, ali ga možete čuti. Samo poslušajte kako lijepo mantra Hare Krišna, onda ćete znati koliko on uzima utočište u Krišni. Možete reći: "O, Sacinandana svami, ovo je veoma hrabra špekulacija. Možeš li, molim te, dokazati svoju poantu?"

Da, kada se Gospodin Caitanya sastao sa stanovnicima sela Kuliyagrama, oni su Ga pitali: "Moj Gospodine, Ti si rekao da bismo trebali uzeti utočište bhakta, ali tko je Gospodinov bhakta?" Ovo pitanje je bilo tako važno stanovnicima sela Kuliyagrama da su tri godine postavljali isto pitanje Caitanya Mahaprabhuu i svake godine im je dao različite odgovore. Odgovori su bili različiti zato što im je opisivao različite vrste bhakta. Prvo im je opisao bhaktu koji je na najnižem nivou, onda onoga na srednjem i onda na najvišm nivou. Rekao je: "Bhakta je onaj koji je jednom u životu rekao Hare Krišna bez uvreda. On je u potpunosti uzeo utočište kraj Krišninih lotosovih stopala." Jednom, samo jednom u životu. Bhaktivinod Thakur objašnjava da možda ne bismo trebali uzeti utočište takvog bhakte, ali bismo trebali biti ljubazni prema njemu i pozvati ga u goste. Druga vrsta bhakte je onaj koji uvijek mantra Hare Krišna mantru. Treća, najuzvišenija vrsta bhakte, je onaj koji vas, kad ga vidite, podsjeti i nadahne da i vi odmah mantrate.

Sjetite se, naše pitanje je tko je bhakta jer želimo prići bhaktama i doći bliže Krišni. Odgovor je bio: on ima ovu odliku Krišnaika-šaranam, predan je Gospodinu Krišni. Što to praktično znači prema Caitanya Mahaprabhuu je da je predan Svetom Imenu. On želi pjevati Sveto Ime, želi služiti Sveto Ime, želi uvijek biti sa Svetim Imenom. Kada sretnete takvog bhaktu, uzmite njegovo utočište, služite ga i doći ćete blizu Krišni.

Susretanje Krišne kroz Njegove bhakte je veoma važna tema u našim spisima. Želio bih vam ispričati priču iz Ramayane koja razjašnjava ovu poantu.

Bio jednom jedan brahmana koji je izgubio sina i želio je doznati zašto se to dogodilo. Onda se upitao: "Da li sam možda ikada pomislio da je Gospodinov oblik samo komad kamena? Ili sam možda nekada vidio vaišnavu na ulici, a da mu nisam odao poštovanje? Je li to razlog zašto sada ovoliko patim zato što sam izgubio sina?"

Jednom je maharaja Dasharatha otišao u noćni lov. Već se smrkavalo, vidljivost je bila slaba. I dok se polako približavao rijeci, čuo je zvuk za koji je mislio da je dolazio od divlje životinje – slona. Bez da je vidio svoj cilj, nanišanio je strijelu u pravcu iz kojeg je došao zvuk i opalio. U sljedećem trenutku sledila mu se krv u žilama. "Tko je ovo uradio?! Ja sam asket. Nikada nikome nisam ni poželio ništa loše! Tko me je ustrijelio?"
Otrčao je do rijeke gdje je vido pustinjaka kako se kupa u krvi koja je dolazila iz njegovog srca. Bio je prestravljen. I dok je svjetlost nestajala iz očiju pustinjaka, obratio se Maharaji Dasarathi: "Zašto si ovo uradio? Sada idi mojim slijepim roditeljima koji se nalaze gore uz put i koji su me poslali ovamo da im donesem vode i reci im novosti."
Uspevši se, na kraju puta je vidio starca sa ženom kako sjede poput ptica slomljenih krila, slijepih očiju. Starac je, sa puno tjeskobe u glasu, rekao: "Sine? Zašto toliko kasniš? Čekali smo te, jako smo žedni."
Dasharatha je rekao: "Ja nisam vaš sin, ja sam ubojica vašeg sina za kojeg sam pogrešno mislio da je divlja životinja."
U tom je trenutku iz usta starog brahmane koji se gušio u suzama, izašao ovaj stih: "Koju sam to uvredu napravio da je moj jedini sin, moj plemeniti sin, ubijen na tako brutalan način dok je donosio vodu za nas?!" i počeo je spekulirati: "Da možda nisam nekad vidio vaišnavu na ulici, a da mu nisam odao odgovarajuće poštovanje?"

Sjećam se se iz vlastitog života, kada su me privukli bhakte u Hamburškom hramu, to je bilo nešto mistično. Bhakte su bili krajnje siromašni, a ja sam došao iz vrlo bogate obitelji. Bili su tako siromašni da nisu mogli kupiti hranu za sebe. Kako su jeli? Jednom tjedno su odlazili na zelenu tržnicu i molili trgovce da im daju povrće koje nisu mogli prodati i koje ne bi izdržalo još tjedan dana. Došao sam u kontakt s njima. "Ovo su pravi monasi, ali ja nikada ne bih mogao živjeti tako. Dolazim iz drugačijeg društvenog sloja. Mogu im dati donaciju." Ali ono što me je uvjerilo je bilo to što su se svakog dana okupljali i zajedno s velikom radošću čitali iz knjige "Priče o najdivnijem". Prvo sam mislio da su to samo lijepe priče, ali onda je Krišna postao tako stvaran u njihovom društvu da sam se radovao sljedećem jutru kada ću moći otići na čitanje iz te knjige.

Onda su rekli da navečer imaju specijalitet: čitali su najnovija pisma Srila Prabhupade. Sva pisma koja je Srila Prabhupad pisao u to vrijeme bi brzo iskopirali i poslali. Bilo je to kao trgovina pismima, Hamburški hram bi ih poslao Pariškom a oni bi poslali dalje, tako da smo svaki tjedan imali hrpu pisama. Samo to što sam slušao bhakte dok su pričali o Prabhupadovim pismima i uputama i to što su ih čitali, "Vau, da, ovo ćemo uraditi i to će nam puno pomoći!", sjećam se koliko me je to dirnulo.

I onda je došla sljedeća zima. To je značilo – nema grijanja. Ali ja sam odlučio preseliti se kod bhakta. Oni od vas koji me znaju da apsolutno trebam grijanje da bih opstao, ali ja sam se uselio u hladni hram zato što mi se svidjela toplota svjesnosti Krišne koja je postojala među bhaktama. I sjećam se kada me je otac posjetio prvi put i kada me je vidio u tako siromašnom okruženju, sa suzama u očima me je upitao: “Šta ti nalaziš ovdje?” Bila je zima i bio sam prekriven brdom deka. U to vrijeme sam prevodio Bhagavad-gitu s engleskog na njemački. Rekao sam: “Oče, ovdje sam našao drugačiju toplinu. Ostani i naučit ćeš o njoj. Našao sam toplinu druženja u svjesnosti Krišne. To je tako dobro! Ne mogu se više zamisliti u sobi koja ima centralno grijanje, a u kojoj nema svjesnosti Krišne.”

Sacinandana Swami kirtan in Japa Retreat 2007

• godina 2003.
  • travanj2003
  • svibanj2003
  • lipanj2003
  • srpanj2003
  • kolovoz2003
  • rujan2003
  • listopad2003
• pitanja i odgovori