Koristite tražilicu za pretraživanje pojmova unutar stranice i Bhagavad-gite kakva jest online.

Krsna Katha - Prijateljstvo

piše: Sundari devi dasi

Časopis Krsna katha, kolovoz 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Prije par dana nazvala me jedna moja prijateljica želeći malo čuti o mojoj situaciji, malo me utješiti i ohrabriti da izdržim testove u kojima se trenutno nalazim. Već nakon par rečenica vidjela sam da je vidno uznemirena nedavno odigranim događajem. Došlo je do sukoba između nje i jedne njene prijateljice, bolje rečeno, poznanice. Kroz razgovor smo razmijenile slična iskustva i došle do zaključka kako mi svi griješimo proglašavajući sve bhakte našim povjerljivim prijateljima i kako sa svima pokušavamo imati iste odnose povjerenja i ljubavi, što je u biti vid impersonalizma.

Kako sam baš tih dana čitala u Krsna-kathi članak od H.H. Sacinandana svamija "Do Krišne uz pomoć bhakta" i na sličnu temu članke iz seminara H.G. Kurma-rupe prabhua, "Ljubav ili požuda" i "Druženje - što je to" Srila Bhaktivinoda Thakura, pomislila sam da bih to mogla povezati s ovim konkretnim iskustvima.

Kad tek upoznamo nekog bhaktu, najprije se javlja osjećaj oduševljenja tom osobom, isto kao kod upoznavanja obične karmi osobe. Materijalni svijet je tako napravljen da uvijek sve na površini izgleda lijepo i privlačno, a kad se malo zagrebe ispod površine ili kad se malo pogleda detaljnije, onda naiđemo na odbojne stvari. S jednom stvari se treba odmah pomiriti: većina nas ovdje u materijalnom svijetu ima zadaću pročišćavanja i odrađivanja karme te je teško očekivati neke svete osobe u velikim brojevima, jer su tu većinom zbog svojih nedostataka i zavisti prema Krišni. Stoga, čemu se čuditi i upirati prstom u druge kad smo i sami prljavi i grješni? Mali je broj onih bhakta koji vas odmah, čim ih vidite, podsjete na Krišnu i nadahnu da čisto predano služite. Takvo društvo ne treba ni pod koju cijenu izgubiti. Njihova pojava u ovom svijetu upravo i ima zadaću da nas inspirira i vrati kući Bogu. Dakle, mi se trebamo družiti sa svim bhaktama, jer je to druženje povoljno i, za razliku od nepovoljnog druženja s karmijima - materijalističkim osobama - to nas druženje uzdiže i pruža priliku da se približimo Krišni.

Kao što ste već čuli u članku od Srila Bhaktivinoda Thakura, druženje s bhaktama podrazumijeva, prema stihu iz Sri Upadesamrite, tri vida razmjene. Ponovit ću:
1. davanje i primanje darova
2. otkrivanje svojih misli u povjerenju i povjerljivo zapitkivanje
3. prihvaćanje i nuđenje prasade

TEŽAK RAD
Kurma-rupa prabhu kaže: ljubav je trening, teški rad, nešto što treba naučiti poput svake druge vještine.U zajedničkom nazivniku svega ovoga stoji - služenje. Tako opet dolazimo na našu glavnu dharmu koju jiva - duhovna duša ima spram Krišne. Na koncu, te tri vrste razmjene osoba na vrlo naprednom nivou ima s Krišnom, Svevišnjom Božanskom Osobom. Ali do Njega se ne može neposredno i odmah. A i što bi mi i kako to obavljali kad nemamo pojma o tim djelatnostima. Jedva smo naučili da Krišna ne voli meso, ribu i jaja, da voli kad služimo i zadovoljavamo svu Njegovu djecu, ne praveći nacionalne, rasne, spolne i druge razlike. Tako smo se uključili u ovaj pokret gdje se uzgaja taj duh. Ali, gdje smo još od toga da naučimo kako pravilno i s ljubavlju razmjenjivati odnos s Krišnom?

