Duhovni savjet poslovnim ljudima

Iz knjige "Otkrivanje jastva" Srila A.C.Bhaktivedanta Swami Prabhupada

U Calcutti, 30. siječnja 1973. godine, Srila Prabhupada govori pred Gospodarskom komorom Bharata, skupini vodećih poslovnih ljudi toga područja. „Ne smijemo se zadovoljiti time da postanemo uspješan poslovni čovjek. Moramo znati kakav će biti naš sljedeći život... Njegujete li ovo znanje i istodobno nastavljate obavljati svoj posao, vaš će život biti uspješan."

Gospodine predsjedniče, dame i gospodo, puno vam hvala što ste bili tako ljubazni i pozvali me. Učinit ću za vas sve što je u mojoj moći. Današnja je tema „Kultura i posao". Pod pojmom posao podrazumijevamo „propisanu dužnost". Prema našoj vedskoj kulturi, postoje različite vrste poslova. Kao što je opisano u Bhagavad-giti [4.13]: catur-varnyam maya srstam guna-karma-vibhagasah. Društvo se dijeli na četiri staleža koji se temelje na odlikama ljudi i vrsti rada koji se obavlja. Ta četiri staleža su: brahmane [intelektualci i učitelji], ksatriye [vojnici i državnici], vaisye [poljodjelci i trgovci] i sudre [radnici]. Prije nego se počne djelovati treba znati kakav rad treba obaviti i tko to može učiniti. Ljudi imaju različite sposobnosti, a postoje i različita zaposlenja, no mi smo danas stvorili društvo u kojemu se svatko bavi svačijim poslom. To nije jako znanstveno.

Društvo je prirodno podijeljeno na kulturne slojeve, kao što se tijelo prirodno sastoji od dijelova. Tijelo je jedna cjelina, ali ima različite dijelove, na primjer, glavu, ruke, trbuh, noge. To je znanstvena činjenica. Glavu društva predstavljaju brahmane, ruke ksatriye, trbuh vaisye, a noge sudre. U skladu s tim i posao treba znanstveno podijeliti. Glava je najvažniji dio tijela jer bez glave ostali dijelovi - ruke, trbuh i noge - ne mogu djelovati. Nedostaju li ruke ili noge, još uvijek se može djelovati. Međutim, ako nema glave - ako vam je glava otkinuta s tijela - nema koristi ni od ruku, ni od nogu ni od trbuha, čak i ako ih imate.

Glava određuje kulturu. Bez kulture svaka vrsta posla stvara zbrku i kaos. To je ono što imamo u današnje vrijeme, jer smo ispremiješali različite vrste poslova. Mora postojati jedan sloj ljudi, glava društvenog tijela, koji će savjetovati druge slojeve. Ti savjetnici su inteligentni i sposobni brahmane.

samo damas tapah saucam
ksantir arjavam eva ca
jnanam vijnanam astikyam
brahma-karma svabhava-jam

„Smirenost, samoovladanost, strogost, čistoća, trpeljivost, poštenje, znanje, mudrost i religioznost su prirodne osobine koje u svom djelovanju očituje brahmana." [Bhagavad-gita 18.42]

Brahmane, koji predstavljaju glavu društvenog tijela, predviđeni su kao kulturno vodstvo društva. Kultura znači poznavanje svrhe života. Bez razumijevanja svrhe života, čovjek je kao brod bez kormila. U današnje nam vrijeme nedostaje cilj života jer društvo je bezglavo. Cijelom ljudskom društvu danas nedostaju pravi brahmane koji bi savjetovali ostale slojeve. Na primjeru Arjune možemo vidjeti kako članovi sloja ksatriya trebaju prihvaćati savjete. Arjuna je bio ratnik; njegova dužnost bila je borba. U bici na Kuruksetri izvršio je svoju zadaću, no istodobno je poslušao savjet brahmanya-deve, Gospodina Krsne.

namo brahmanya-devaya
go-brahmana-hltaya ca
jagad-dhitaya krsnaya
govindaya namo namah

„Odajem ponizno poštovanje Gospodinu Krsni, obožavanom Božanstvu svih ljudi brahmanskih odlika, dobronamjerniku krava i brahmana te dobročinitelju cijelog svijeta. Iznova odajem svoje ponizno poštovanje Božanskoj Osobi, poznatoj kao Krsna i Govinda." [Visnu Purana 1.19.65]

U ovom se stihu najprije govori o kravama i brahmanama (go-brahmana). Zašto su oni istaknuti? Zato jer društvo bez brahmanske kulture i zaštite krava nije ljudsko društvo, nego kaotično, životinjsko društvo. Nijedan posao obavljen u kaotičnim uvjetima neće biti savršen. Posao se može dobro obavljati samo u društvu u kojem vlada odgovarajući kulturni poredak.

