Krsna Katha - Zamke za nevjernike

Piše: Vrsabha das

Časopis Krsna katha, kolovoz 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Ništa nije teže nego razviti čistu ljubav prema Božanskom Paru i vratiti se u duhovni svijet, u okrilje Njihovih vječnih zabava. Put do toga cilja je dug i na njemu postoje mnoge prepreke i zamke. Neke smo si postavili mi sami, a neke sam Gospodin - kako bi vidio koliko smo zaista iskreni i koliko žudimo da Mu se u potpunosti predamo. U početku su prepreke vrlo grube i imaju oblik vezanosti za grješne aktivnosti, materijalne objekte i ispunjenje sebičnih svjetovnih želja. I kada nakon mnogo godina muke i napora konačno uspijemo manje-više uspješno preći takvu vrstu prepreka - na nas se spuste aždaje u obliku ponosa, želje da budemo cijenjeni i obožavani, želje za brojem sljedbenika itd. Čak i kada se mnogima dogodi da prijeđu i tu vrstu prepreka, pa pomisle da je Krišna već tako blizu, skoro iza ugla - na njih se sruči čitavo brdo sumnji u svete spise i ačarye.

I baš kao što je dovoljna samo jedna rupa da se potopi brod, isto tako je dovoljna čak i jedna sumnja da se potope svi naši izgledi za skori povratak u duhovni svijet. U ponekim slučajevima te tri vrste prepreka se manifestiraju jedna za drugom, a u mnogo češćim slučajevima, sve istovremeno. Kao temu ovog članka izabrao sam treću vrstu prepreka: zamke u obliku sumnji u šastre, ačarye i vjerodostojnost procesa. Mnogi naši bivši braće i sestre po bogu su pali na taj trik maye (u krajnjoj liniji, Krišne), pa su svoje novo utočište pronašli u raznoraznim guruima koji imaju "čarobnu moć da nam daju ono što nam Šrila Prabhupada nije dao". Spoznali su da "čak" i nakon 10,15, 20... godina predanog služenja (kakvog?), još im uvijek na oči ne naviru suze Božanske ljubavi, još im se uvijek ne ježi koža pri spomenu svetih imena i još im je uvijek srce puno kojekakvih materijalnih želja.

Ovlaštenja ačarye

Čudno; ali eto, mnogi su pomislili da Šrila Prabhupada nije imao pravo, ni ovlaštenje podešavati vječna uputstva šastra, prema našim ograničenim psiho-fizičkim sposobnostima. (Smanjenje propisamog broja krugova, davanje brahmanske inicijacije ženama, dopuštanje ženama da žive u ašramima, pojednostavljenje procesa instalacije Božanstava...). Je li guruu dozvoljeno da učini takvo nešto? I tko je uopće guru, osoba ili načelo? Guru je načelo
utjelovljeno u osobi. Načelo je superiornije od osobe jer je nepogrešivo budući da dolazi od Samog Krišne. Osoba je pogrešiva ukoliko se ne drži propisanih duhovnih načela, tj. odstupanje od tih načela diskvalificira osobu kao gurua. Sve dok se osoba vjerno drži Krišninih načela, nema razlike između načela i osobe. Upravo iz tog razloga se gurua (ačaryu) treba obožavati kao samoga Krišnu. Evo Krišnine potvrde o toj izjavi (Krišna Uddhavi, S.B. 4. 20. 13.) acaryam mam vijaniyan navamanyeta karhicit... "Treba znati da se ačarya ne razlikuje od mene samog i nikada ga se ne smije omalovažavati ni na koji način..." Postoje razne kategorije gurua (ačarye, šaktyavešavatari) koji su opunomoćeni od samog Krišne da mijenjaju neka od duhovnih načela zapisanih u šastrama.

