Napuštanje koncepcija materijalnih tijela za duhovni napredak

Jedna od najtežih radnji, ali osnovnih u duhovnom životu, jest napuštanje koncepcija materijalnih tijela - grubog i suptilnog. Prvo se kroz um, koji s inteligencijom i egom čini suptilno tijelo, provlače sve slike iz svih života, pri čemu se stvaraju određene navike i koncepcije. Vidljiva realizacija tih koncepcija odvija se kroz grubo tijelo. Grubo tijelo tada uživa ili pati, ovisno o "uspješnosti provedbe" i "povoljnosti" određene koncepcije.

Primjerice, duboko je usađeno u suptilnom tijelu da bi svako utjelovljeno živo biće trebalo uživati tako da utjelovi još nekolicinu živih bića, koje tada zovemo "obitelj". Kod većine jedinki na ovom planetu to funkcionira gotovo nagonski. Um je ponudio moguće rješenje (preset) i toga se držimo ne razmišljajući o posljedicama, štoviše, smatramo to sasvim normalnim. Međutim, nakon određenog vremena mora doći do problema (bolesti) i rastanka (smrti), a patnja je neizbježna i tada neizmjerljiva.

Kao ilustraciju dodao bih stih iz Srimad-Bhagavatama, koji sam dobio od Ljerke Kvaternik, dugogodišnje sljedbenice vaišnavskog duhovnog nasljeđa, u čijem komentaru Njegova Božanska Milost Srila A.C.Bhaktivedanta Swami Prabhupada opisuje prethodno navedeno. To je 61. stih u 29. poglavlju nazvanom "Razgovori između Narade i kralja Pracinabarhija", 4. pjevanja tog opsežnog djela.

Dok sanja, živo biće napušta živo tijelo. Kroz djelatnosti uma i inteligencije djeluje u drugom tijelu, bilo kao polubog bilo kao pas. Po napuštanju ovog grubog tijela živo biće ulazi u tijelo životinje ili u tijelo poluboga, na ovoj planeti ili na drugoj planeti. Tako uživa rezultate djelatnosti svog prošlog života.

sayanam imam utsrjya svasantam puruso yatha
karmatmany ahitam bhunkte tadrsenetarena va

sayanam - ležeći na krevetu;
imam - ovog tijela;
utsrjya - po napuštanju;
svasantam - dišući;
purusah - živo biće;
yatha - kao;
karma - djelatnost;
atmani - u umu;
ahitam – izvršilo;
bhunkte - uživa;
tadrsena - sličnim tijelom;
itarena - različitim tijelom;
va – ili

SMISAO: Iako su korijen nesreće i sreće um, inteligencija i ego, grubo tijelo je ipak neophodno kao instrument uživanja. Grubo tijelo se može promijeniti, ali suptilno tijelo nastavlja djelovati. Ako živo biće ne dobije drugo tijelo, morat će nastaviti postojati u suptilnom tijelu ili tijelu duha. Osoba postaje duh kada suptilno tijelo djeluje bez pomoći grubog tijela koje djeluje kao instrument. Kao što je rečeno u ovom stihu, sayanam imam utsrjya svasantam. Grubo tijelo može ležati na krevetu i odmarati se i, premda mašinerija grubog tijela djeluje, živo biće može otići, utonuti u san i vratiti se u grubo tijelo. Kada se vrati u tijelo, zaboravlja svoj san. Slično tome, kada prihvati drugo grubo tijelo, zaboravlja sadašnje grubo tijelo. Zaključak je da suptilno tijelo - um, inteligencija i ego - stvara atmosferu sa željama i ambicijama da živo biće uživa u suptilnom tijelu. U stvari, živo biće se nalazi u suptilnom tijelu, iako se grubo tijelo naizgled mijenja i premda živi u grubom tijelu na različitim planetima. Sve djelatnosti koje živo biće vrši u suptilnom tijelu se nazivaju iluzornim, jer nisu vječne. Dostići oslobođenje znači osloboditi se okova suptilnog tijela. Oslobođenje od grubog tijela jednostavno ima za posljedicu seljenje duše iz jednog grubog tijela u drugo. Kada je um obrazovan u svjesnosti Krsne ili višoj svjesnosti, u guni vrline, živo biće se prenosi bilo na više, rajske planete, bilo u duhovni svijet, na Vaikuntha planete. Stoga, moramo promijeniti svoju svjesnost njegovanjem znanja primljenog kroz vedske upute od Svevišnje Božanske Osobe putem učeničkog nasljeđa. Ako u ovom životu neprestanim mišljenjem na Krsnu promijenimo suptilno tijelo, po napuštanju grubog tijela bit ćemo preneseni na Krsnaloku. To je potvrdila Svevišnja Božanska Osoba.

janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah
tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna

„O Arjuna, onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Mog pojavljivanja i Mojih djelatnosti nikada se više po napuštanju tijela ne rađa u ovom materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište.“ (Bg. 4.9)

Promjena grubog tijela nije jako značajna, ali promjena suptilnog tijela je značajna. Pokret svjesnosti Krsne obrazuje ljude da prosvijetle suptilno tijelo. Savršeni primjer u tom pogledu je Ambarisa Maharaja koji je uvijek držao svoj um usredotočenim na lotosova stopala Krsne. Sa vai manah krsna-padaravindayoh. Slično tome, u ovom životu trebamo uvijek držati svoj um usredotočenim na lotosova stopala Krsne, koji je prisutan u Svojoj arca-vigrahi, inkarnaciji Božanstva u hramu. Također, uvijek trebamo obožavati Gospodina. Ako zaokupimo svoj govor opisivanjem Gospodinovih djelatnosti, a uši slušanjem o Njegovim zabavama i ako slijedimo propisane principe kako bismo održali um nedirnutim za napredovanje u svjesnosti Krsne, sigurno ćemo biti uzdignuti na duhovnu razinu. Tada, u trenutku smrti, um, inteligencija i ego neće više biti materijalno zagađeni. Živo biće je prisutno, a um, inteligencija i ego su također prisutni. Kada su um, inteligencija i ego pročišćeni, sva aktivna osjetila živog bića postaju duhovna. Tako živo biće dostiže svoj sac-cid-ananda oblik. Svevišnji Gospodin je uvijek u Svom sac-cid-ananda obliku, ali kada živo biće, iako je djelić i čestica Gospodina, poželi doći u materijalni svijet da bi materijalno uživalo, postaje materijalno zagađeno. Recept za povratak kući, nazad Bogu je dao Sam Gospodin u Bhagavad-giti (Bg. 9.34):

man-mana bhava mad-bhakto mad-yaji mam namaskuru
mam evaisyasi yuktvaivam atmanam mat-parayanah

"Uvijek misli na Mene i postani Moj bhakta. Obožavaj Me i odaj Mi svoje poštovanje. Tako potpuno usredotočen na Mene, sigurno ćeš doći k Meni."