U Srimad-Bhagavatamu su dane upute za savršen kulturni sustav. Na skupu u Naimisaranyi, na kojem su se okupili mnogi učeni ljudi i brahmane, Srila Suta Gosvami koji ih je poučavao, istaknuo je društveni poredak varnasrama (atah pumbhir dvija-srestha varnasrama-vibhdgasah). Vedska kultura je društvo organizirala u četiri varne [podjela prema zanimanjima] i četiri asrame [stupnjevi duhovnog života]. Kao što smo prije spomenuli, varne su brahmana, ksatriya, vaisya i sudra.

Asrame su brahmacari-asrama [učenički život u celibatu], grhastha-asrama [obiteljski život], vanaprastha-asrama [povučeni život] i sannyasa-asrama [život odricanja]. Sve dok ne prihvatimo ovu instituciju varnasrama-dharme, u cijelom će društvu vladati zbrka.

Svrha varnasrama-dharme jest zadovoljiti Svevišnjega Gospodina. U Visnu Purani [3.8.9] se kaže:

varnasramacaravata
purusena parah puman
visnur aradhyate pantha
nanyat tat-tosa-karanam

Prema ovom stihu, Svevišnjega Gospodina moramo zadovoljiti pravilnim ispunjavanjem svoje propisane dužnosti u skladu sa sustavom varne i asrame. U državi morate zadovoljiti svoju vladu. Ako to ne činite, loš ste građanin i stvarate nered u društvu. Slično tome, ne zadovoljite li u kozmičkoj državi, ovoj materijalnoj kreaciji kao cjelini, Svevišnjega Gospodina, vlasnika svega što postoji, zavladat će kaotično stanje. Naša vedska kultura poučava da, što god činili, morate zadovoljiti Svevišnjeg Gospodina. To je prava kultura.

Sva-karmana tam abhyarcya siddhim vindati manavah. Možete obavljati bilo koji posao - posao brahmane, ksatriye, vaisye ili sudre, ali svojim djelovanjem trebate zadovoljiti Svevišnju Božansku Osobu. Možete biti trgovac, pravni savjetnik, liječnik ili bilo što drugo, međutim, ako želite savršenstvo u svom poslu, morate pokušati zadovoljiti Svevišnju Božansku Osobu. Inače samo gubite vrijeme.

U Bhagavad-giti [3.9] Gospodin Krsna kaže: yajnarthat karmanah. Riječ yajna se odnosi na Visnua ili Krsnu, Svevišnjega Gospodina. Morate raditi za Njega jer inače postajete vezani posljedicama svojih djelatnosti (anyatra loko 'yam karma-bandhanah), a sve dok ste rob karme, morate seliti iz jednoga tijela u drugo.

Na žalost, ljudi u današnje vrijeme ne znaju da duša postoji i da se seli iz jednoga tijela u drugo. Kao što je rečeno u Bhagavad-giti [2.13]: tatha dehantara-praptih - „Kada tijelo umre, duša se seli u drugo tijelo." Razgovarao sam s uglednim znanstvenicima i profesorima koji ne znaju da nakon smrti postoji život. Oni to ne znaju, ali prema podacima iz Veda, život nakon smrti postoji. Već u sadašnjem životu imamo iskustvo seljenja duše. To je sasvim uobičajeno: dijete vrlo brzo dobiva tijelo dječaka, dječak tijelo mladića, a mladić tijelo starca. Starac će potom, na sličan način, po uništenju svoga tijela dobiti drugo tijelo. To je posve prirodno i logično.

