Riječ sadhua - Njegova Svetost Sacinandana svami

Časopis Krsna katha, rujan 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

govor održan na Ribnjaku prilikom listopadske proslave 20. obljetnice djelovanja ISKCON-a u Hrvatskoj

SVI STE VI ISKCON

Prvi sam put u Hrvatsku došao posredstvom svog svjetovnog oca. Nakon raznih zločina koje su nacisti počinili na području Jugoslavije pa tako i Hrvatske, moj je otac osjećao veliku žalost, svjestan da je bio samo jedan nesvjesni instrument u stroju okrutne Europe. Došao je u Dubrovnik okonačati život jer je osjećao krivnju zbog onoga u čemu je sudjelovao. No, kad je vidio prekrasni Jadran, odlučio je postati dobar čovjek i zasnovati obitelj. Upravo je ta njegova odluka dovela do mog rođenja.

Drugi razlog mog dolaska u Hrvatsku bio je moj duhovni otac, Njegova Božanska Milost Srila Prabhupada. Bio sam te godine u Sridham Mayapuru proslavljajući s bhaktama festival, kad li me je Navadvip prabhu pozvao da dođem u Hrvatsku. Uvijek sam smatrao da sam Srila Prabhupadinom milošću došao u Mayapur i potom, njegovom milošću u Hrvatsku.

Kad sam prvi put dolazio u Hrvatsku, bhakte su mi rekli da moram odjenuti građansku odjeću, a na glavi sam imao veliku periku. Kad se na graničnom prijelazu pojavio carinik, bilo me je jako strah pokazati mu putovnicu jer sam drhtao pri pomisli što bi se moglo dogoditi. Odjednom je on počeo vikati, a ja sam pomislio da je mojem zemaljskom životu došao kraj. Uskočio je u jedan od kupea u vlaku, izvukao pištolj i zaputio se do jadnog Jugoslavena kraj mene koji je prokrijumčario kazetar. Bilo mi je žao jadnika koji je nalikovao prostodušnom seljaku i pomislio sam kakvo je to ugnjetavanje. Tada sam shvatio koliko je ugnjetavački tadašnji režim bio i kako je bilo mudro što sam na tako skrovit način ušao u zemlju.

Kada sam po prvi put susreo bhakte u Tesličkoj ulici, pomislio sam, «O, kakvo je ovo veliko olakšanje.» To su sve bili ljudi vrlo topla srca i dobrodošla promjena nakon Njemačke. Naročito me je zadivilo koliko je ljudi moglo stati u jedan mali sobičak. Taj mi podatak do tada još nije bio poznat. U to smo vrijeme održavali predivne kirtane. Od tada sam se puno puta vraćao u Hrvatsku i uvijek mi se sviđala otvorenost ljudi. Također sam zamijetio kako su bhakte ovdje poletni. No, budući su ta hrvatska srca tako otvorena, morate biti jako oprezni čemu dopuštate da u njih uđe. U svom životu svjesnosti Krišne zasigurno želite biti iznad guna materijalne prirode. Prava svjesnost Krišne je iznad guna strasti i neznanja. Živimo li u Zapadnim zemljama, te će nam gune neprestano prodirati u srce, čak i ako mi to ne želimo. Cijelo je ozračje toliko prožeto požudom, pohlepom, zavišću i srdžbom da je bhakti jako teško ostati na transcedentalnoj razini. To je gotovo kao da promatrate vlak koji prolazi. Možda se ne nalazite u njemu, no cijela zemlja od njega podrhtava. Slično tome, možda vi i ne sudjelujete u materijalsitičkom društvu, no možete osjetiti kako vam njegov utjecaj dopire do srca. Za bhaktu je strašno važno da ostane iznad oblaka materijalnog postojanja, iznad strasti i neznanja.

U jednom intervjuu Srila Prabhupada je svjesnost Krišne opisao kao ono iznad oblaka. Jako je bitno da bhakta ostane na transcedentalnoj razini, a to je moguće jedino ako vrlo strogo slijedimo sadhanu. Sadhana je poput sunca koje pomaže da voda svjetovnosti ishlapi iz našeg života. Čovjek bez sadhane past će pod utjecaj strasti i neznanja i bit će joj vrlo teško ostati u svjesnosti Krišne.

