Šripada Šankaracarya

Časopis Krsna katha, lipanj 2003., urednica Vinata devi dasi
Ako ga želite dobivati na kućnu adresu, svoj broj možete naručiti pozivom ili SMS-om na telefon 0989235621 ili mailom na .

Šankarino rođenje

Vidyadhiraja je živio u malom selu Kaladi u Kerali u Južnoj Indiji. Njegov jedini sin, Šivaguru, bio je sklon asketizmu i duhovnosti. Kasnije se oženio djevojkom Šivatarakom (također poznatom kao Aryamba) iz obližnjeg sela. Uprkos čestitom životu koji su vodili, dugo vremena nisu bili blagoslovljeni dobijanjem djeteta. Nakon mnogih upućenih molitvi, priča se da im se sam Gospodin Šiva pojavio u snu i dao im blagoslov da će se on osobno pojaviti kao njihov sin. Ubrzo nakon toga par je dobio predivnog sina kojeg su nazvali Šankara. Prema povjesničarima, Šankara se rodio 805. godine, a ima i mišljenja da se to dogodilo 788.

Sannyasa

Šankara je bio čudo od djeteta. Govorio je i pisao sa svega godinu dana. Njegov otac Šivaguru napustio je tijelo kad je Šankari bilo pet godina. Do osme godine dobro je ovladao vedskim spisima. Tada je prvi put izrazio želju da prihvati sannyasu, odvojeni red života. Međutim, uslijed velike privrženosti koju je osjećala, majka mu to nije dozvolila. Jednog dana dok se kupao u rijeci Purni, Šankaru je napao krokodil. Zgrabio ga je za nogu i počeo vući u vodu. Čuvši djetetovo zapomaganje, Aryamba je dotrčala do rijeke. Među Hindusima, pogotovo među brahmanama, vlada običaj prema kojem se prije smrti mora uzeti sannyasa. Stoga je Šankara od svoje majke zatražio dozvolu da postane sannyasi. Nemavši drugog izbora, Aryamba je dala svoj pristanak. Istog trenutka krokodil je pustio Šankarinu nogu i otišao odatle. Nakon što je utješio majku, Šankara je krenuo ostvariti misiju zbog koje se pojavio. Tako je u osmoj godini života postao lutajući svećenik.

Šankara je studirao pod nadzorom Govinde, kojeg je i prihvatio za svog duhovnog učitelja. Govinda je bio učenik od Gaudapade, poznatog autora Mandukya-karike, važnog djela Vedante. U tom spisu, posebno u njegovom posljednjem poglavlju, osjeća se snažan utjecaj Mahajana budizma, varijante budizma kojom dominira monistička misao. S petnaest godina Šankara je otišao u Kashi (Varanasi), grad poznat po intelektualcima. Slijedeći uputu svog duhovnog učitelja, Šankara je počeo pisati komentare na Vedanta sutre, Bhagavad-gitu i Upanišade. Vrlo brzo se pročuo kao autoritet za filozofiju Vedante.

Propovijedanje

Šankaračarya se žustro suprotstavljao budizmu kojeg je smatrao prikrivenim ateizmom. Budizam je započeo Gospodin Buddha tisuću godina ranije kao reakciju na strašno zloupotrebljavanje Veda. Sad kad su gruba pogrešna tumačenja Veda manje-više bila iskorijenjena, Šankaračarya je krenuo sa ponovnim vraćanjem Vedama. Uslijed ateistički nastrojenog okruženja Šankaračarya je Boga opisivao kao bezličnog i neosobnog, kako bi to ateisti lakše prihvatili. Tako je odbacio osobni oblik Boga. Njegova se filozofija naziva advaita ili sveprisutno jedinstvo Boga i živih bića. Šripada Šankaračarya je propovijedao da iako Bog postoji, on je prisutan kao sveprožimajuća neosobna energija i uzrok svih uzroka. Također je tvrdio da je materijalni svijet lažan, iluzoran, a duhovni svijet je vječan: "brahma satyam jagan mithya".