Neki čudni vaišnave

Evo što mogu reći o tome. Jednom prilikom je Srila Šrivasa Thakura izjavio: "čak i kada bi se Nityananda prabhu svakodnevno opijao po krčmama, ja bih vječito ostao sljedbenik Njegovih lotosovih stopala". Gospodin Krišna često puta koristi neprimjereno ponašanje visokonaprednih vaišnava i acarya - kao zamku za one koji nemaju čvrstu vjeru u ačarye i proces. Ovakvih primjera iz vaišnavske povijesti ima dovoljno. Da spomenem samo neke. Vamšidas babaji je pušio duhan. Srila Gaurakišor das babaji je jedno vrijeme živio tik uz jedan javni toalet (u Indiji, pri temperaturama oko 40◦C. Možete zamisliti kako je to zaudaralo?) Neki zapisi tvrde da je jedno vrijeme čak jeo iz ljudske lubanje. Yudišthira Maharaj je bio toliko strastveni kockar da je čak prokockao i svoju ženu zajedno sa braćom (da ne spominjem ostalo). Brihaspati (duhovni učitelj polubogova) je prisilio na spolni odnos ženu svoga brata (dok je bila trudna)... Jesu li ti vaišnave djelovali po svom vlastitom nahođenju?...Ili su jednostavno djelovali po impulsu Paramatme (Krišne), koji je kao u slučaju podizanja brda Govardhana, inspirirao Indru da djeluje onako kako je djelovao - sa ciljem da poduči svakoga kako je budalasto obožavati polubogove. Eto, iz upravo navedenih primjera možemo vidjeti kako Krišna postavlja klopke za sumnjičave nevjernike. Iz istog je razloga napravio aranžman da se Njegovi najpovjerljiviji pratioci pojave u najnižim obiteljima. Vidura se pojavio kao šudra, isto tako Narottama das Thakur, Šyamananda pandita, namačarya Šrila Haridas Thakur pojavio se u mlecca muslimanskoj obitelji itd. Čemu sve to? I opet: zamke. Šri Krišna zaista želi dobro "prosijati" sve one koji mu žele prići. Nevjernici, sumnjičavi, zavidni, vređaoci i budale prođu kroz sito – pa na kraju ostanu samo oni s čvrstom vjerom i puno ljubavi prema Njemu i Njegovim bhaktama.

Proturječja

Evo još jedne od Krišninih zamki - proturječne izjave vjerodostojnih ačarya i "bombastične" izjave u Vedama. Navesti ću nekoliko primjera. 1) Šrila Điva Goswami piše u Sandarbhama da uvjetovane duše nisu nikada bile u duhovnom svijetu, niti ikada pale iz njega. Šrila Prabhupada i neki drugi ačarye tvrde drugačije. 2) U Šrimad-Bhagavatamu Šrila Šukadeva Goswami daje prilično slikovit opis paklenih planeta (a Šrila Prabhupada još slikovitije komentare). Dok je s druge strane Šrila Bhaktivinoda Thakura izjavio da paklene planete ne postoje i da je to samo trik koji ima za cilj prestrašiti uvjetovane duše i "insprirati" ih da se prihvate predanog služenja. 3) Neki ačarye smatraju da su sinovi Pandava koje je tijekom noći kukavički pobio Ašvathama - bili tek djeca (na što ukazuje sanskritska riječ "bala"), dok drugi pak ačarye tvrde da su oni bili mladi ratnici koji su se borili na strani svojih očeva.

Tko je sad u ovim primjerima u pravu, a tko u krivu? Očigledno da neke od ovih izjava automatski isključuju druge, pa je gotovo nemoguće primijeniti načelo acintya-bedabedha-tattva (istovremeno isto i različito) koje je ključ za razumijevanje cjelokupne vedske i vaišnavske filozofije. Jednom prilikom u Belfastu, razgovarao sam sa HG Ravindra-svarupa prabhuom. Tada mi je rekao da, iako je uvreda smatrati vedske izjave preuveličanima, ipak postoje neki elementi preuveličavanja kako bi se stavio naglasak na neke poante. Tako npr. u Bhagavatamu piše da je Bhima bio jak kao 10.000 slonova. Da li je zaista? (Na bojnom polju Kurukšetre jedva je izvukao živu glavu kada se na njega namjerio jedan slon). Ja osobno još i mogu provariti ovaj primjer sa Bhimom, ali sljedeći - malo teže. Negdje u Bhagavatamu opisuju se načini kako se može u ovom tijelu stići u vanzemaljski prostor. Jedan od tih načina naziva se "kapota-vayu" (kapota znači golub, a vayu - zrak). Šrila Prabhupada uopće ne komplicira u komentaru, pa piše: "Jednostavno istrenirate goluba. Sjednete na njega i on vas odvede u vanzemaljski prostor". He, he. Interesantno, zar ne? Koliko ja u to vjerujem - to je priča za sebe. Ali jedna stvar je sigurna. To me uopće ne uznemirava jer želim to shvatiti kao zamku za nevjernike. (Uostalom, tko zna...ako se golub stvarno dobro istrenira...?)

• godina 2003.
  • travanj2003
  • svibanj2003
  • lipanj2003
  • srpanj2003
  • kolovoz2003
  • rujan2003
  • listopad2003
• pitanja i odgovori