UMJETNIK NA TRAPEZU

Budući su Zagrepčani ljubitelji književnosti, ispričat ću vam jednu priču od Franza Kafke iz koje doznajemo koliko je važno biti nad oblacima. Autor opisuje jednog artista na trapezu, najboljeg na svijetu, kojeg su dolazili gledati državnici i vrlo ugledne osobe. Kako je stario, izgledao je sve mlađe, sve dok jednog dana nije dobio prelijepo djetetovo lice. No, jedna stvar u vezi s njim je bila čudna – nikako mu se nije sviđalo biti na tlu. Uskoro je i sam živio na platformi na kojoj se nalazio trapez. Tamo je jeo i spavao, čak se i prao. Ljudi su ga pitali, «Zašto ne siđeš i živiš poput obične osobe?» A on je rekao, «Tako strašno patim kad dotaknem tlo. Želim biti visoko na nebu.» Kad bi taj artist na trapezu morao otići izvesti svoju točku negdje drugdje, po njega bi došao poseban trkaći auto u koji bi hitro ušao ravno s trapeza i brzo se odvezao do željena mjesta. Tu bi se brzo uspeo na platformu s trapezom. Jednom nije mogao ići trkaćim autom, već je morao putovati vlakom, no vozio se u mreži za prtljagu! Suze su mu tekle niz lice,» Dovedite me do trapeza!» Došao je upravitelj cirkusa i pitao ga u čemu je problem, a artist mu je rekao, «Imam samo jednu želju – ne želim dotaknuti tlo!»

Ali nije znao kako. Franz Kafka nije poznavao proces svjesnosti Krišne koji osobi pomaže da ostane iznad tla čak i dok prakticira taj proces u ovom svijetu. Na Zapadu ljudi samo znaju da nešto u društvu ne valja, ali ne poznaju jednostavni proces svjesnosti Krišne koji nam omogućuje da se povežemo s Bogom dok proživljavamo svoj život. Krišna nas želi i sve moguće uređuje tako da dođemo do Njega. On želi da mi dođemo do duhovne razine. On nas sve voli.

U Brhad Bhagavatamrti čitamo kako se Krišna jako uzbudi od sreće kada Gop Kumar konačno dođe do Njega. Krišna ga pita, «Gdje si bio? Stalno sam gledao niz put nadajući se da ćeš se vratiti. Gledao sam ovamo i onamo, ali tebe nije bilo. U nadi da ćeš doći, plesao sam kao budala. Hoće li doći danas ili neki drugi dan? Ali kako nisi nikako dolazio, morao sam nešto srediti da ipak dođeš. Nisam htio prekršiti vlastite zakone. Bog se ne upliće u slobodu pojedinaca. Tako da sam to uredio na drugi način. Sredio sam da se rodiš uz Govardhan i pojavio se kao tvoj duhovni učitelj Jayanta.»

JA osobno držim da je Krišna posebno organizirao stvari za svakog od vas. Stavio vas je u situaciju u kojoj možete naučiti nešto o svjesnosti Krišne. Sada se, molim vas, toga ozbiljno prihvatite. Ne morate biti poput artista na trapezu.

GDJE SU SVI TI BHAKTE?

Danas proslavljavamo 20 godina ISKCON-a u Hrvatskoj. Gdje su svi ti bhakte??? Koji su došli na početku, na sredini, prije 10 godina, 5 godina, godinu dana? Gdje cu svi ti cvjetoliki bhakte. Može se čuti igla kako pada. Zašto nisu svi ovdje? Neki kažu da ih je razočarala institucija. Neki kažu da su jednostavno došli, otkrili nešto i otišli dalje u potrazi za nečim novim. Postoji puno objašnjenja zbog čega svi ti bhakte nisu ovdje. Osobno bih htio govoriti o jednoj temi.