Ustvari, imamo dva tijela: fizičko i suptilno. Fizičko tijelo je sazdano od osjetila i sastavnih dijelova tijela - kostiju, krvi itd. Kada u trenutku smrti mijenjamo tijelo, to grubo tijelo biva uništeno, a suptilno, sastavljeno od uma, inteligencije i ega, ostaje. Ono nas nosi do sljedećeg fizičkog tijela.

Slično se zbiva dok spavamo. Noću zaboravljamo na fizičko tijelo i samo suptilno tijelo djeluje. Dok sanjamo, odlazimo iz kreveta, iz svoga doma, na neko drugo mjesto i posve zaboravljamo fizičko tijelo. Kada se probudimo, zaboravljamo na san i ponovno se vezujemo za fizičko tijelo. To se ponavlja svakodnevno.

Mi smo promatrač, katkada grubog, a katkada suptilnog tijela. Oba se tijela mijenjaju, ali mi ostajemo nepromjenjivi promatrač, duša unutar tijela. Zato bismo se trebali pitati: „Kakav je moj položaj? Noću zaboravljam svoje fizičko, a danju svoje suptilno tijelo. Koje je onda moje pravo tijelo?" To su pitanja koja bismo trebali postavljati.

Zato se možete baviti svojim poslom, kao što se Arjuna bavio svojim. On je bio borac, ksatriya, ali nije zaboravio svoju kulturu, slušanje Gite od svoga učitelja. Međutim, bavite li se samo poslom, a ne njegujete svoj duhovni život, onda je vaš posao beskorisno gubljenje vremena (srama eva hi kevalam).

Naš se Pokret svjesnosti Krsne širi kako vi ne biste zaboravili svoj kulturni život. Mi ne govorimo da trebate prestati sa svojim poslom i postati sannyasi poput mene te se svega odreći. To ne govorimo. Ni Krsna to nije rekao. Krsna nije nikad rekao: „Arjuna, prestani sa svojom ratničkom dužnošću." Ne, rekao je: „Arjuna, ti si ksatriya. Odbijaš se boriti govoreći: 'O, to je tako užasno.' Ne smiješ tako govoriti. Moraš se boriti." To je bila Krsnina uputa.

Slično tome, i mi koji smo svjesni Krsne, svakome savjetujemo: „Ne odustajte od svoje dužnosti. Nastavite s poslom, ali slušajte o Krsni." Caitanya Mahaprabhu je to isto rekao, citirajući Srimad-Bhagavatam: sthane sthitah sruti-gatam tanu-vati-manobhih. Caitanya Mahaprabhu nije nikada rekao: „Odreci se svoga položaja." Odreći se svog položaja nije baš teško. Ono što se traži jest ostati u svom položaju i pri tom njegovati duhovno znanje. Kod životinja se duhovno znanje ne njeguje. To nije moguće; životinje to znanje ne mogu razvijati. Zato su ljudska bića koja ne njeguju duhovno znanje poput životinja (dharmena hinah pasubhih samanah).

Trebamo biti svjesni svog vječnog postojanja. Mi, duhovna duša unutar tijela, vječni smo (na hanyate hanyamane sarire). Nećemo umrijeti po uništenju tog tijela. To je njegovanje znanja ili brahma-jijnasa, što znači raspitivanje o svom jastvu. Sanatana Gosvami, prvi učenik Caitanye Mahaprabhua, bio je ministar financija u vladi Nawaba Husseina Shaha. Potom se povukao i prišao Caitanyi Mahaprabhuu te Mu se ponizno obratio: „Dragi moj Gospodine, ljudi me zovu panditom." (On je bio iz brahmanskog staleža te su ga prirodno nazivali panditom, što znači „učen čovjek".) „Međutim, ja sam takav pandita", rekao je, „da ne znam čak ni tko sam ni što sam."

To je položaj svih nas. Možete biti poslovan čovjek ili imati kakvo drugo zanimanje, ali ako ne znate što ste, odakle dolazite, zašto podnosite muke koje vam nameću zakoni materijalne prirode te kamo idete u svom sljedećem životu - ne znate li te stvari, sve što činite je beskorisno. Kao što je rečeno u Srimad-Bhagavatamu [1.2.8]:

dharmah svanusthitah pumsam
visvaksena-kathasu yah
notpadayed yadi ratim
srama eva hi kevalam

„Dužnosti zanimanja koje netko obavlja u skladu sa svojim položajem samo su beskorisno djelovanje, ako ne bude privlačnost prema poruci Božanske Osobe." Sve vas zato molimo, kojim god da se poslom bavite, u koji god da vas je položaj Krsna stavio, obavljajte dobro svoju dužnost, no nemojte zaboraviti njegovati znanje o Krsni.