Krišna osobno i Njegovi predstavnici, kroz cijeli parampara sustav i Srila Prabhupadu, i naše gurue dali su nam praktično rješenje. Treba prvo služiti one koji su nam najbliže, s kojima već imamo nekakve odnose. Pa onda, tko nam je prvi - suprug, djeca, rođaci, bhakte, poznanici, životinje... Na njima ćemo se naučiti služiti. Kao što Kurma-rupa prabhu kaže: ljubav je trening, teški rad, nešto što treba naučiti poput svake druge vještine. Mi mislimo da će se sve to samo po sebi pojaviti. Vidimo da se netko trudi oko nas, služi nas, daje i osjećamo se lijepo u društvu prijatelja – ali ako ne osjetimo potrebu da i sami uzvratimo, da služimo, dajemo neku žrtvu, to će prestati. Glavna bit cijelog procesa služenja i ljubavi je uzajamna razmjena. Vidimo da u ova tri procesa druženja uvijek imamo uzajamne djelatnosti. Dakle, primanje poklona i davanje poklona...

NAJPRIJE DAVANJE
Davanje mora biti na prvom mjestu. Osoba će davati, davati, služiti, žrtvovati svoje ugodnosti i interese, ali nakon nekog vremena, ukoliko nema adekvatnog odgovora i ukoliko vidi da onaj drugi ne čini bar djelomično isto, ne uzvraća i uvijek gleda što je povoljnije za ugađanje njegovim osjetilima, razmjena će stati. Odnos će zahladiti i ostat će, ili bi barem trebao ostati, na razini dužnog poštovanja.

Kurma-rupa prabhu kaže da još uvijek možemo pokušati pomoći toj osobi, ali možda nismo raspoloženi da u taj odnos ulažemo toliko puno energije kao i prije negativnog iskustva. On kaže da je to u redu.

Isto je odgovorio i naš guru-maharaja, H.H. Bhakti Vikasa svami kad smo ga pitali što da radimo kad vidimo da se oko nekih bhakta jako trudimo, ulažemo u odnose puno energije, a to uvijek rezultira frustracijom Što konkretno učiniti kad pokušavaš i svako malo bivaš povrijeđen? Naravno uz pretpostavku da većina nas nije (čast izuzecima) na nivou da dajemo, bez očekivanja ikakvog priznanja natrag. Kad jednog dana budemo na razini takve ljubavi prema Krišni i drugim živim bićima da ćemo ih služiti bilo da nas zagrle iz ljubavi ili zgaze naše srce ostavljajući nas, onda će takvom pitanje biti bespredmetno. Sada se čini vrlo korisnim i praktičnim.

Maharaj je je u odgovoru krenuo s blagim uvodom, rekavši kako većina današnjih ljudi (pa tako i bhakta) nema osnovne kulture, odnosno civilizacijske manire, primjerice kulturu ophođenja prema starijim ljudima, etiketu ponašanja među različitim spolovima, kulturu ugošćavanja bilo prijatelja, bilo prolaznika... Dakle, mi smo nogama u blatu i time što neko vrijeme prakticiramo proces svjesnosti Krišne mislimo da se podrazumijeva da smo kulturna i civilizacijska bića, čak se osjećamo kvalificiranim da pričamo o vrlo uzvišenim temama i razmjenama Radhe i Krišne, a ne znamo neke osnovne manire ponašanja. Kako kaže maharaj: "Nogama u blatu zapitkujemo o položaju polubogova, razmjenama Radhe i Krišne...“

Dakle, od toga nema koristi na duge staze, treba najprije odraditi stepenicu na kojoj stojimo. Možemo mi preskakati, no to neće biti dugog vijeka. Popet ćemo se na stepenicu kojoj nismo dorasli, tamo zavaravati i druge i sebe neko vrijeme, a onda neminovno, uz veliki prasak, pasti nazad još niže od ovog realnog položaja. Samospoznaja je spoznaja vlastitog položaja u odnosu na Krišnu i druga živa bića. Ako si ipak pripišemo nešto što nam objektivno ne pripada, uvijek je to povezano s lažnim ja i lažnim položajem gdje neminovno radimo razne uvrede i to konačno rezultira padom, suptilnim pa grubim.