Osjećam da ISKCON u Hrvatskoj, kao i ISKCON u međunarodnim razmjerima mora naučiti kako se brinuti za vaisnave i kako ih poštivati. Ako Krišna u duhovnom svijetu tako žarko očekuje svaku osobu, onda bismo i mi trebali jedni druge podupirati u duhovnom životu.

Osjećam da lijepo druženje s bhaktama vrlo lako može pružiti nadahnuće svakome bhakti. Da bi došlo do finog druženja, vi ste ti koji morate pružiti društvo. Dok propovijedam o ovome, zapravo želim reći da Sacinandana svami mora naučiti kako biti brižan vaisnava. Zapravo ne mogu utjecati na Stavavali da ona bude dobra vaisnavi, ali nad svojim životom imam utjecaj. Doista bih vas htio zamoliti da svi o ovome razmislite na vrlo osobnoj razini. Kako ja osobno mogu postati bhakta koji pruža nadahnuće i koji podupire druge? Nije moguće imati fino društvo bhakta, govoreći unaokolo, «Deva-deva, budi fin vaisnava! Tadgata budi dobra vaisnavi!» Kakav ja utjecaj imam na druge? Ljudsko biće uvijek očekuje da drugi budu dobri. No, okrutni svijet ne čini mu tu uslugu.

UMJETNIK S AUTOPUTA

U Njemačkoj postoji jedan umjetnik s autoputa koji na svakom mostu ispisuje istu poruku. Možete je pročitati na svim nadvožnjacima dok se vozite autoputom. Naročito je aktivan oko Frankfurta. Svako jutro se zbiva ista stvar. Ljudi se zaglave u zastoju na putu na posao i proklinju jedni druge zbog toga. A poruka ispisana sprejem kaže, «Vi ne patite zbog zastoja. Istina je da STE VI taj zastoj.»

Nije da vi patite zbog ISKCON-a VI STE ISKCON. ISKCON je institucija koja se sastoji od pojedinaca. Dužnost je svakoga od nas da od nje učinimo ono što bi ona trebala biti.

Nikad nam neće poći za rukom promijeniti sve ljude u instituciji. Sretno vam bilo ako to pokušavate napraviti. Pa to ne funkiconira čak ni s učenicima!! Ali ono što možete promijeniti je vaše srce. Tako možete učiniti ISKCON onim što bi i trebao biti – društvom sretnih vaisnava koji jedni drugima pružaju podršku.

Zamislite kad nitko od vas ne bi protestirao protiv ove poruke, već bi je jednostavno prihvatio. Zamislite tu veliku radost koja bi se u trenu proširila ovom prostorijom! Kad bi svatko od nas pomislio, «O ja samo želim služiti vaisnave. Iako mi to izgleda teško zato jer možda neke vaisnave ne volim, ipak ću to činiti zbog Krišne. On voli sve vaisnave.» U tom bi se času cijelim ISKCON-om proširilo predivno ozračje. Iskreno vas molim da ozbiljno porazmislite o ovome konceptu i da u svom životu poradite na njemu. Tada smatram da će naše društvo ISKCON postati izvor nadahnuća i života za sve nas. I tada će se svi bhakte koji su bili s nama prije 10 godina, 20 godina ili pet godina, ponovo pridružiti poput pčela koje namirišu med.

Osobno se smatram vrlo sretnim što me tako često pozivate u Hrvatsku. Ovdje mi se jako sviđa. Kad prijeđem granični prijelaz pomladim se za 15 godina. Za mene je ovo uvijek bila zemlja naklonosti, privrženosti. Znam da mnoga moja braća po Bogu tako misle o Hrvastkoj. Ako ponekad oštrije propovijedam, molim vas, nemojte se naljutiti na mene, to mi je dužnost, zbog toga dobivam prasadam. Ali želio bih vas zamoliti da porazmislite o mojoj posljednoj poanti.

• godina 2003.
  • travanj2003
  • svibanj2003
  • lipanj2003
  • srpanj2003
  • kolovoz2003
  • rujan2003
  • listopad2003
• pitanja i odgovori