Kad je do Šripada Šankaračarye došao glas o vrlo ozbiljnoj bolesti njegove majke, odmah je požurio u Kaladi. Zanimljivo je primijetiti da je on, kralj svih jnanija (impersonalista), tada potražio utočište u bhakti, skladajući različite himne Gospodinu Višnuu i Gospodinu Šivi, ne bi li tako pomogao uznemirenoj majci. Pjevanje tih stihova umirivalo ju je dok je napuštala tijelo. Ubrzo nakon njene smrti, Šankaračaryu je zadesila i smrt njegova gurua, Govinde. Posljednji put mu je odao poštovanje i uspostavio novi hram u Govindinu čast. Zatim je krenuo širiti svoju filozofiju po cijeloj Indiji. To se često naziva njegovom dig-vijayom, pobjedom u svim pravcima. Njegove duhovne spoznaje i ogromno znanje donijeli su mu mnogo učenika i pobjeda u filozofskim raspravama.

Jedna od najslavnijih takvih rasprava bila je ona s Madana Mišrom, poznatim propovjednikom mimamsa filozofije Veda. Prema mimamsi, izvršavanje propisanih dužnosti (karma-kanda) je iznad svih drugih puteva oslobođenja, dok je Šankara zagovarao put znanja. Raspravu je vodila Ubhaya Bharati, Mišrina supruga, inače i sama veliki učenjak. Nakon mnogo dana rasprave Madana Mišra je konačno priznao poraz. Kasnije je Šankaračarya poveo raspravu i sa Ubhaya Bharati i uspio je uvjeriti u svoju filozofiju. Zatim je prihvatio i jedno i drugo za svoje učenike.

Šankara je nastavio putovati diljem zemlje pobijajući sve upitne duhovne puteve. Ustanovio je dasanami red sannyasija. Kako bi se njegova učenja ravnomjerno širila cijelom zemljom, osnovao je četiri matha (centra): Vimala Pithu u Puriju, Kalika pithu u Dvaraki, Sarada pithu u Sringeriju i Jyoti Math u Badrinathu. Na čelo tih mathova postavio je svoja četiri najistaknutija učenika: Šri Šurešvaračaryu (prema nekima to je Madana Mišra) u Sringeri, Sri Padmapadu u Dvaraku, Sri Totaku u Badri i Sri Hastamalaku u Puri.

Odlazak Šripada Šankaračarye obavijen je velom misterije, tako da postoje najmanje četiri verzije tog događaja. Sve se one uglavnom slažu da je napustio tijelo u dobi od trideset i dvije godine. U relativno kratko vrijeme (dvadeset godina) on je gotovo sam zaustavio i potisnuo plimu ateizma koji je u obliku budizma zavladao svim dijelovima zemlje. Također je u određenoj mjeri ponovo ustoličio Vede.

Impersonalizam i mayavada

Impersonaliste privlači neosobni vid Krišne, poznat kao Brahmajyoti ili Njegov tjelesni sjaj. Impersonalisti su također transcendentalisti jer ih privlači jedan od Gospodinovih vidova. Četvorica Kumara (sinovi Gospodina Brahme) i Uddhava neki su od bhakta koji su počeli kao impersonalisti. Međutim, nakon što su primili bezuzročnu milost (četvorica Kumara su osjetili miris Tulasi sa lotosovih stopala Gospodina, Uddhava je sreo gopije iz Vrindavane), postali su veliki bhakte osobnog oblika Gospodina.

Iako su privučeni neosobnim oblikom, impersonalisti ne poriču da je svevišnji osobni oblik Gospodina izvor Brahmana. Međutim, usljed manjkavog znanja ili prirođene sklonosti veličini, znanju ili misticizmu, njih privlači neosobni Brahman.