Znanje o Krsni znači svjesnost Boga. Moramo znati da smo sastavni djelić Boga (mamaivamso jiva-loke jiva-bhutah sanatanah). Vječno smo sastavni djelić Krsne, Boga, ali sada se borimo s umom i osjetilima (manah sasthanindriyani prakrti-sthani karsati). Čemu ta borba za opstanak? Moramo se raspitivati o svom vječnom životu koji je iznad ovog privremenog. Pretpostavimo da sam u ovom životu uspješan poslovni čovjek, nekih dvadeset, pedeset ili najviše stotinu godina. Nitko mi ne može jamčiti da ću to biti i u sljedećem životu. Ne. Takvo jamstvo ne postoji. Međutim, mi o tome ne vodimo računa. Brinemo se o svom sadašnjem kratkotrajnom životu, a ne posvećujemo pozornost svom vječnom životu. To je naša pogreška.

U ovom životu mogu biti poslovno vrlo uspješan, no u sljedećem životu, u skladu sa svojom karmom, mogu postati nešto drugo. Postoji 8 400 000 oblika života. Jalaja nava-laksani sthavara laksa-vimsatih: postoji 900 000 životnih vrsta u vodi i 2 000 000 vrsta drveća i drugog bilja. Zatim: krmayo rudra-sankhyakah paksinam dasa-laksanam - postoji 1 100 000 vrsta kukaca i gmazova i 1 000 000 vrsta ptica. Na kraju: trimsal-laksani pasavah catur-laksani manusah - postoji 3 000 000 vrsta zvijeri i 400 000 ljudskih vrsta. Moramo proći kroz 8 000 000 različitih oblika života prije nego li dođemo do ljudskog oblika.

Zato Prahlada Maharaja kaže:

kaumara acaret prajno
dharman bhagavatan iha
durlabham manusam janma
tad apy adhruvam arthadam

„Onaj tko je dovoljno inteligentan, od samog početka života, drugim riječima, od najranijeg djetinjstva treba koristiti ovaj ljudski oblik tijela za predano služenje. Ljudsko se tijelo vrlo rijetko dostiže pa, iako je privremeno kao i druga tijela, značajno je jer u ljudskom životu osoba može predano služiti. Čak i neznatna količina iskrenoga predanog služenja može donijeti potpuno savršenstvo." [Srimad-Bhagavatam 7.6.1]

Rođenje u ljudskom tijelu vrlo je rijetko. Ne smijemo se zadovoljiti samo time da postanemo uspješan poslovni čovjek. Moramo znati kakav će biti naš sljedeći život, što ćemo postati.

Postoje različite vrste ljudi. Neki se nazivaju karmiji, neki jnaniji, neki yogiji, a neki bhakte. Karmiji teže za materijalnom srećom. Oni žele svu moguću udobnost u ovom životu, a nakon smrti odlazak na rajske planete. I jnaniji žele sreću, no kako im je dosta materijalističkog načina života, žele se stopiti s postojanjem Brahmana, Apsoluta. Yogiji žele mistične moći, a bhakte jednostavno žele služiti Gospodina. Međutim, kako možemo služiti Gospodina, ako ne shvatimo tko je On? Stoga je njegovanje znanja o Bogu najviša kultura. Postoje različite vrste kulture: kultura karmija, kultura jnanija, kultura yogija i kultura bhakta. Ustvari, ako svoju dužnost iskreno obavljaju svi se oni nazivaju yogijima i poznati su kao karma-yogiji, jnana-yogiji, dhyana-yogiji i bhakti-yogiji. Međutim, u Bhagavad-giti [6.47] Krsna kaže:

yoginam api sarvesam
mad-gatenantaratmana
sraddhavan bhajate yo mam
sa me yuktatamo matah

Tko je najviši yogi? Krsna odgovara: „Onaj tko uvijek misli na Mene." To znači da je osoba svjesna Krsne najbolji yogi. Kao što smo već spomenuli, postoje različite vrste yogija (karma-yogi, jnana-yogi, dhyana-yogi i bhakti-yogi), ali najbolji je onaj yogi koji uvijek, s vjerom i ljubavlju, u sebi misli na Krsnu. Najviši yogi je onaj tko služi Gospodina.