ODNOS POŠTOVANJA UZ DISTANCU
Intimno se možemo družiti sa sebi sličnim osobama koje dijele naše stavove, ozbiljne u svjesnosti Krišne, imaju slične preokupacije, trenutne probleme... A sa svima ostalima, kulturno i uz dužno poštovanje...Sad sam napravila mali prekid u maharajevom odgovoru, ali nakon što je spomenuo ono o nogama u blatu i pogledu u nebo i uzvišene teme, rekao je da, uvažavajući sve te činjenice česte nekulture bhakta i naše uvjetovanosti, ipak očekujemo neko uzvraćanje u odnosima. S osobama s kojima imamo nesuglasice i uznemirenja trebamo zadržati odnos poštovanja, uvažavanja što ta osoba mantra, služi Krišnu na svoj način, ali zadržati razumnu distancu.

Tako smo ja i moja prijateljica došle do sličnog završetka razgovora. Čemu da se ja sad mjesecima iščuđavam zašto mene u ovoj specifičnoj situaciji neki ljudi koje sam puno služila nisu ni jednom nazvali, makar telefonom i dali par riječi ohrabrenja, kad su me s druge strane ljudi za koje sam mislila da su samo obični poznanici zasuli s toliko pažnje i podrške. Čemu trošiti energiju na ove, a ne usmjeriti je na one koji su pokazali da doista znaju neke ljudske potrebe i pravila kulturnog ponašanja. Pravi prijatelji pokazuju se u nevolji. Te stare izreke nikad ne gube na vrijednosti i zato ih se treba prisjećati.

Dakle, na koncu vidimo da druženje s bhaktama ima dosta sličnosti s našim prijašnjim druženjima s materijalističkim osobama. Također treba imati krug poznanika i krug uskih povjerljivih prijatelja. Ne možemo, samo zato što su bhakte, sve njih smatrati svojim prisnim prijateljima. Tako familijariziranje odnosa bez dužnog poštovanja uvijek urodi nevoljama i frustracijom. Treba se naučiti duhovno družiti s bhaktama. Baza će biti zajednički programi, razgovori o Krišni, razmjena prasadama, međusobno pomaganje..., ali da li nužno moramo svakome govoriti o nekim povjerljivim mislima, spoznajama, našim nedostacima - to nepoštena osoba, koliko god nosila dhoti i sari i tilak, onda iskoristi i povrijedi nas.

Intimno se možemo družiti sa sebi sličnim osobama koje dijele naše stavove, ozbiljne u svjesnosti Krišne, imaju slične preokupacije, trenutne probleme... A sa svima ostalima, kulturno i uz dužno poštovanje sudjelovati u ovom pokretu širenja svjesnosti Krišne.

Pravi prijatelj će ti također, na način pun ljubavi, ukazati na nedostatke i ti to nećeš doživjeti kao napad na tvoju osobnost, već kao iskaz ljubavi i brige. To redovito rade naši duhovni učitelji i njima možemo zahvaliti što smo bar malo popravili neke svoje pogrešne koncepcije i stavove. No, prijateljstvo je teška vještina, nešto što se vježba i uči godinama, ali onaj tko nauči biti prijatelj drugih živih bića ima sve predispozicije da postane jednoga dana i Krišnin prijatelj.

• godina 2003.
  • travanj2003
  • svibanj2003
  • lipanj2003
  • srpanj2003
  • kolovoz2003
  • rujan2003
  • listopad2003
• pitanja i odgovori