Mayavadiji u liniji Šripada Šankare poriču osobni oblik Boga. Kako bi to dokazali, stvorili su vrlo složene logičke rasprave koje prikazuju Vede u drugačijem svjetlu. Po njima, osobne inkarnacije Gospodina potiču iz neosobnog oblika. Oni smatraju da je svatko ustvari Bog, samo što je pod utjecajem Maye to zaboravio. Vaišnavski acarye to pobijaju tvrdeći da Boga ništa i nitko ne može nadvladati budući je On po definiciji najveći. Prema mayavadijima, Maya je ona zbog koje živa bića zaboravljaju da su ustvari Bog. Iz toga slijedi da je Maya moćnija od Boga i onda je Maya valjda Bog. Zato se oni koji zastupaju ovu filozofiju i nazivaju mayavadiji, jer neizravno prihvaćaju Mayu za Boga.

Skriveni razlog Šankaračaryine pojave

U Padma Purani sam Gospodin Šiva otkriva svojoj ženi Parvati zašto se on, najveći od svih vaišnava, posvetio propagiranju puta mayavade:

mayavadam asac chastram pracchannam bauddham ucyate mayaiva kalpitam devi
kalau brahmana-rupina brahmanas caparam rupam nirgunam vaksyate maya
sarva-svam jagato 'py asya mohanartham kalau yuge vedante tu maha-sastre
mayavadam avaidikam/mayaiva vaksyate devi jagatam nasa-karanat

"Mayavada je bezbožnička filozofija, prikriveni budizam. Draga moja Parvati, u Kali yugi ja, u obliku brahmane, poučavam izmišljenu mayavada filozofiju. Kako bih zavarao ateiste, propovijedam da je Svevišnja Božanska Osoba bez oblika i bez odlika. Također, tumačeći Vedantu opisujem istu tu mayavada filozofiju kako bih poricanjem osobnog oblika Gospodina skrenuo ljude s puta ateizma."

Tako je Gospodin Šiva u obliku Šankaračarye propovijedao impersonalizam kako bi zbunio ateiste. Pod krinkom impersonalizma uspio je izokrenuti ateističku budističku filozofiju, ponovi uvesti naučavanja Veda i odnjegovati u ljudima vjeru u Boga. Bez toga ne bi bilo moguće da kasniji vaišnavski ačarye poput Madhvačarye, Ramanujačarye i Nimbarkačarye ponovo uvedu bhakti-yogu, obožavanje Svevišnjeg Gospodina u Njegovom osobnom obliku.

Uzvišeni položaj Šripada Šankaračarye

Dok je boravio u Kašiju, Šankara je jednom primijetio vrlo starog čovjeka kako proučava Paninijeva sanskrtska pravila. Obuzelo ga sažaljenje vidjevši opasnu situaciju u koju se stavio taj starac posvećujući godine svog života intelektualnim dostignućima u vrijeme kad bi mu puno bolje bilo da se moli. S velikom samilošću za sve koji se prepuštaju intelektualnim ili osjetilnim zadovoljstvima, zanemarujući pritom božansku kontemplaciju, Šankara je citirao stihove "Bhaja Govinda", "Obožavaj Govindu, obožavaj Govindu, obožavaj Govindu. O budalo! Gramatička pravila te neće spasiti kad budeš umirao."

Gospodin Šiva je najmilostiviji jer daje svoje društvo najpalijima. Iako je u vrlo bliskom odnosu s ljudima u guni neznanja, on većinom ostaje nedirnut njome. Uslijed samilosti prema dušama zbunjenima ateističkom filozofijom, Šripada Šankaračarya ih je nježno usmjerio ka putu prema Gospodinu. Vaišnavski ačarye su uzgajali veliko poštovanje prema Šankari, iako su snažno kritizirali mayavada filozofiju. Svi veliki ačarye poput Madhavačarye, Ramanujačarye, Višnuswamija, Nimbarke i na kraju Gospodina Ćaitanye uvijek su nudili svoje poštovanje Šankaracaryi jer su znali da je on "svayam Šankara" - Gospodin Šiva, kojeg sveti spisi slave kao najvećeg vaišnavu.

• godina 2003.
  • travanj2003
  • svibanj2003
  • lipanj2003
  • srpanj2003
  • kolovoz2003
  • rujan2003
  • listopad2003
• pitanja i odgovori