Mi molimo svakoga da pokuša saznati što je on, što je Krsna, kakav je njegov odnos s Krsnom, kakav je njegov pravi život te koji je cilj života. Sve dok ne njegujemo znanje o svemu navedenom, samo traćimo vrijeme i ovaj vrijedan ljudski oblik života. Iako će svatko umrijeti - to je činjenica - povlašten je onaj tko umire sa znanjem o svemu tome. Njegov je život ispunjen.

Mačka će umrijeti, pas će umrijeti - svatko će umrijeti. Međutim, ako netko umire poznajući Krsnu - o, to je uspješna smrt. Kao što Krsna kaže u Bhagavad-giti [4.9]:

janma karma ca me divyam
evam yo vetti tattvatah
tyaktva deham punar janma
naiti mam eti so 'rjuna

„O, Arjuna, onaj tko uistinu poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i Mojih djelatnosti, po napuštanju tijela više se ne rađa u ovom materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište."

Kud god idemo, diljem cijelog svijeta, naša jedina molba glasi: „Molim vas, pokušajte shvatiti Krsnu; tada će vaš život postati uspješan." Nije važno kojim se poslom bavite. Morate zarađivati za život. Krsna kaže: sarira-yatrapi ca te na prasiddhyed akarmanah - ako prestanete raditi, dovest ćete svoj život u nered. Čovjek mora zarađivati za život, ali istodobno mora njegovati znanje kako bi usavršio svoj život. Savršenstvo života je jednostavno: pokušajte shvatiti Krsnu. To je ono o čemu diljem svijeta govorimo. Nije jako teško; ako čitate Bhagavad-gitu kakva jest, počet ćete shvaćati Krsnu. Krsna sve objašnjava.

Početnicima Krsna kaže: raso 'ham apsu kaunteya prabhasmi sasisuryayoh - „Dragi Moj Kaunteya, Ja sam okus vode, svjetlost Sunca i Mjeseca." Nema smisla tvrditi: „Ja ne mogu vidjeti Boga." Bog je ovdje; okus vode je Bog. Svatko pije vodu, a kad osjeća njezin okus, opaža Boga. Zašto onda kažete: „Ne vidim Boga"? Razmišljajte kako vam Bog nalaže i postupno ćete Ga ugledati. Sjetite se ove upute iz Bhagavad-gite: raso 'ham apsu kaunteya prabhasmi sasi-suryayoh - „Ja sam okus vode; ja sam blistavi sjaj Sunca i Mjeseca." Tko nije vidio sunčevu svjetlost? Tko nije vidio mjesečinu? Tko nije kušao vodu? Zašto onda kažete: „Nisam vidio Boga"? Ako budete primjenjivali bhakti-yogu, čim okusite vodu i osjetite se zadovoljnim, pomislit ćete: „O, Krsna je ovdje." Odmah ćete se sjetiti Krsne. Čim ugledate Sunčevu svjetlost, sjetit ćete se: „Krsna je ovdje." Čim ugledate mjesečinu, sjetit ćete se: „O, ovdje je Krsna." I sabdah khe: čim s neba začujete kakav zvuk, sjetit ćete se: „Ovdje je Krsna."

Na taj ćete se način na svakom koraku svog života sjećati Krsne. Budete li se sjećali Krsne na svakom koraku u životu, postat ćete najviši yogi, a ako pjevate Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare, lako ćete se sjećati Krsne. To vas ne košta ništa. U poslu nećete biti na gubitku. Ako pjevate Hare Krsna mantru, ako se sjećate Krsne dok pijete vodu, što gubite? Zašto ne pokušate? To je istinska kultura znanja. Ako njegujete ovo znanje i istodobno nastavljate obavljati svoj posao, vaš će život biti uspješan. Puno vam hvala.